Đorđe Vajfert

српски индустријалац немачког порекла, гувернер Народне банке

Đorđe Vajfert (nem. Georg Weifert; Pančevo, 15. jul 1850[1]Beograd, 12. januar 1937) bio je srpski industrijalac,[2] guverner Narodne banke i dobrotvor.[3]

Đorđe Vajfert
Vajfert na platnu Uroša Predića, 1927.
Lični podaci
Datum rođenja(1850-07-15)15. jul 1850.
Mesto rođenjaPančevo, Austrijsko carstvo
Datum smrti12. januar 1937.(1937-01-12) (86 god.)
Mesto smrtiBeograd, Kraljevina Jugoslavija
NarodnostSrbin
Religijarimokatolik
1890 — 1902.
PrethodnikFilip Hristić
NaslednikTihomilj J. Marković
1912 — 1926.
PrethodnikTihomilj J. Marković
NaslednikLjubomir Srećković

Potpis

Biografija uredi

 
Fotografija Đorđa Vajferta

Đorđe Vajfert, od oca Ignjata i majke Ane, rodio se u Pančevu. Živeo je u imućnoj pančevačkoj porodici industrijalaca. Pančevo je tada bilo malo pogranično mesto na ušću reke Tamiš u Dunav, naseljeno pretežno Srbima, Nemcima i Mađarima.[4] Sa druge strane granice preko Dunava je ležao grad Beograd, komercijalni centar i glavni grad ponovo uspostavljene Kraljevine Srbije.[5]

Vajfertov deda se doselio u Pančevo početkom 19. veka, tražeći svoju sreću prvo kao trgovac, a zatim i kao proizvođač piva. Da bi ojačao svoje preduzeće poslao je svog sina Ignjata u Minhen da bi radio u tamošnjim pivarama i izučavao zanat, što je Ignjat i radio u pivari Spatenbrau. Posle Ignjatovog povratka grade još veću pivaru koja postaje najveća na Balkanu, i koja je postojala sve do 2008. godine.[6]

Tokom 1865. godine Vajfertovi iznajmljuju postojeću pivaru u Beogradu, da bi počeli i tamo sa proizvodnjom, da bi izbegli troškove transporta i carine prilikom dovoženja pančevačkog piva za Beograd.[7]

Đorđe Vajfert je u Pančevu[8] pohađao nemačku osnovnu školu i mađarsku srednju školu, posle čega ga otac šalje u Budimpeštu u Trgovačku akademiju na dalje školovanje. Posle toga Đorđe odlazi na usavršavanje u Vajenštofen, pored Minhena, gde apsolvira Veliku pivarsku školu. Posle diplomiranja 1872. godine, Đorđe odlazi u Beograd da bi pomogao ocu u poslu i zajedno grade novu pivaru na Topčiderskom brdu.[9][2]

Đorđe Vajfert se 1873. godine oženio Marijom Gisner.[10]

Kao veliki dobrotvori, otvorili su veliko pančevačko katoličko groblje, gde su i danas posmrtni ostaci članova porodice Vajfert. Takođe su iz svog fonda sagradili pančevačku katoličku Crkvu Svete Ane i još mnoge druge javne i dobrotvorne ustanove.[11]

Vajfert je bio slobodni zidar.[12] Bio je predstavnik velike masonske lože Jugoslavija.[2]

Prelazak u Srbiju uredi

Đorđe Vajfert je otišao iz Pančeva (tada Austrougarska) za Beograd 1872. godine i odmah se aktivno uključio u javni život ponovo uspostavljene Kneževine Srbije. Godinu dana pre izbijanja Srpsko-turskog rata 1876-78, Đorđe Vajfert je poklonio novac iz fonda za kupovinu topova za srpsku armiju.[13] Tokom rata Vajfert se pridružio srpskoj vojsci kao dobrovoljac i bio je u službi pri konjici. Za pokazano junaštvo u srpskoj vojsci primio je orden za hrabrost. Po njegovoj želji, od svih medalja i priznanja koje je dobijao za života, jedino je ova medalja zajedno sa njim otišla u grob.

Vajfert nije bio član nijedne političke partije, uvek se trudio da služi kao balans u uzburkanom političkom životu tadašnje Srbije. Jedan od primera je i Timočka buna, pobuna protiv kralja Milana Obrenovića 1883. godine. Veliki broj srpskih političara je tada bio uhapšen i suočen sa smrtnom kaznom. Vajfert je tada tražio audijenciju kod kralja i tražio da se smrtne kazne zamene za vremenske, što je opravdavao prestankom daljnjeg krvoprolića u Timoku a samim tim i u Srbiji.

Dobrotvor uredi

Tokom 1893. godine Đorđe Vajfert je osnovao fond kralj Stevan Dečanski, dobrotvornu organizaciju koja se brinula za gluvonemu decu i omogućavala im školovanje i uključivanje u redovan normalan život. Đorđe Vajfert je ne samo osnovao ovaj fond već je bio i glavni finansijer i kao takav je nosio titulu počasnog predsednika.

Tokom Prvog balkanskog rata, 1912. godine Vajfert je platio za 60.000 vekni hleba koje su bile davane najsiromašnijim porodicama u Beogradu.

Za vreme Prvog svetskog rata, Srbija je bila okupirana od strane Austrougara, a Đorđe Vajfert je te ratne godine proveo na jugu Francuske, odakle je prema situaciji i mogućnostima slao pomoć Srbiji. Posle rata, Vajfert se vratio u Beograd da pomogne u ponovnoj izgradnji porušenog grada.

Tokom 1921. godine zajedno sa Edinburškim odborom škotskih žena i Londonskim odborom škotskih žena osniva Bolnicu za ženu i dete u Beogradu,[14] za koju je poklonio 20.000 kvadrata zemljišta na Topčiderskom brdu.[15] Vajfert je takođe poklonio zemljište za izgradnju kluba Beogradsko žensko društvo[16] Pored ostalih dobrotvornih aktivnosti vredno je takođe još pomenuti donaciju koju je Vajfert dao za izgradnju zgrade Srpske akademije nauke i umetnosti

Dana 9. septembra 1923. je poklonio svoju numizmatičku zbirku, sa 14.114 komada novca.[17] u kojoj je sjedinjena zbirka njegovog oca i brata, Beogradskom univerzitetu.[17][18] Kolekciju zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja je poklonio Narodnom muzeju, a veliku kolekciju skica i starih slika Beograda Muzeju grada Beograda.[17] "Ceo Beograd" je obeležio njegovu "pedesetogodišnjicu delanja" 16. septembra 1923.[19]

Vatrogasnoj instituciji je poklonio osobitu pažnju i od 1921. je bio predsednik Banatskog vatrogasnog udruženja. Dobitnik je mnogih odlikovanja. Između ostalog, bio je počasni predsednik pančevačke Pučke banke i vršačkog vatrogasnog udruženja. Na njega danas podsećaju i dve zgrade u Pančevu izgrađene o njegovom trošku: Anina crkva iz 1922/23. godine, i portalna zgrada na pančevačkom katoličkom groblju, izgrađena 1924. godine.

Umro je 12. januara 1937. godine, u 17.20 časova u svojoj vili u Beogradu.[20] Opelo je održano u pančevačkoj katoličkoj Crkvi Sv. Ane 14. januara[21], a 15. je sahranjen na pančevačkom katoličkom groblju[22] Nasledio ga je sestrić Ferdinand Gramberg.

Dodeljen mu je Orden Svetog Save, Kraljevski orden Belog orla i Kraljevski orden Karađorđeve zvezde.[23] Proglašen je za počasnog građanina Pančeva.[24]

Privrednik i ekonomista uredi

 
Vajfert na novčanici od 1000 srpskih dinara

Preuzeo je pivaru koju je njegov otac (Ignjat Vajfert) sazidao kod „Mostara“ u Beogradu, a koju je kasnije jako proširio.

Kupio je rudnik mrkog uglja kod Kostolca, rudnik bakra u Boru i rudnik kamenog u Podvisu, čemu pridolazi još i zlatni rudnik u Svetoj Ani, te je na taj način postao tvorac modernog rudarstva u Srbiji.

Nakon nekoliko godina eksploatacije Borskog rudnika, postao je jedan od najbogatijih industrijalaca u Srbiji. Deo dobiti je usmerio na otvaranje pivara u Sremskoj Mitrovici i Nišu.[25]

Jedan je od osnivača Narodne banke Srbije.[25] Od 1890. on je guverner, te stekao velikih zasluga u održanju vrednosti dinara i olakšanju kreditnih poslova u Srbiji. Guverner je bio u periodu 1890-1902 i 1912-1926, ukupno 26 godina. Godine 1915. u Prvom svetskom ratu, kompletan trezor banke je prebacio u Marsej, gde je banka nastavila da radi tokom rata.[25] Izveo je i pretvaranje narodne banke u emisionu ustanovu Kraljevine SHS, kao i zamenu kruna u dinare. Bio je doživotni počasni guverner banke.[25]

Bio je i predsednik Upravnog odbora Samostalne monopolske uprave Kraljevine Srbije u periodu 18951900. godina.

Voleo je trkačke konje. Omiljeni konj mu je bio Fantast. Ulagao je dosta u ergele i konjički sport.

Đorđe je darežljivi mecena kulturnih i humanih ustanova i prijatelj nauka, skupljao je stari novac.

U svoje vreme bio je najveći industrijalac u Jugoslaviji.

Nasleđe uredi

Njegov lik nalazi se na novčanici od 1000 dinara, kao i na kovanici od 20 dinara iskovanoj 2010. godine[26].

Nekadašnja Ulica Ognjena Price na Vračaru u Beogradu od 2004. godine nosi ime po Đorđu Vajfertu.[27]

U Kostolcu je tokom 2022. otkrivena Vajfertova spomen-bista.[28]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Đorđe Vajfert nije rođen 15. juna nego 15. jula („Politika“, 16. jun 2015)
  2. ^ a b v Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 12. ISBN 86-331-2112-3. 
  3. ^ http://www.politikin-zabavnik.co.rs/2009/2998/02.php „Nemac po poreklu, (strana 4)..... Majka Ana i otac Ignjat bili su Nemci, katolici i građani Mađarske, koja je to u vreme bila deo Austrougarske monarhije. (strna 4, 5)..." Napomena: Deo preuzet iz teksta „Od pivara do guvernera“ (strane 4, 5 i 6) iz Politikinog zabavnika, broj 2998, datum izlaženja 24.7.2009..
  4. ^ „The town of Pancevo is located on the River Danube, in Vojvodina, which is a southern part of the Pannonian Valley. Till 1919, the province of Vojvodina was part of Hungary. After the First World War, it became part of Kingdom of Serbs, Croats and Slovenians- Yugoslavia”. Djordje-vajfert.org. Arhivirano iz originala 27. 2. 2012. g. Pristupljeno 29. 12. 2011. 
  5. ^ „The Kingdom of Serbia lost its independence after the battle of Kosovo in 1389, and became part of Ottoman Empire. After rebellions against Turks in 1804 and 1813, they gained partial autonomy. They finally achieved independence in 1867, under King Michael Obrenovich”. Djordje-vajfert.org. Arhivirano iz originala 27. 2. 2012. g. Pristupljeno 29. 12. 2011. 
  6. ^ „After The Second World War, the brewery ‘Pancevo’ was nationalized by the communist government. In spite of their mismanagement, ‘Pancevo ‘beer, as it is called today, is one of the most popular beers in Serbia. - Napisano pre zatvaranja pivare”. Djordje-vajfert.org. Arhivirano iz originala 27. 2. 2012. g. Pristupljeno 29. 12. 2011. 
  7. ^ „The German entrepreneur Wainhapel operated the brewery in Belgrade till 1865, but then went out of business”. Djordje-vajfert.org. Arhivirano iz originala 27. 2. 2012. g. Pristupljeno 29. 12. 2011. 
  8. ^ Koneski, Nikola. „UČITELjI I UČENICI „GLAVNE ŠKOLE“ U PANČEVU OD 1853. DO 1871. GODINE, u: "Glasnik muzeja Banata: Prilozi za nauku, umetnost i kulturu", br. 19, Narodni muzej Pančevo, Pančevo 2017, 24-46.” (na jeziku: engleski). 
  9. ^ „This brewery was destroyed during the German bombing of Belgrade on 6 April 1941. (Ova pivara je uništena tokom nemačkog bombardovanja Beograda 6. aprila 1941”. Djordje-vajfert.org. Arhivirano iz originala 27. 2. 2012. g. Pristupljeno 29. 12. 2011. 
  10. ^ Janković, Olga. „Spomen na zlatnu svadbu Đorđa i Marije Vajfert”. Politika Online. Pristupljeno 2024-01-22. 
  11. ^ „Rane godine”. Djordje-vajfert.org. Arhivirano iz originala 27. 2. 2012. g. Pristupljeno 29. 12. 2011. 
  12. ^ „Časopis ,,Neimar" - Poslanica Đorđa Vajferta” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 07. 01. 2022. 
  13. ^ „Loža #25 Đorđe Vajfert”. Djordje-vajfert.org. 12. 1. 1937. Arhivirano iz originala 27. 2. 2012. g. Pristupljeno 29. 12. 2011. 
  14. ^ Lazarevich Jelena ‘British Women in Serbia’, Belgrade. 1929. pp. 231-232 The Edinburgh Council of Scottish Women initiated work on construction of the hospital for women and children on the lot that belonged to the ‘Women Medical Association of Belgrade’, as a ‘monument to the friendship and love of British people for Serbian Nation ‘. Because of the lack of funds they were joined in this project by ‘London Council of Scottish Women’, and George Weifert.
  15. ^ "Politika", 6. dec. 1921
  16. ^ Archives of the city of Belgrade, TD, Building dept. F-H-9-1930, file I -165-1942.
  17. ^ a b v Koprivica 2012, str. 48.
  18. ^ „Taj je dar jedinstvena numizmatička zbirka od blizu četrnaest hiljada egzemplara starih novaca, među kojima ih ima koji se ne nalaze ni u kakvoj zbirci i ni u kakvom drugom muzeju na svetu“ u knjizi Kosta N. Hristić (1989). „Zapisi starog Beograđanina“. Nolit, Beograd. str. 390. ISBN 978-86-19-01637-7. 
  19. ^ "Politika", 17. sept. 1923, str. 4
  20. ^ Politika, br. 10.287 od srede 13. januara 1937, pp. 5
  21. ^ Politika, br. 10.289 od petka 15. januara 1937, pp. 6
  22. ^ Politika, br. 10.290 od subote 16. januara 1937, pp. 6
  23. ^ Acović, Dragomir (2012). Slava i čast: Odlikovanja među Srbima, Srbi među odlikovanjima. Belgrade: Službeni Glasnik. str. 129. 
  24. ^ Janković, Olga. „Inicijativa da Đorđe Vajfert dobije spomenik u Pančevu”. Politika Online. Pristupljeno 2021-04-06. 
  25. ^ a b v g Koprivica 2012, str. 47.
  26. ^ „Odluka o izdavanju i osnovnim obeležjima kovanog novca apoena od 20 dinara, „Službeni glasnik RS“, br. 38/2010” (PDF). Narodna banka Srbije. 16. 08. 2023. Pristupljeno 16. 08. 2023. 
  27. ^ „REŠENJE O PROMENI NAZIVA ULICA NA TERITORIJI GRADSKIH OPŠTINA STARI GRAD I VRAČAR”. Paragraf. 16. 08. 2023. Pristupljeno 16. 08. 2023.  line feed character u |title= na poziciji 8 (pomoć)
  28. ^ Milošević, Olivera. „Počast Đorđu Vajfertu, začetniku rudarstva u Kostolcu”. Politika Online. Pristupljeno 2022-02-03. 

Literatura uredi

  • „Taj je dar jedinstvena numizmatička zbirka od blizu četrnaest hiljada egzemplara starih novaca, među kojima ih ima koji se ne nalaze ni u kakvoj zbirci i ni u kakvom drugom muzeju na svetu“ u knjizi Kosta N. Hristić (1989). „Zapisi starog Beograđanina“. Nolit, Beograd. str. 390. ISBN 978-86-19-01637-7. 
  • Koprivica, Bogdan (2012). „Đorđe Vajfert”. Dinar. Srpsko numizmatičko društvo. 32. Pristupljeno 12. 2. 2017. 
  • Saša Ilić, Sonja Jerković, Vladimir Bulajić, Đorđe Vajfert – vizionar i pregalac; Lična i poslovna ilustrovana biografija 1850-1937 (Georg Weifert – Visionary and Enthusiast: The Illustrated Personal and Professional Biography 1850–1937), Beograd: Narodna banka Srbije, 2010, dostupno na: https://www.academia.edu/44579410/%C4%90or%C4%91e_Vajfert_vizionar_i_pregalac_li%C4%8Dna_i_poslovna_ilustrovana_biografija_1850_1937_Georg_Weifert_Visionary_and_Enthusiast_The_Illustrated_Personal_and_Professional_Biography_1850_1937_
  • Đorđe Vajfert 1850-1937: Monografija, gl. i odg. ur. Miljan Šćekić, ur. S. Damnjanović, S. B. Prelić, autori tekstova: Saša Damnjanović, Dragan Velikić, Saša Ilić, Sonja Jerković, Nenad Lukić, Suzana Mijić, Đorđe Stanić, Brigita Vajfert Stanić, Beograd: Fondacija Đorđe Vajfert, 2015 .
  • Saša Ilić, Sonja Jerković, Vladimir Bulajić, „Vajfert u Srbiji (1873-1937)“ (str. 43-68), Srbi i Nemci, Knjiga III, Srbi i Nemci u XX veku – u senci zvanične politike, prir. Gabrijela Šubert, Beograd: Narodna biblioteka Srbije, 2016.

Spoljašnje veze uredi


guverner Narodne banke Srbije
18901902.
guverner Narodne banke Srbije (Jugoslavije)
19121926.