Adisonova bolest je retko hronično oboljenje, koje nastaje kao posledica obostranog razaranja kore nadbubrežnih žlezda. U većini slučajeva dolazi do obostrane atrofije, ali nije u potpunosti razjašnjen uzrok ove pojave. Kao posledica, dolazi do smanjenog ili potpunog prestanka lučenja hormona kore nadbubrega i odgovarajuće simptomatologije.[1]

Adisonova bolest
LatinskiMorbus Addisoni
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostEndokrinologija
MKB-10E27.1-E27.2
MKB-9-CM255.4
DiseasesDB222
MedlinePlus000378
eMedicinemed/42
Patient UK[https://patient.info/doctor/adrenal-insufficiency-and-addisons-disease adrenal-insufficiency-and-addisons-disease Adisonova bolest]
MeSHD000224

Pojavljuje se obično između 25. i 45. godine života i to češće kod muškaraca.[2] Naziv je dobila po lekaru Tomasu Adisonu (1793 - 1860), koji je opisao ovu bolest 1855.[3][4]

Etiologija uredi

Najčešći etiološki faktori su tuberkuloza i tzv. primarna atrofija kore nadbubrega, koja predstavlja autoimuni proces. Ređi etiološki faktori su: gljivične infekcije, hemohromatoza, amiloidoza, leukemične infiltracije i bilateralne metastaze malignih tumora, vaskularne tromboze, obostrana suprarenalektomija (uklanjanje nadbubrežnih žlezda) i dr.[2]

Klinička slika uredi

 
Kortizol
 
Aldosteron

Zbog difuznog razaranja nadbubrežnih žlezda dolazi do nedostatka sve tri grupe hormona koji se luče u kori (glikokortikoidi, mineralokortikoidi i nadbubrežni androgeni), što dovodi do odgovarajuće kliničke simptomatologije. Početak je najčešće postepen, gotovo neprimetan. Mrka pigmentacija zahvata kožu i vidljive sluzokože, počinje na otkrivenim delovima kože, na mestima koja su inače jače pigmentisana (bradavice, ožiljci i sl). Tipičan je izgled šaka - dorzalna strana je jako pigmentisana posebno u predelu zglobova, a palmarna strana je pošteđena. Postoji pigmentacija i na sluzokoži usne duplje, očnih kapaka i anogenitalne regije. Ostali simptomi su opšta slabost, nemoć i izuzetno brzo zamaranje, hipotenzija (snižen krvni pritisak), digestivni poremećaji (gubitak apetita, muka, povraćanje, dijareja i nekarakteristični bolovi u trbuhu), osećaj žeđi, potreba za uzimanjem soli i slanih jela, bolovi i grčevi u mišićima i zglobovima, hipoglikemične krize (pad šećera u krvi), i kod žena često pojava amenoreje (izostanak menstruacije).[2] U nelečenim i zapuštenim slučajevima, bolesnici oboleli od Adisonove bolesti mogu toliko da onemoćaju, da ne mogu ni da se hrane.[5]

Dijagnoza uredi

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i dopunskih dijagnostičkih postupaka. Određuje se nivo hormona u plazmi, radi se pregled mokraće, pregled elektrolita u serumu, krvna slika, određivanje glikemije itd.[2]

Lečenje uredi

Dok joj još nije bio utvrđen uzrok, Adisonova bolest se nije mogla lečiti i završavala se prilično brzo smrću pacijenta.[5] Danas se sprovodi doživotna supstituciona terapija (uzimanje sintetičkih hormona i drugih materija). Najvažnije je nadoknaditi manjak glikokortikoida, što se postiže davanjem kortizona ili hidrokortizona. Hranom se unose povećane količine soli i ugljenih hidrata. Inače, potrebne su znatno veće doze kortizola za vreme svake infekcije, hirurške intervencije, traume i stresa.[2]

Reference uredi

  1. ^ „Adisonova bolest”. Arhivirano iz originala 10. 12. 2007. g. Pristupljeno 12. 12. 2007. 
  2. ^ a b v g d „Hormonski poremećaji i poremećaji metabolizma”. Arhivirano iz originala 14. 12. 2007. g. Pristupljeno 12. 12. 2007. 
  3. ^ „Biografije”. Arhivirano iz originala 6. 12. 2007. g. Pristupljeno 12. 12. 2007. 
  4. ^ Thomas Addison: On The Constitutional And Local Effects Of Disease Of The Supra-Renal Capsules, 1855.
  5. ^ a b „Oboljenja nadbubrežne žlezde”. Arhivirano iz originala 24. 9. 2015. g. Pristupljeno 12. 12. 2007. 



 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).