Ares
Ares (antgrč. Άρης [Áres]) je grčki bog rata. On je jedan od dvanaest olompijaca, najstariji sin Zevsa i Here.[1] U helenskoj književnosti, on često predstavlja fizički ili nasilni i neukroćeni aspekt rata, za razliku od njegove sestre Atine u oklopu, čije funkcije kao inteligentne boginje uključuju vojnu strategiju i veštine vojskovođe.[2] Pandan Aresa u rimskoj mitologiji je Mars.
Vila Hadriana, Tivoli
Bernini, 1622
Grci su bili ambivalentni prema Aresu: iako je otelotvorivao fizičku hrabrost neophodnu za uspeh u ratu, on je bio opasna sila, „preplavljujuća, nezasitna u borbi, destruktivna i sklona pokolju ljudi”.[3] Njegovi sinovi Fob (strah) i Dim (teror) i njegova ljubavnica, ili sestra, Enio (zavada) su ga pratili na njegovim ratnim kočijama.[4] U Ilijadi, njegov otac Zevs mu kaže da je on Bog koji mu je najomraženiji.[5] Povezanost sa Aresom daje mestima i objektima divljački, opasni ili militarizovani kvalitet.[6] Njegova vrednost kao ratni bog stavlja se pod sumnju: za vreme Trojanskog rata, gde je Ares bio na strani gubitnika, dok je Atina, često prikazivana u grčkoj umetnosti kako drži Niku (pobedu) u ruci, favorizovala triumfantne Grke.[3]
Ares ima relativno ograničenu ulogu u grčkoj mitologiji kao što je prikazano u književnim narativima, iako se na njegove mnogobrojne ljubavne afere i obilno potomstvo često spominju.[7] Kada se Ares pojavljuje u mitovima, on se obično suočava sa poniženjem.[8] On je dobro poznat kao ljubavnik Afrodite, boginje ljubavi, koja je bila udata za Hefesta, boga zanata.[9] Najpoznatija priča koja se odnosi na Aresa i Afroditu pokazuje ih izlože podsmehu.[10]
Mitologija uredi
Ares je bio bog ratovanja, i to rata koji je sam sebi svrha. Radovao se smrti bilo junaka ili običnih smrtnika, voleo je miris krvi, borbu, zveket oružja, jauke i krike. Aresa nikada nije zanimao uzrok rata, pa čak ni njegov ishod, za njega je bilo najvažnije samo ratovanje.
Ares je mrzeo sve ostale bogove, a među njima i svoje roditelje, a posebno je mrzeo boginju Atinu. I njega su mrzeli svi bogovi; izuzetak su samo: Afrodita - koja je negovala i podržavala strast u njemu[11], Erida - koja je volela rat koliko i on, i Had - koji se radovao mladim ratnicima koji su ginuli u ratu. On je smatran za praoca Amazonki - plemena ratobornih žena.
Ares je, gotovo uvek prikazivan u četveropregu sa konjima osedlanim zlatnim sedlom. Konji boga Aresa su bljuvali vatru, a on je nosio bakarni oklop, kacigu i koplje, i samo ponekad i štit.
Njegove su svete ptice bile orao, detlić i lešinar, a najdraža mu je životinja bio pas, tako da su se u njegovu čast, u Sparti žrtvovali psi. Ares je, u nekim prilikama bio prikazivan i sa zmijom.
Sa boginjom Afroditom, Ares je imao dva sina, Dima i Foba koji su označavali užas i strah, a uz njega je bio i Kudoimos, demon zveketa bitke. Uz Dima i Foba, Afrodita je Aresu rodila i Erosa i Anterosa koji su nasledili Afroditine dobre osobine, kao i kćerku Harmoniju.
Homer u svojoj Ilijadi govori da su Aresu pravile društvo i boginja nesloge i razdora Erida, kao i Enija, boginja ratnog klanja.
Osnivanje Tebe uredi
Ares je bio osnivač Tebe i praotac vodenog zmaja kojeg je ubio Kadmo. Aresovi potomci su, kao vrsni borci, nastali od zuba zmajevih, a Kadmo je, da bi umilostio Aresa, oženio Aresovu i Afroditinu kćerku Harmoniju, i tada je sve dovedeno u sklad i osnovana je Teba.
Ares i Afrodita uredi
Žak Luj David, 1824
Paris Bordon, 1560
U Homerovoj Odiseji Alkinoj peva o mitovima i opisuje scenu kada je Helije, posmatrao Aresa i Afroditu kako uživaju jedno u drugom sakriveni od očiju bogova.
Helije je to prijavio veću bogova sa Olimpa, a Hefest je predložio da se Ares i Afrodita uhvate na delu, pa je napravio mrežu sa kojom je mislio da, na delu uhvati ljubavnike. Hefest je, u određeno vreme, bacio mrežu i uhvatio Aresa i Afroditu, a zatim je, nezadovoljan svojom osvetom, pozvao bogove i boginje da vide uhvaćeni par.
Boginje su odbile poziv, a bogovi koji su došli nisu mogli, a da ne primete Afroditinu lepotu i mnogi su poželeli da budu na Aresovom mestu.
Kada su Aresa i Afroditu pustili, Ares je odjurio u svoju domovinu Trakiju.
Ares i Aloadi uredi
Divovi Aloadi, Ot i Efijalt su bacili Aresa u lance i ostavila ga u bronzanoj urni trinaest meseci. Maćeha divova Eribeja, je rekla Hermesu kako da spase Aresa.
Artemida je prevarila Aloaidi obečavši Otu da će se udati za njega, što je Efijalta učinilo ljubomornim. Divovi su se počeli svađati, a Artemida je pretvorivši se u belu košutu stala između njih.
Aloadi su bili strastveni lovci, i kada ugledaše košutu između njih, baciše koplja, a Artemida nestade i oni jedan drugog ubiše.
Ilijada uredi
Homer u Ilijadi opisuje da Ares nema nimalo poštovanja ni odanosti prema Temidi, boginji pravednosti, jer je obećao Atini i Heri da će se boriti na strani Ahajaca, ali ga je Afrodita uverila da se bori na strani Trojanaca.
Diomed je, dok se se borio sa Hektorom i vidio Aresa kako se bori na strani Trojanaca, pa je pozvao svoje vojnike da se polako povuku. Hera, Aresova majka, kada je videla mešanje svoga sina u rat, ohrabrila je Diomeda da napadne Aresa.
Ares je bacio koplje na Heru, ali je Atina promenila smer putanje koplja ka Aresovom telu i on je pokleknuo od prevelikog bola i vratio se na Olimp. Videvši šta se dogodilo Trojanci su bili prinuđeni da se povuku.
Reference uredi
- ^ Hesiod, Theogony 921 (Loeb Classical Library numbering); Iliad, 5.890–896. By contrast, Ares's Roman counterpart Mars was born from Juno alone, according to Ovid (Fasti 5.229–260).
- ^ Walter Burkert, Greek Religion (Blackwell, 1985, 2004 reprint, originally published 1977 in German), pp. 141; William Hansen, Classical Mythology: A Guide to the Mythical World of the Greeks and Romans (Oxford University Press, 2005), p. 113.
- ^ a b Burkert, Greek Religion, p. 169.
- ^ Burkert, Greek Religion, p.169.
- ^ Iliad 5.890–891.
- ^ Hansen, Classical Mythology, pp. 114–115.
- ^ Hansen, Classical Mythology, pp. 113–114; Burkert, Greek Religion, p. 169.
- ^ Hansen, Classical Mythology, pp. 113–114. See for instance Ares and the giants below.
- ^ In the Iliad, however, the wife of Hephaestus is Charis, "Grace," as noted by Burkert, Greek Religion, p. 168.
- ^ Odyssey 8.266–366; Hansen, Classical Mythology, pp. 113–114.
- ^ „Ares”. Greek Mythology. Pristupljeno 17. 1. 2019.
Literatura uredi
- Antoninus Liberalis, The Metamorphoses of Antoninus Liberalis: A Translation with a Commentary, edited and translated by Francis Celoria, Routledge, 1992. ISBN 978-0-415-06896-3. Online version at ToposText.
- Apollodorus, Apollodorus, The Library, with an English Translation by Sir James George Frazer, F.B.A., F.R.S. in 2 Volumes. Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1921. ISBN 0-674-99135-4. Online version at the Perseus Digital Library.
- Burkert, Walter, Greek Religion, Harvard University Press, 1985. ISBN 0-674-36281-0. Internet Archive.
- Etymologicum Magnum, Friderici Sylburgii (ed.), Leipzig: J.A.G. Weigel, 1816. Internet Archive.
- Gantz, Timothy, Early Greek Myth: A Guide to Literary and Artistic Sources, Johns Hopkins University Press, 1996, Two volumes: ISBN 978-0-8018-5360-9 (Vol. 1), ISBN 978-0-8018-5362-3 (Vol. 2).
- Grimal, Pierre, The Dictionary of Classical Mythology, Wiley-Blackwell, 1996. ISBN 978-0-631-20102-1. Internet Archive.
- Hansen, William, Handbook of Classical Mythology, ABC-CLIO, 2004. ISBN 978-1-57607-226-4. Internet Archive.
- Hard, Robin, The Routledge Handbook of Greek Mythology: Based on H.J. Rose's "Handbook of Greek Mythology", Psychology Press, 2004. ISBN 9780415186360. Google Books.
- Hesiod, Theogony, in The Homeric Hymns and Homerica with an English Translation by Hugh G. Evelyn-White, Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1914. Online version at the Perseus Digital Library. Internet Archive.
- Homer, The Iliad with an English Translation by A.T. Murray, Ph.D. in two volumes. Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press; London, William Heinemann, Ltd. 1924. Online version at the Perseus Digital Library.
- Homer, The Odyssey with an English Translation by A.T. Murray, Ph.D. in two volumes. Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press; London, William Heinemann, Ltd. 1919. Online version at the Perseus Digital Library.
- Homeric Hymn 8 to Ares, in The Homeric Hymns and Homerica with an English Translation by Hugh G. Evelyn-White, Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1914. Online version at the Perseus Digital Library.
- Hyginus, Gaius Julius, De Astronomica, in The Myths of Hyginus, edited and translated by Mary A. Grant, Lawrence: University of Kansas Press, 1960. Online version at ToposText.
- Hyginus, Gaius Julius, Fabulae, in The Myths of Hyginus, edited and translated by Mary A. Grant, Lawrence: University of Kansas Press, 1960. Online version at ToposText.
- Libanius (2008). Libanius's Progymnasmata: Model Exercises in Greek Prose Composition and Rhetoric. Prevod: Craig A. Gibson. Atlanta: Society of Biblical Literature. ISBN 978-1-58983-360-9.
- Nonnus, Dionysiaca, Volume II: Books 16–35, translated by W. H. D. Rouse, Loeb Classical Library No. 345, Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press, 1940. Online version at Harvard University Press. ISBN 978-0-674-99391-4. Internet Archive (1940).
- Oxford Classical Dictionary, revised third edition, Simon Hornblower and Antony Spawforth (editors), Oxford University Press, 2003. ISBN 0-19-860641-9. Internet Archive.
- Pausanias, Pausanias Description of Greece with an English Translation by W.H.S. Jones, Litt.D., and H.A. Ormerod, M.A., in 4 Volumes. Cambridge, Massachusetts, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1918. Online version at the Perseus Digital Library.
- Peck, Harry Thurston, Harpers Dictionary of Classical Antiquities, New York, Harper and Brothers, 1898. Online version at the Perseus Digital Library.
- Pseudo-Plutarch, De fluviis, in Plutarch's morals, Volume V, edited and translated by William Watson Goodwin, Boston: Little, Brown & Co., 1874. Online version at the Perseus Digital Library.
- Smith, William, Dictionary of Greek and Roman Biography and Mythology, London (1873). Online version at the Perseus Digital Library.
- Stephanus of Byzantium, Stephani Byzantii Ethnica: Volumen I Alpha - Gamma, edited by Margarethe Billerbeck, in collaboration with Jan Felix Gaertner, Beatrice Wyss and Christian Zubler, De Gruyter, 2006. ISBN 978-3-110-17449-6. Online version at De Gruyter. Google Books.
- Tripp, Edward, Crowell's Handbook of Classical Mythology, Thomas Y. Crowell Co; First edition (June 1970). ISBN 0-690-22608-X. Internet Archive.
- Gulizio, Joannn. „A-re in the Linear B Tablets and the Continuity of the Cult of Ares in the Historical Period” (PDF). Journal of Prehistoric Religion. 15: 32—38. Arhivirano (PDF) iz originala 2022-10-09. g.
- Raymoure, K.A. (2012). „a-re”. Minoan Linear A & Mycenaean Linear B. Deaditerranean. Arhivirano iz originala 2016-03-18. g. Pristupljeno 2014-03-08.
- „The Linear B word a-re”. Palaeolexicon, Word study tool of ancient languages.
