Википедија

Vavilonska kula

Vavilonska kula (hebr. מִגְדַּל בָּבֶל‎ [Migdal Bavel]) predanje je iz starozavjete Knjige postanja o mitovima o stvaranju čiji je cilj da objasni zašto postoje svjetski narodi i zašto govore različite jezike.[1][2][3][4]

Vavilonska kula Pitera Brojgela Starijeg (1563).

Prema predanju, ujedinjena ljudska rasa u generacijama poslije mita o potopu, govoreći jedan jezik i migrirajući na istok, dolazi u zemlju Senar (שִׁנְעָר&lrm, [Šinar]). Tu su se složili da sagrade grad i kulu dovoljno visoku da dosegnu nebesa. Bog, posmatrajući njihov grad i kulu, odlučuje da pomiješa njihov govor tako da se više ne mogu međusobno razumjeti i rasipa ih po svijetu. U različitim izvorima pominju se 72 (negde 70) formiranih različitih jezika i isto toliko naroda.

Neki savremeni naučnici povezuju Vavilonsku kulu sa poznatim strukturama, naročito sa Etemenankijem, ziguratom posvećenim mesopotamskom bogu Marduku u Vavilonu. Sumerska priča sa nekim sličnim elementima nalazi se u priči Enmerkar i gospodar Arate.[5]

Biblija uredi

Jedanaesto poglavlje Knjige postanja, stihovi od 1 do 9:[6]

1 A bijaše na cijeloj zemlji jedan jezik i jednake riječi.
2 A kad otidoše od istoka, nađoše ravnicu u zemlji Senarskoj, i naseliše se ondje.
3 Pa rekoše među sobom: hajde da pravimo ploče i da ih u vatri pečemo. I bjehu im opeke mjesto kamena i smola zemljana mjesto kreča.
4 Poslije rekoše: hajde da sazidamo grad i kulu, kojoj će vrh biti do neba, da stečemo sebi ime, da se ne bismo rasijali po zemlji.
5 A Gospod siđe da vidi grad i kulu, što zidahu sinovi čovječiji.
6 I reče Gospod: gle, narod jedan, i jedan jezik u svijeh, i to počeše raditi, i neće im smetati ništa da ne urade što su naumili.
7 Hajde da siđemo, i da im pometemo jezik da ne razumiju jedan drugoga što govore.
8 Tako ih Gospod rasu odande po svoj zemlji, te ne sazidaše grada.
9 Zato se prozva Vavilon, jer ondje pomete Gospod jezik cijele zemlje, i odande ih rasu Gospod po svoj zemlji.

Etimologija uredi

Fraza „Vavilonska kula” se ne javlja u Bibliji; uvijek se navodi kao „grad i kula” (אֶת-הָעִיר וְאֶת-הַמִּגְדָּל) ili samo „grad” (הָעִיר). Prvobitno porijeklo naziva Bavel (hebrejski naziv za Vavilon) je nepoznato. Domaći, akadski naziv grada bio je Bab-ilim, što znači „vrata boga”. Međutim, za taj oblik i tumačenje sada se obično smatra da su rezultat akadske narodne etimologije primijenjene na raniji oblik imena, Babila, nepoznatog značenja i vjerovatno nije semitskog porijekla.[7][8] Prema Bibliji, grad je dobio naziv „Babel” od hebrejskog glagola בָּלַ֥ל (balal), što znači pobrkati ili zbuniti.[9]

Istoriografija uredi

Vavilonski kralj Navukodonosor je 570. godine p. n. e. napisao kratki tekst o svom poduhvatu obnove legendarne vavilonske kule. Pritom je opisao i katastrofalno stanje u kojem se nalazila građevina u njegovo doba.

Jedan je od kraljeva sagradio kulu, ali joj nije dovršio vrh. Ljudi su je bez reči napustili i zanemarili ... Potresi i munje oštetili su zdanje; glina se osušila, cigle razdvojile a zemlja nakupila u unutrašnjosti građevine. Ugledni Merodah podstakao me da obnovim kulu. Temeljno kamenje sam ostavio a ni izgled nisam izmjenio već je on ostao poput onog u stara vremena. Dakle, pronađoh i obnovih kulu. Uzdigao sam je do nebesa. Navukodonosor

Grčki istoričar Herodot (484. — 425. p. n. e.), u svojim spisima navodi da je sredinom 5. veka p. n. e. posetio Navukodonosorov Vavilon i opisao ga tako veličanstvenim da mu savremenici nisu verovali. Među ostalim, Herodot je opisao i znamenitu vavilonsku kulu.

U Asiriji postoje mnogi drugi veliki gradovi, a najznamenitiji je i najmoćniji među njima bio Vavilon, gde se nalazila nakon propasti Ninive, kraljevska palata, a taj je grad izgledao ovako. Leži u velikoj ravnici, a podignut je u obliku četvorougla čija je svaka stranica dugačka stotinu i 20 stadija: sve u svemu, obim grada obuhvata četiri stotine osamdeset stadija. Najpre ga okružuje jarak, dubok, širok i napunjen vodom, a iza njega se nalazi zid širok pedeset kraljevskih lakata, a visok dvije stotine lakata ... Na vrhu zida izgradili su za oba njegova ruba niz kula na sprat, u paru tako da gledaju jedna prema drugoj: između kula ostavili su prolaz za četveropreg. Uokolo zida postavljeno je stotinu vrata, a sva su mjedena ... U središtu svakog od delova grada bila je sazidana građevina, u prvom kraljevska palata s velikom i snažnom ogradom koja ju je okruživala, a u drugome svetilište Zevsa sa mesinganim vratima, nepromenjeno sve do dana današnjeg, u obliku četvorine sa stranicama od 2 stadija. Usred svetilišta izgrađena je čvrsta kula od jednog stadijuma u ​​dužinu i širinu, a na toj kuli podignuta druga kula, a na njoj treća i tako dalje - sve u svemu 8 kula, a uspinje se na njih spolja kružnim stepeništem oko svih kula. Na sredini uspona nalazi se odmorište sa sjedištima za odmor na kojima se mogu sjesti i otpočinuti oni koji se uspinju. Na posljednjoj se kuli uzdiže veliki hram: u hramu je postavljena velika ležaljka sa lepim pokrovom, a uz nju je zlatan stol. No ovde nije podignut nikakav kip božanstva: niti jedan čovek provodi ovde noć, osim jedne domaće žene koju je između svih, kako kažu Haldejci koji su sveštenici ovoga boga, odabrao bog. Herodot

Istraživanja nemačkog arheologa Koldeveja, na području nekadašnjeg Vavilona (danas okolina grada Al Hilah, južno od Bagdada), 1913. godine, otkrila su ostatke moguće vavilonske kule. Utvrđeno je da je najverovatnije reč o ziguratu Etemenanki kojeg spominju mnogi domaći izvori (iz vremena Asarhadon, Nabopolassara i Navukodonosora).

Zigurat širine 90 metara te ukupne visine takođe 90 metara (Herodot u svojim spisima spominje visinu kule od gotovo 200 metara!), Imao je 7 terasastih spratova" a na vrhu se nalazio hram za svetu svadbu boga Marduka, boga zaštitnika grada, i vrhovne sveštenice .

Pretpostavlja se da su radnu snagu sačinjavali pripadnici mnogih narodnosti kao što su Huriti, Kasiti i Elamiti, te se na taj način može objasniti teza o međusobnom nesporazumijevanju graditelja što je prouzrokovalo napuštanje projekta. Iako ne postoje pouzdani izvori, smatra se da je gradnja kule započela u 2. milenijumu p. n. e. Većina istoričara slaže se da je upravo taj zigurat nadahnuo mit o vavilonskoj kuli.

Motiv tornja poput vavilonske kule prisutan je u drugim civilizacijama.

Sumerski mit, poznat kao Enmerkar, govori o sukobu između dve Boga, Enkija i Enlila, koji je završio pometnjom jezika među ljudima i velikoj šteti u mnogim gradovima.

U tradicijama određenih kultura srednje Amerike, takođe se mogu pronaći priče slične onoj o vavilonskoj kuli. Tako je na primer Kselhua, jedan od sedam divova spašenih od poplave, odlučio sagraditi veličanstvenu piramidu kako bi se obračunao sa bogovima i uništio nebesa. Bogovi su razorili građevinu a graditeljima izmješali jezike. Druga pak priča, iz predaje naroda Tolteka, govori o grupi ljudi koji su se gradnjom tornja nameravali zaštiti od sledeće poplave, no nesporazumjevanje ih je razdvojilo a građevina nije sagrađena.

Na području Nepala i severne Indije, krajem 19. veka zabeležena je još jedna priča poput one biblijske, a doktor Livingston zabeležio je slično predanje i u Africi, oko jezera. Takođe, vrlo sličan mit o izmešanim jezicima prisutan je i u estonskoj tradiciji.

U Nestorovoj Povjesti minulih leta govori se o nastanku slovenskog jezika, kao jednog od 72 nastala jezika: „U građenju kule kada je Bog razdelio ljude na 72 naroda (=jezika), rasejao ih po zemlji i kulu razrušio velikim vetrom, ostalo je između Sirije i Vavilona 5433 sežanja, i u širinu toliko. I posle izmešanosti jezika primiše Simovi sinovi istočne strane, Hamovi južne strane, a Jafetovi zapad i severne strane. I od sedamdeset i dva jezika bejaše jedan slovenski jezik od plemena Jafetova.”

Reference uredi

  1. ^ Metzger, Bruce Manning; Coogan, Michael David (2004). The Oxford Guide to People & Places of the Bible (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 28. ISBN 978-0-19-517610-0. Pristupljeno 18. 5. 2021. 
  2. ^ Levenson, Jon D. (2004). „Genesis: Introduction and Annotations”. Ur.: Berlin, Adele; Brettler, Marc Zvi. The Jewish Study Bible: Jewish Publication Society Tanakh Translation (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 29. ISBN 978-0-19-529751-5. Pristupljeno 18. 5. 2021. 
  3. ^ Graves, Robert; Patai, Raphael (1986). Hebrew Myths: The Book of Genesis (na jeziku: engleski). Rosetta Books. str. 315. ISBN 978-0-7953-3715-4. Pristupljeno 18. 5. 2021. 
  4. ^ Schwartz, Howard (2007). Tree of Souls: The Mythology of Judaism (na jeziku: engleski). Oxford University Press. str. 704. ISBN 978-0-19-535870-4. Pristupljeno 18. 5. 2021. 
  5. ^ Kramer, Samuel Noah (1968). „The „Babel of Tongues”: A Sumerian Version”. Journal of the American Oriental Society (na jeziku: engleski). 88 (1): 108—111. ISSN 0003-0279. doi:10.2307/597903. Pristupljeno 18. 5. 2021. 
  6. ^ „Prva knjiga Mojsijeva (koja se zove Postanje )”. www.pouke.org. 
  7. ^ Day, John (2014). From Creation to Babel: Studies in Genesis 1-11 (na jeziku: engleski). Bloomsbury Publishing. str. 179—180. ISBN 978-0-567-37030-3. Pristupljeno 18. 5. 2021. 
  8. ^ Edzard, Dietz Otto (2004). Geschichte Mesopotamiens: von den Sumerern bis zu Alexander dem Grossen (na jeziku: nemački). C.H.Beck. str. 121. ISBN 978-3-406-51664-1. 
  9. ^ Mckenzie, John L. (1995). The Dictionary Of The Bible (na jeziku: engleski). Simon and Schuster. str. 73. ISBN 978-0-684-81913-6. Pristupljeno 18. 5. 2021. 

Spoljašnje veze uredi

 
Vavilonska kula na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Вавилонска_кула&oldid=27429421”