Velika Morava

река у Србији

Velika Morava ili samo Morava, je reka u Srbiji. Nastaje spajanjem Zapadne i Južne Morave kod Stalaća. Uliva se u Dunav na prostoru između Smedereva i Kostolca. Morava je zajedno sa Zapadnom Moravom, najveća srpska reka. Dužina Velike Morave je 185 km, sa Zapadnom Moravom (dužina pritoka) je 493 km.

Velika Morava
Velika Morava kod Varvarina
Velika Morava i Južna Morava.
Opšte informacije
Dužina185 km
Basen37.444 km2
Pr. protok297 ​m3s
SlivCrnomorski
Plovnostteoretski celom dužinom za manje brodove; praktično oko 8 km od ušća u Dunav
Vodotok
IzvorReka Velika Morava nema izvor, nastaje spajanjem Južne i Zapadne Morave kod Stalaća
V. izvora145 m
UšćeDunav kod Smedereva
Geografske karakteristike
Država/e Srbija
NaseljaStalać, Smederevo, Ćuprija, Lapovo, Jagodina, Paraćin, Svilajnac, Varvarin, Požarevac
PritokeJužna Morava, Zapadna Morava
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Dužina uredi

Velika Morava nastaje spajanjem Južne Morave i Zapadne Morave blizu Stalaća, malog grada i centralne železničke raskrsnice u centralnoj Srbiji. Od tog mesta do ušća u Dunav severoistočno od Smedereva Velika Morava je duga 185 km. Sa svojom dužom pritokom, Zapadnom Moravom, ukupna dužina iznosi 493 km. Južna Morava koja predstavlja glavni izvor vode za Moravu je duža, ali je zbog regulacije rečnog korita i melioracionih radova danas učinjena kraćom. Regulacioni radovi su učinjeni na sve tri Morave, tako da su sve značajno skraćene. Nekada je ova reka bila preko 600 km dužine. Danas je najudaljeniji izvor vode za moravski sliv izvor reke Ibar, desne i najveće pritoke Zapadne Morave. Ibar izvire u Crnoj Gori i zajedno kao sistem Ibar-Zapadna Morava-Velika Morava predstavlja rečni sistem dužine 550 km, i kao takav je najduži vodeni put na Balkanskom poluostrvu.

Geografija uredi

Velika Morava pripada crnomorskom slivu. Površina sliva Velike Morave je 6.126 km², a celog moravskog sistema 37.444 km² (od čega 1.237 km² u Bugarskoj i 44 km² u Makedoniji), što je 42,38% od površine Srbije. Velika Morava protiče najplodnijim i najgušće naseljenim područjem uže Srbije, zvano Pomoravlje (ili Veliko Pomoravlje). Pomoravlje je nastalo na mestu zaliva nekadašnjeg Panonskog mora koje se isušilo pre oko 200.000 godina. Oko polovine dužine doline se nalazi Bagrdanska klisura.

U prošlim stolećima, bila je poznata po svojim nepreglednim šumama, ali danas nije više ništa ostalo od velikih stabala (grmova). Ušće u Dunav je između sela Kulič i Dubravica, velikog ugljenog basena Kostolac. To je jedan od dva velika ugljena basena u rečnom slivu, drugi je Resavski ugljeni basen u dolini desne pritoke Resave.

Prosečni protok Velike Morave na ušću u Dunav je 297 m3/s. Od toga 125 m3/s je doprinos Zapadne Morave, 121 m3/s Južne Morave, a 35 m3/s se uliva neposredno u Veliku Moravu.

Pritoke uredi

 
Lepenica, pritoka Velike Morave fotografisana kod Gradca

Pritoke Velike Morave su kratke po dužini. Najduža je Jasenica (79 km) a druge su retko preko 50 km. Desne pritoke su: Jovanovačka reka, Crnica, Ravanica, Resava i Resavica (ili Resavčina). Leve pritoke su brojnije, uključujući: Kalenićka reka, Lugomir, Belica, Osaonica (ili Osanica) Lepenica, Rača, i Jasenica. Mnoge od njih nisu bogate vodom, ali tokom kišnih godina one izazivaju velike poplave, što je glavni problem celog moravskog sliva. Pre ulivanja u Dunav, Velika Morava se račva, čineći 47 km dug rukavac pod nazivom Jezava, koji se uliva u Dunav odvojeno u gradu Smederevu pošto se prethodno spoji sa dužom (51 km) rekom Raljom, sa leve strane.

Uređivanje reke uredi

 
Velika Morava kod Lapova.

Velika Morava je primer reke koja meandrira. Ona jeste bila 245 km dugačka od nastanka do ušća, međutim pravom linijom to je svega 118 km. Tako je odnos meandriranja 118:245, što je u samom vrhu reka u Evropi.

Rečno korito je široko 80-200 m i duboko do 10 m. Sasvim je uobičajena pojava da Morava posle poplave promeni tok ostavljajući na mestu prethodnog korita jezera, koja su poznata pod nazivom moravište. Južna Morava je zbog velike erozije u svom slivu bogata ogromnom količinom materijala koji se taloži u rečnom koritu umanjujući dubinu i na taj način čineći poplave još češćim.

Počevši od 1966, ogromni radovi su započeti na sprečavanju budućih poplava. Niz akumulacija je napravljen na pritokama (jezera Bovan, Ćelije, Gazivode, itd), a meandri su presecani. Na taj način je tok reke ispravljan a reka je učinjena kraćom (u slučaju Velike Morave sa 245 na 185 km. Bilo je predviđeno da se skrati čak na 152 km i da postane ponovo plovna.

Predviđeno je ukupno 18 akumulacija, presecanje 23 meandra, nasipanje kilometara novih nasipa i intenzivno pošumljavanje. Međutim, do 1980-ih, pogotovo 1990-ih zbog ekonomske krize, ratova i sankcija svi radovi su prekinuti.

Morava i njene pritoke još uvek plave često, a rečno dno se izdiže uprkos mnogih bagera, koji iskopavaju pesak i šljunak, u gradovima i selima duž toka reke (Lozovik, Lugavčina, Lučica, Velika Plana, Simićevo, itd).

Plovnost uredi

Engleski brodovlasnici Edvard Burke i Džon Kerne su 1863. godine tražili koncesiju na 30 godina, da bi uspostavili plovidbu sa dva parobroda na reci Moravi. Austrijsko Dunavsko parobrodsko društvo je vršilo ispitivanje korita i plovnosti Morave od 1862. do 1869. godine. U tom periodu parobrod "Morava", vlasništvo barona Feldhajma, pod zapovedništvom kapetana inženjera Priljeva, plovio je do Ćuprije. Priljev je tvrdio da je razlog nasedanja plovila uglavnom nepoznavanja korita reke. Kasnije je, 1867. godine, kapetan "Morave" Juranek uspevao da doplovi do Ćuprije i Stalaća, ali sa srpskim inženjerskim oficirom Antom Aleksićem.[1]

Danas, Velika Morava je plovna svega 3 km od ušća uzvodno od ušća.[2] U istoriji, bila je plovna sve do grada Ćuprije, što je skoro ¾ njene dužine. Međutim, kao što je navedeno, Velika Morava je doslovno zatrpana materijalom iz Južne i Zapadne Morave.[3] Kada je počeo program melioracije 1966. godine bilo je predviđeno da postane ponovo plovna, u prvoj fazi do Ćuprije, a kasnije sve do Stalaća, dakle celih 100%.

Ništa od najavljenog nije napravljeno. Čak se pojavila nova ideja (u stvari oživela jedna stara) o izgradnji plovnog kanala Dunav-Morava-Vardar-Egejsko more[4]. Prvi projekat izgradnje ovog kanala pojavio se još 1904. godine. Tehnički problemi u izgradnji ovakvog objekta su ogromni (ni Morava ni Vardar nisu plovni). Nije jasno koliko bi se ovaj plovni put koristio, a pretpostavlja se da bi cena ovakvog projekta bila previsoka i da ne postoji ekonomski potencijal (pogotovo u Srbiji) da finansira niti da iskoristi ovakav plovni kompleks. „Čajna Gedžuba korporejšn” 2013. godine uradila je studiju koja je pokazala da je izgradnja kanala i izvodljiva i isplativa. Prema preliminarnim procenama, vrednost projekta bila bi oko 12 milijardi evra, a izgradnja bi mogla da se završi za pet do sedam godina.[5]

Naselja uredi

 
Ostaci starog žabarskog mosta na Velikoj Moravi

Mada je oduvek plodna moravska dolina bila najgušće naseljeni deo Srbije, velike poplave su sprečavale naseljavanje samih obala reke. Jedini grad na obali reke je Ćuprija, mada je on više puta pretrpeo velike štete zbog blizine reke, uključujući i nekoliko poplava devedesetih godina 20. veka. Drugi su gradovi sagrađeni malo dalje od same reke, uključujući sledeća mesta: Paraćin, Jagodina, Batočina, Lapovo, Svilajnac, Velika Plana, Požarevac i Smederevo. Manja mesta i sela uključuju: Varvarin, Glogovac, Markovac, Veliko Orašje, Miloševac, Lozovik, Simićevo, Oreovica itd.

Tradicija uredi

Rimljani su je nazvali Margus (uz to, Zapadnu Moravu su zvali Brongus, a Južnu Moravu Angrus). Današnji grad Ćuprija je nastao u Rimsko doba, a tada je nazivan imenom Horreum Margi (što znači Žitnica Morave).

 
Moravska Srbija kneza Lazara

Država kneza Lazara u 14. veku se nazivala Moravska Srbija, po ovoj reci. U srpskoj istoriji, dolina Morave je postala kolevka savremene srpske države na početku 19. veka. Mnoge su pesme ispevane koje slave Moravu i njenu plodnost, ali i njenu zlu ćud i vodoplavnost. Međutim, o Moravi ne govore samo tradicionalne pesme. Mnoge pesme o Moravi nastaju i danas, a najpoznatije su: Oj Moravo, Moravo, tija reko, Uz Moravu vetar duva, Na Moravi vodenica stara, Moravac kolo, itd.[6][7][8][9][10][11][12][13][14][15][16][17]

Oj Moravo je možda najkarakterističnija:

„Oj Moravo, moje selo ravno,
Kad si ravno što si vodoplavno
Kiša pade, te Morava dođe,
Te poplavi moje selo ravno
A u selu Jovanove dvore,
I u dvoru Jovanovu ljubu“

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Popović, Miodrag (2006). Morava, kraljica srpskih reka. Velika Plana: Trag. ISBN 978-86-905605-6-1. Pristupljeno 19. 1. 2019. COBISS.SR 128661772
  2. ^ „Velika Morava”. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Приступљено 1. 1. 2018. 
  3. ^ PRAVILNIK o utvrđivanju Plana vađenja rečnih nanosa za period od avgusta 2017. do avgusta 2019. godine (PDF). Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede. стр. 9-10. Архивирано из оригинала (PDF) 20. 01. 2019. г. Приступљено 19. 1. 2019. 
  4. ^ Српски Суец Архивирано на сајту Wayback Machine (9. март 2012), Курир, 3. мај 2006.
  5. ^ „За Кину моравски канал је изводљив и исплатив”. politika.rs. Приступљено 17. 1. 2022. 
  6. ^ Panić, Predrag. „Velika Morava, najveća srpska reka”. poportal.rs. Приступљено 31. 1. 2021. 
  7. ^ „VELIKA MORAVA”. nationalgeographic.rs. Приступљено 31. 1. 2021. 
  8. ^ „Sub-Basin Level Flood Action Plan - Velika Morava River Basin and Right Danube Tributaries between the Sava River Mouth and RSBG Border -” (PDF). icpdr.org. Приступљено 31. 1. 2021. 
  9. ^ „Velika Morava - Serbia”. deims.org. Приступљено 31. 1. 2021. 
  10. ^ „Reka Morava – sve što treba znati o njoj”. turizmopedija.com. Приступљено 31. 1. 2021. 
  11. ^ „Velika Morava”. l4m.rs. Приступљено 31. 1. 2021. 
  12. ^ „Reka Morava”. panacomp.net. Приступљено 31. 1. 2021. 
  13. ^ „Reka Velika Morava”. turisti.rs. Приступљено 31. 1. 2021. 
  14. ^ „Morava, kolevka srpske države”. serbia.com. Приступљено 31. 1. 2021. 
  15. ^ „Reka Velika Morava”. lapovo.rs. Приступљено 31. 1. 2021. 
  16. ^ „Velika Morava - Da li znate?”. sokobanja.com. Архивирано из оригинала 05. 02. 2021. г. Приступљено 31. 1. 2021. 
  17. ^ „Велика Морава”. turizam.cuprija.rs. Архивирано из оригинала 06. 02. 2021. г. Приступљено 31. 1. 2021. 

Литература uredi

Spoljašnje veze uredi