Dečja prava su izraz priznanja međunarodne zajednice o postojanju posebnih potreba dece. Ona su utvrđena Konvencijom o pravima deteta usvojenom od Generalne skupštine Ujedinjenih nacija 1989. godine. Konvencija predviđa četiri kategorije prava: obezbeđenje, zaštitu, participaciju i prevenciju. Obezbeđenje sadrži prava na život i razvoj, ime i državljanstvo, pravo da dete zna ko su mu roditelji i da se staraju o njemu. U ovom delu Konvencija nedvosmisleno potvrđuje da je najbolji interes deteta da ga odgajaju njegovi roditelji, a da država ima obavezu da im u tome pomogne. Kategorija zaštite podrazumeva pravo na zaštitu od svake fizičke, seksualne, psihološke eksploatacije deteta. Kategorija participacije sadrži građanska prava i slobode deteta kao aktivnog učesnika u skladu sa njegovim godinama i zrelošću. Konvencija posebno naglašava pravo deteta da se čuje njegovo mišljenje o svim pitanjima koje ga se tiču. Dete jeste svako ljudsko biće koje je rođeno, pa do navršenih 18 godina života po važećim propisima u Republici Srbiji. Prava deteta su opšte poznata činjenica i danas su izraz priznanja međunarodne zajednice o postojanju posebnih potreba dece, ona su nedeljiva i celovito se ostvaruju, tako da nijedno pravo deteta automatski ne isključuje drugo.

Najvažniji međunarodni propis jeste Konvencija o pravima deteta iz 1989. godine. Najvažniji domaći propis je Porodični zakon Republike Srbije iz 2015. godine. Takođe Republika Srbija je izradila prednacrt Zakona o pravima deteta, gde je jedan od glavnih ciljeva za zaštitu prava deteta, uvedena je posebna institucija/organ Zaštitnik prava deteta.

Prava deteta su u međusobnoj korelaciji sa obavezama i dužnostima roditelja, te tako ono što predstavljaju dužnosti i obaveze roditelja jesu ujedno i prava deteta. Tako npr. roditelji imaju obavezu da čuvaju svoje maloletno dete, a što ujedno znači da maloletno dete ima pravo da živi sa svojim roditeljima. [1]

Zakonodavstvo u Srbiji uredi

Zakon u Srbiji jasno postavlja prava deteta kao jedno od najvažnijih ciljeva razvoja društva, te se tako Porodičnim zakonom kao jedno od glavnih načela postavlja promovisanje posebnih prava deteta. Država ima obavezu da poštuje, štiti i unapređuje prava deteta. Zakon takođe izjednačava decu koja su rođena u braku i van njega u svim pravima.

Najznačajnija prava deteta uredi

Najznačajnija prava deteta:

  • Dete ima pravo da zna ko su mu roditelji,
  • Dete ima pravo da živi sa roditeljima i da se roditelji staraju o njemu,
  • Dete ima pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi,
  • Dete ima pravo na obrazovanje u skladu sa svojim sposobnostima i željama,
  • Dete ima pravo na zaštitu od nasilja u porodici,
  • Dete ima pravo na obezbeđivanje najboljih životnih i zdravstvenih uslova za pravilan razvoj.[2]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Porodično pravo, Slobodan Panov, Beograd 2014, Priručnik za polaganje pravosudnog ispita
  2. ^ Porodični zakon RS ("Sl. Glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 – dr. zakon i 6/2015)

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

 
Vikizvornik
Vikizvornik ima originalan tekst iz knjige Rečnik socijalnog rada o ovom članku: