Divčibare

Grad u Kolubari

Divčibare su gradsko naselje i poznato planinsko-turističko mesto grada Valjeva u Kolubarskom okrugu na planini Maljen. Prema popisu iz 2011. bilo je 141 stalno naseljenih stanovnika.

Divčibare
Glavna raskrsnica u Divčibarima
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugKolubarski
GradValjevo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 141
Geografske karakteristike
Koordinate44° 06′ 13″ S; 19° 59′ 19″ I / 44.103666° S; 19.9885° I / 44.103666; 19.9885
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina975 m
Divčibare na karti Srbije
Divčibare
Divčibare
Divčibare na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj14204
Pozivni broj014
Registarska oznakaVA

Nalazi se 38 km južno od Valjeva, a 107 km od Beograda. To je planinsko polje koje se pruža od Crnog vrha, Paljbe, Golupca do Velikog brda. Nalazi se na visini od 980 m nadmorske visine, a najviši vrh je Kraljev sto[1] – 1.104 m.[2]

Istorijat imena uredi

Visoravan je dobila naziv Divčibare iliti devojačke bare u spomen na tragičnu smrt jedne mlade devojke. Prema narodnom predanju, mlada čobanica se nesrećnim slučajem udavila u nabujaloj Crnoj kamenici. Sam naziv pominje se još davne 1476. godine u turskom popisu Smederevskog sandžaka. Značajan podatak za istoriju banje je taj da je knjaz Miloš Obrenović posle Drugog srpskog ustanka od svog turskog pobratima Deli-age otkupio čitavu visoravan, sa sve torovima i drugim zidanim objektima. Poznato je da je knjaz Miloš često posećivao ovaj kraj, obilazio čobane i kontrolisao njihov rad. U blizini Gospodarskih koliba bio je izvor hladne planinske vode, kasnije od naroda prozvan knjaz Miloševa česma.[3] U vreme austrijske vladavine u delu Srbije (od 1718. do 1739. godine) preko Maljena je išla granica između Austrije i Turske. Sve do kraja 18. veka i naš živalj je Povlen, Maljen i Suvobor nazivao zajedničkim imenom: Crna Gora. To se najbolje vidi iz starih srpskih zapisa. Sa krajem 18. veka planine Povlen, Maljen i Suvobor gube svoje zajedničko ime Karadag, odnosno Crna Gora. [4]


Geografski podaci uredi

 

Maljen spada u rudne planine i pripada Dinarskom planinskom sistemu u severozapadnoj Srbiji. Odlikuje se specifičnim reljefom, a to je omogućilo povoljne klimatske karakteristike, kao i raznovrstan i specifičan biljni i životinjski svet. U centralnom delu Maljena se nalaze Divčibare. Visovi, koji okružuju Divčibare, ih štite od vetrova, a i pružaju vidik na delove masiva Maljena, kao i bližu i dalju okolinu.
Najviši vrh Maljena je Kraljev sto 1103 m, drugi po visini je Crni vrh 1098 m. Visom Stražara Divčibare su podeljena dva dela: Divčibare u užem smislu i Pitomine. Ovaj vis je dobio ime u doba austrijske uprave u severnoj Srbiji od 1718. do 1739. godine. U to vreme je tuda išla granica između Austrije i Turske, i tu je bila austrijska granična straža. Stražaru su činili hajduci, stanovnici okolnih sela (uglavnom iz sela Krčmara). Sa ovog visa se vidi celo divčibarsko polje, ostali visovi Maljena, veći broj planina i grad Valjevo.[2] Valjevske planine: Medvednik, Jablanik, Povlen i Maljen spadaju u rudne planine i one su završni masivi Dinarskog planinskog sistema u severozapadnoj Srbiji. Venac ovih planina karakteriše to što su one, sa izuzetkom Maljena, tesno međusobno povezane. Iako se često pominje da je Divčibare planina, u stvari je u pitanju polje koje se nalazi na planini Maljen, a koje se zbog svog specifičnog reljefa i geografskog položaja posmatra kao zasebna turistička celina i kao takva se predstavlja svim zainteresovanim turistima koji žele da posete ovu zanimljivu destinaciju i uživaju u svim njenim blagodetima. [5]

 
Divčibare, panorama

Hidrografija uredi

Pogled sa Crnog Vrha

Kroz Divčibare teku uglavnom reke koje pripadaju slivovima Kolubare i Zapadne Morave:

Na Divčibarama postoji mnoštvo izvora:

Turizam uredi

Divčibare imaju dugu istoriju banjskog turizma. Imaju mnogobrojne visove sa koji se pruža neverovatan pogled na Maljen, veći broj planina, Valjevo i okolinu. Golubac, maljenski vis na visini 1044 m je obrastao mešovitom četinarskom i listopadnom šumom. Nekada su šume ovog visa nastanjivali divlji golubovi odakle i potiče ime.[2] Razvijen je i zimski turizam sa dve ski staze.[3]

Ski staza Crni vrh, u okviru Divčibare Ski Resort-a, nalazi se na severnoj strani Crnog vrha. Na stazu je 2016. godine uveden sistem za veštačko osnežavanje. Dužina staze je 850 metara. Poseduje dvosednu žičaru kapaciteta 1.200 skijaša na sat. Visinska razlika između vrha i podnožja staze iznosi oko 180 metara. Izlazna stanica žičare nalazi se na nadmorskoj visini od 1.091 metar. Staza je srednje težine, ubraja se u grupu ski staza crvene kategorije i odgovara veštijim skijašima.

Ski staza Centar nalazi se u blizini odmarališta „Crni vrh“, hotela Pepa i Divčibarskog zamka. Proteže se na severnim obroncima Crnog vrha u dužini od oko 600 metara. Visinska razlika između vrha i podnožja staze iznosi oko 100 metara. Na stazi postoji ski lift vučnica (vučna sajla sa tanjirom koji se stavlja između nogu), a kapacitet lifta je 700 skijaša na sat.

Kada je reč o turizmu, u pitanju je grana koja je u ovim krajevima zapadne Srbije veoma razvijena, jer se poslednjih godina u turizam značajno ulaže, kako bi se napravili svi potrebni kapaciteti da prime sve turiste koji su raspoloženi da dođu da upoznaju Srbiju i da se uvere da ona može biti značajan turistički centar regiona, koji će biti sve interesantniji narednih godina.

Divčibare kao značajna turistička destinacija valjevskog kraja danas je u mogućnosti svim posetiocima da obezbedi sve sadržaje, koji su potrebni da se lepo provedu i dožive jednu drugačiju vrstu odmora, koju će dugo pamtiti. Odmor na Divčibarama možete provesti u hotelima kojih u ovim krajevima ima dovoljno da prime sve turiste koji svoje dane odmora žele da provedu baš ovde na Divčibarama[6].

S druge strane, Divčibare kao i ceo ovaj kraj uostalom, ima i razvijen seoski turizam, koji svim posetiocima može ponuditi jednu potpuno novu perspektivu, novi pogled na stari svet. Sva sela su uređena u etno stilu, u skladu sa tradicijom starih srpskih sela, a ponuda koju mogu da obezbede svim posetiocima je i više nego raznovrsna. Osim uživanja u pravim prirodnim, tradicionalnim specijalitetima, svi gosti mogu uživati i u dugim šetnjama po prirodi, u jahanju, ribolovu i svim drugim sličnim aktivnostima, koje vas mogu potpuno osloboditi stresa i nervoze. Dok uživate u svim čarima Divčibara, pomislićete zaista da je vreme stalo i da na svetu ne postoji ništa osim vas i tog divnog sveta na visoravni Divčibare[7] u neposrednoj blizini Valjeva.


Demografija uredi

U naselju Divčibare živi 205 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 48,2 godina (46,6 kod muškaraca i 49,5 kod žena). U naselju ima 102 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,30.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Demografija[8]
Godina Stanovnika
1948. 39
1953. 43
1961. 58
1971. 64
1981. 172
1991. 130 130
2002. 235 235
2011. 141
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[9]
Srbi
  
227 96,59%
Crnogorci
  
2 0,85%
Slovenci
  
1 0,42%
Jugosloveni
  
1 0,42%
nepoznato
  
3 1,27%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Biljni svet uredi

Divčibare su poznate po livadama sa mekom travom. Maljen je poznat po četinarskim šumama, beli i crni bor, jela, smrča, kleka i planinski bor. Šume belog i crnog bora su najzastupljenije. Šume se javljaju kao šume belog bora, šume crnog bora i šume crnog i belog bora. Ovo je jedinstven slučaj u Srbiji da beli bor formira šume bez učešća crnog bora. Planinski bor je manje zastupljen jer je njegovo stanište na nadmorskoj visini preko 2000 m. Listopadno drveće je isto zastupljeno, bukva i breza koje obrazuju šume ili same ili u zajednici sa četinarima. Tu se može još naći i crni i beli jasen, hrast, cer, obična leska, mečja leska, jasika, planinska iva, gorski javor, divlja kruška, grab. Divčibare su poznate po različitim šumskim i livadskim biljnim zajednicama. Tu još raste: narcis, vresak, šafran, lincura, majčina dušica, bosanska i jadranska perunika u razlišitim godišnjim dobima.[2] Tu su zastupljeni i šumski plodovi koji se koriste u ljudskoj ishrani: šumska jagoda, divlja malina i kupina, borovnica. Borovnica raste kao žbunje na celom prostranstvu Maljena, ali je najviše ima u šumama bukve i jele.

Životinjski svet uredi

Planina Maljen obiluje izvorima i tekućim vodama, kao i bogatim biljnim svetom. To sve pogoduje razvoju životinjskog sveta. Tu žive srne, zečevi, veverice. Nekad je bilo divlje svinje, ali se ona ponovo javlja. Nađu se i kune belice i kune zlatice koje su vrlo cenjene zbog krzna. Sem dlakave divljači, ovde je zastupljena i pernata divljač, jarebica kamenjarka, veliki šareni detlić, seoski detlić, krstokljun, kreja i planinski slavuj. Značajno je da planinskog slavuja u Srbiji ima samo na dva staništa, od kojih je jedno Divčibare. Pošto ima dosta tekuće vode, zastupljen je i riblji svet, krkuša, klen, zlatać, potočni rak.[2]

Galerija slika uredi

Reference uredi

  1. ^ „Kraljev sto”. Pristupljeno 2020-12-01. 
  2. ^ a b v g d Loma, Bogoljub (1996). Divčibare. Valjevo: Kolubara. 
  3. ^ a b „Divčibare”. Zvaničan veb sajt. Arhivirano iz originala 13. 09. 2020. g. Pristupljeno 14. 6. 2017. 
  4. ^ „Istorija Divčibara”. Divčibare smeštaj - planina Divčibare (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-04-17. 
  5. ^ „Divčibare Geografski Položaj”. Divčibare smeštaj - planina Divčibare (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-04-17. 
  6. ^ „Divčibare - Banja Vrujci”. Banja Vrujci (na jeziku: srpski). 04. 12. 2019. Pristupljeno 2020-04-17. 
  7. ^ „Divčibare”. Turizam Vrujci Banja Vrujci (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 17. 09. 2020. g. Pristupljeno 2020-04-17. 
  8. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  9. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  10. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Loma, Bogoljub (1996). Divčibare. Valjevo: Kolubara. 
  • Analiza biološkog spektra flore Divčibara / Ivana Popović, Dragica Obratov-Petković. - Graf. prikazi. - Bibliografija: str. 153. - U: Glasnik Šumarskog fakulteta. - ISSN 0353-4537. - Br. 93 (2006), str. 143-154.COBISS.SR 32068111
  • Uporedna analiza osobina zemljišta i nadzemne biomase biljaka livadskih zajednica Poo molinieri-Plantaginetum holestei i Koelerietum montanae na Maljenu (Divčibare) / Ranka Popović i Kovinka Stefanović. - Bibliografija: str. 66. - U: Glasnik Instituta za botaniku i botaničke bašte Univerziteta u Beogradu. - ISSN 0351-1588. - God. 23 (1989), str. 57-67.COBISS.SR 21725199

Spoljašnje veze uredi