Dren[1] (lat. Cornus mas) pripada porodici drenova i raste u južnoj Evropi i jugozapadnoj Aziji. Drugi narodni nazivi drena su: bila svibovina, drenak, drenić, drenka, drenovina[1], drenj, drijen, drijenak, drinika, drin, drinovina, drnjulić, žuti drenak, kuroslipnik, rumeni dren, tvrdi drijen, crveni drijenak. Plod drena se naziva i: drenka, drenjka, drenjula, drenjina[1].

Dren
Grana s plodovima
Naučna klasifikacija
Carstvo:
(nerangirano):
(nerangirano):
(nerangirano):
Red:
Porodica:
Rod:
Podrod:
Vrsta:
C. mas
Binomno ime
Cornus mas

Opis uredi

To je samonikli listopadni grm srednjeg ili velikog rasta, od 2 do preko 5 metara visine, sa gustom krošnjom koju čine tamnobraon grančice i zeleno lišće. Koren je odlično razvijen. Kora stabla je sivkasta do sivo-žuta, ispucala, grane rastu naspramno, glatka dok je mlada biljka, a kasnije ispuca u vidu ljuspica. Razlikuju se lisni od cvetnih pupoljaka. Lisni pupoljci su sitniji od cvetnih, lancetastog su izgleda i sadrže ljuspice. Cvetni pupoljci se nalaze na izdancima. [2]Listovi su jajasti[1] ili jajasto-eliptični, bez nazubljenja, zašiljeni, dugi 6-10cm, blago zakrivljeni i imaju karakteristične jake žile (po četiri sa obe strane lista). Raspored listova je naspraman. Naličje listova sadrži bele dlačice. Cveta pre listanja, od februara do marta. Cvetovi su žuti, u štitastoj cvasti od 10-20 komada, pravilni su i četvoročlani.[3]

Stanište uredi

Nastanjuje nizijska i brdska područja, najčešće na krečnjačkoj podlozi. Čest je stanovnik hrastovih šuma.[3]

Upotreba uredi

Plod uredi

 
Plodovi
 
Koštice

Plod je koštunica, zvana drenjina ili drenjak,[1] ovalnog oblika i crvene boje (kao mala šljiva), dužine oko 1 cm, a 0.5 cm širine, unutar mesnatog omotača ima duguljastu košticu. Dok je nezreo, veoma je kiseo, a zreo je tek kad mu boja postane tamnocrvena i kad na dodir otpadne sa drveta, rano u jesen. Tada je sadržaj šećera u plodu veliki i veoma je ukusan za jelo.

Plod se može jesti svež, a može se i sušiti (zbog spremanja čaja). Od njega se pravi ukusna marmelada, slatko, kompot ili sok,[1] a u Srbiji, Albaniji i Bosni i Hercegovini, posebno u Drvaru se od drena pravi i rakija. U Azerbejdžanu i Jermeniji se od njega dobija votka, dok se u Turskoj i Iranu jede sa solju preko leta, ili se od njega pravi hladan napitak (u Bosni takođe), koji se zove šerbe.

U Ukrajini se gaje hibridi čiji plod raste do 4cm dužine.

Cvet uredi

 
Cvast

Biljka se zbog svog cvetanja na kraju zime često koristi kao ukrasna biljka u vrtovima.

Drvo uredi

Veoma je velike gustine i, za razliku od većine ostalih drvenastih biljaka, ne pluta na vodi. Zbog velike gustine je veoma čvrsto,[1] te se od davnina koristi za izradu držalica za alatke, delova za mašine i sl. Još od Stare Grčke je poznato da se koristilo za izradu lukova, strela i kopalja, a u narodnoj pesmi o Marku Kraljeviću, Marko proverava svoju snagu cedeći rukom vodu iz „suve drenovine“.

Rasejavanje i razmnožavanje uredi

Rasejava se pomoću insekata dok se razmnožavanje obavlja preko semena ili vegetativno.

Lekovitost uredi

Opore (tanini) i poliuronske (pektini) materije povoljno deluju na sluznicu creva, zbog čega se sok, pekmez, čaj i drugi proizvodi spravljeni od zrelih drenjina daju kao lek za lečenje dijareje i drugih oboljenja organa za varenje. Sličnog je dejstva i kora. Prave se i slatko, kompot i džem.

Galerija uredi

Izvori uredi

  1. ^ a b v g d đ e „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. Arhivirano iz originala 17. 09. 2020. g. Pristupljeno 30. 04. 2019. 
  2. ^ Šilić, Čedomil (1990). Atlas drveća i grmlja (4. izd.). Sarajevo[etc.]: Svjetlost[etc.] ISBN 8601025544. OCLC 456653015. 
  3. ^ a b Jovanović, B., Josifović, M. (1973). FLORA SR SRBIJE 5. Beograd: Srpska Akademija Nauka i Umetnosti. str. 176. 

Spoljašnje veze uredi