Elektrane

Elektrane (centrale) predstavljaju postrojenja u kojima se oblici primarne energije (nuklearna, hemijska, unutrašnja kalorička, kinetička i potencijalna) ili energija Sunčevog zračenja preobražuju u električnu energiju. Primarni oblici energije se mogu podeliti na klasične (konvencionalne) i alternativne (nekonvencionalne). Klasični oblici energije su unutrašnja energija (nafta, ugalj, plin), potencijalna energija (vodne snage) te nuklearna energija (nuklearna fisija). Među alternativne izvore energija spadaju unutrašnja energija (biogas, biomasa, uljni škriljaci), potencijalna energija (plima i oseka, talasi), kinetička energija (vetar), toplotna energija (suve stene u Zemljinoj kori, more, vrući izvori), nuklearna energija (fuzija lakih atoma), te zračenje (Sunce). Osnovna karakteristika svake elektrane je njena instalirana električna snaga koja se dobija kao aritmetički zbir deklarisanih prividnih snaga generatora u MVA ili nazivnih snaga primarnih pogonskih mašina u MW. Instalirana snaga je istovremeno i nazivna snaga elektrane.

Elektrana je dakle postrojenje za proizvodnju većih količina električne energije pretvaranjem iz nekog drugog oblika energije. Prema ulozi u elektroenergetskom sistemu generalno se razlikuju temeljne i vršne elektrane. Temeljna elektrana je ona elektrana koja je po pogonskim svojstvima prilagođena stalnom opterećenju, a vršna elektrana ona koja može, s obzirom na pogonska svojstva i veličinu, preuzeti deo vršnog opterećenja. Prva elektrana na svetu ušla je u pogon 1882. u Njujorku sa šest električnih generatora jednosmerne struje ukupne snage oko 500 kW. Najveća hidroelektrana na svetu, s instaliranom snagom od 22 500 MW, izgrađena je u sklopu projekta Tri klanca na reci Jangcekjang u Kini. Od ukupne svetske godišnje proizvodnje električne energije, koja je 1997. iznosila 13 340,2 TWh, najveći je deo (62,3%) bio proizveden u termoelektranama na fosilna goriva. Nuklearne su elektrane proizvele 17,0%, hidroelektrane 19,3%, a sve ostale 1,4% električne energije.^[2]

Vrste elektrana uredi

Prema vrsti električne struje elektrane mogu biti:

elektrane u kojima se „proizvodi“ električna energija jednosmjerne struje i
elektrane u kojima se „proizvodi“ električna energija naizmjenične struje.

U zavisnosti od vrste izvora u kojem je primarna energija koja se zatim pretvara u električnu, razlikujemo;

U termoelektrane, gdje se hemijska energija pretvara u električnu, zavisno od vrste goriva (tvrdo, tekuće, gasovito (plinsko)) koje se upotrebljava, ubrajamo: nuklearne elektrane ili atomske elektrane, elektrane na ugalj, elektrane na gas (elektrane na plin), dizel elektrane itd.

U hidroelektrane ubrajamo i elektrane na plimu i oseku te elektrane na morske talase.

Elektrane se isto tako dijele i na:

elektrane sa obnovljivim izvorima energije te
elektrane sa neobnovljivim izvorima energije

Naprimjer: termoelektrane, koje upotrebljavaju čvrsta (ugalj, uran), tekuća (dizel) te gasovita (prirodni gas (plin)) goriva za svoje primarno gorivo, spadaju u elektrane sa neobnovljivim izvorima energije; dok recimo, hiroelektrane, sunčane elektrane ili vjetroelektrane spadaju u elektrane sa obnovljivim izvorima energije.

Vidovi energije u prirodi uredi

Energija postoji oko nas u različitim oblicima. Najčešće je opisujemo kao hemijsku, toplotnu, svjetlosnu, mehaničku, električnu i nuklearnu ili atomsku energiju. U praksi se najčešće koristi električna, zbog osobine da se lako može na bilo kom mjestu pretvarati u druge oblike energije, npr; mehaničku, toplotnu, hemijsku energiju, svjetlosnu i energiju zračenja.

Nuklearna elektrana u Katenomu, Francuska

Prednosti električne energije uredi

Prednost električne energije naizmjenične struje je što se može lako i bez pretjerano velikih gubitaka prenositi putem električne mreže na male (niski napon) i velike udaljenosti (visoki napon) od mjesta proizvodnje do mjesta potrošnje. Sledeća prednost je što se kod naizmjenične struje jednostavno i efikasno može transformisati napon u zavisnosti od željene daljine prenosa.

Takođe je prednost što se na mjestu potrošnje lako može transformisati u sve pogodne oblike energije pomoću jednostavnih električnih uređaja.

Električni prijemnici (uređaji) koriste električnu energiju za svoj rad pa zato moraju biti priključeni na neki od izvora električne energije. Pojedini električni prijemnici priključeni su na izvor električne energije u vidu baterija ili akumulatora, dok je većina prijemnika priključena preko električne mreže na elektrane naizmjenične struje.

Termoelektrane uredi

Termoelektrane (TE) su postrojenja u kojima se proizvodi toplotna energija i električna energija. Termoelektrana prema pogonskim mašinama može biti turbinska (parna, gasna, plinsko-parna) ili sa motorima s unutrašnjim sagorevanjem (dizelov, gasni, benzinski motor).

Parne termoelektrane uredi

U parnoj termoelektrani najčešći su izvor energije fosilna goriva, ali to mogu biti i nuklearno gorivo, topli izvori (geotermalna energija) i Sunce. Fosilna goriva (ugalj, teška ulja, prirodni gas) izgaraju i zagrevaju kotao sa vodom (generator pare). Voda se zagrevanjem isparava, pregrana para visokog pritiskaa odvodi se u parnu turbinu, a ona pokreće generator u kojem se mehanička energija pretvara u električnu.

Osnovna proizvodna jedinica elektroprivrede u savremenim termoelektranama je blok. Blok se sastoji od jednog postrojenja za proizvodnju pare, jedne kondenzacijske turbine, električnog generatora i transformatorskog postrojenja. Princip rada jedne termoelektrane je sledeći: u ložištu parnog kotla izgara gorivo. Toplota gasova izgaranja zagrava vodu u parogeneratoru i voda se isparava. Pregrejana para odgovarajuće temperature i pritiska odlazi u parnu turbinu. U parnoj se turbini toplotna energija pretvara u kinetičku energiju, a u rotoru dolazi do pretvaranja kinetičke energije u mehanički rad. Preko vratila mehanički rad prenosi se na rotor električnog generatora, gđ se mehanički rad pretvara u električnu energiju.

Termoelektrane toplane uredi

Toplana je termoelektrana koja služi za istodobnu proizvodnju električne energije i vodene pare za obližnje potrošače toplotne energije (za grejanje zgrada i za tehnološke industrijske procese). Za te se namene u parnoj termoelektrani uzima vodena para koja je delimično ekspandirala u turbini, a u gasnoj termoelektrani za zagravanje vode služe vrući izlazni gasovi nakon ekspanzije u turbini. Ako se topli izvori iskorištavaju kao izvor energije, para koja izbija na površinu najčešće se direktno odvodi u parnu turbinu. U korištenju energije prednost imaju potrošači toplote, a električna energija je dodatni izlaz. Priprema goriva, vazduha i vode, te odvođenje otpadnih materija isti su kao i u termoelektrani.

Gasne elektrane uredi

Gasna elektrana je jednostavnije postrojenje od parne termoelektrane. U gasnoj termoelektrani može se kao gorivo upotrebiti plin (prirodni gas, gas iz visokih peći i slično) ili lakša ulja. Gorivo izgara u posebnim komorama u koje se dovodi i komprimovani vazduh, pa smeša vazduha i gasova nakon izgaranja pogoni gasnu turbinu, koja okreće i kompresor i generator. Gasne elektrane u odnosu na parne imaju znatno manje vreme potrebno za pokretanje iz hladnog stanja, dimenzije delova postrojenja su manje, nisu potrebni uređaji za pripremanje vode, mogućnost brzog uključivanja, zaustavljanja i naglih promena opterećenja.

Gasno-parna termoelektrane uredi

Gasno-parna termoelektrana sa kombinovanim gasnoturbinskim i parnoturbinskim procesom ima veći stepen delovanja i od gasnih i od parnih elektrana. Toplota gasova iz gasne turbine predaje se vodi u nadodatom parnoturbinskom postrojenju, u generatoru pare, koji može imati i vlastito loženje. Grade se i posebne komore za izgaranje, odn. ložišta pod pritiskom, u koje je ugrađen i generator pare, a napojna se voda zagrejava otpadnom toplotom iz gasne turbine. Zbog zahteva za vrlo čistim gasom, koji prolazi kroz turbinu, pretežno se upotrebljavaju tečna i gasovita goriva. Ugalj se takođe koristi, ali se pre izgaranja rasplinjava i čisti u posebnim postrojenjima ili izgara u komori pod pritiskom, a vrući se gasovi pre ulaska u turbinu filtriraju. Tehnološki zahtevi za čistim gorivom i manje potrebe za rašladnom vodom čine termoelektrane s kombinovanim procesom i s ekološkoga gledišta prihvatljivima.

Dizel elektrane uredi

Dizel elektrane su postrojenja koja služe kao pomoćne elektrane, rezervni izvori energije u urbanim sredinama (bolnice, robne kuće), stalni izvori energije na brodovima, naftnim platformama. Najvažniji deo opreme dizel elektrane je dizelov motor. Puštanje u rad dizelovog motora osigurava se komprimovanim vazduhom iz boce i dotokom goriva iz dnevnog spremnika za naftu. Izmenjivačima toplote osigurava se hlađenje motora. Voda iz izmenjivača toplote vodi se u rašladni toranj gde se hladi i vraća u proces. Rad elektrane se zasniva na pretvaranju mehaničkog rada koji stvara dizelov motor u električnu energiju.

Nuklearne elektrane uredi

Nuklearna elektrana razlikuje se od termoelektrane na fosilna goriva u primarnom postrojenju, u koje ulaze nuklearni reaktor, delovi primarnog kruga zavisni su od vrste reaktora i pomoćnih sistema. Toplotom iz nuklearnog reaktora zagreva se i isparava voda u parogeneratoru, a nastala vodena para pokreće parnu turbinu i električni generator. Termodinamički proces isti je kao u klasičnoj parnoj elektrani, za razliku što ulogu parnog kotla preuzima reaktor s izmenjivačem toplote ili bez njega. U nuklearni reaktor se unosi nuklearno gorivo i rašladno sredstvo. Nuklearnom fisijom nuklearnog goriva u reaktoru se oslobađa velika količina toplote. Paru za pogon parne turbine moguće je proizvesti direktno u reaktoru, ili u izmenjivaču toplote. Proizvedena para odvodi se u turbinu, a pretvaranje toplotne energije u električnu odvija se na isti način kao i kod klasične termoelektrane na fosilna goriva.

Geotermalne elektrane uredi

Geotermalna elektrana je kao svaka druga elektrana, osim što se vodena para ne proizvodi izgaranjem fosilnih ili drugih goriva, već se crpi iz Zemlje. Daljnji je postupak s parom isti kao kod konvencionalne elektrane: para se dovodi do parne turbine, koja pokreće rotor električnog generatora. Nakon turbine para odlazi u kondenzator, kondenzuje se, da bi se tako dobijena voda vratila nazad u geotermalni izvor. Pod pojmom geotermalna energija smatra se ona energija koja se može pridobiti iz Zemljine unutrašnjosti i koristiti u energetske ili neke druge svrhe.

Hidroelektrane uredi

U hidroelektrani se potencijalna energija vode u vodnoj turbini pretvara u kinetičku energiju, a zatim se ona, vrtnjom hidrogeneratora, pretvara u električnu energiju. Glavni su delovi hidroelektrane: brana, zahvat, dovod, vodna komora, cevovod pod pritiskom, podzemna mašinska prostorija, odvod i rasklopno postrojenje. Svrha je brane da povisi nivo vode kako bi se postigao veći pad ili kako bi se uz povećanje pada ostvarila i akumulacija vode i povećali protoci tokom suše. Zahvat je uređaj koji vodu usmerava prema dovodu, a izvodi se kao kanal ili kao tunel, što zavisi od konfiguracije terena. Na kraju dovoda vodna komora preuzima oscilacije nivoa vode što nastaju zbog promjena dotoka vode turbinama. Vodna komora i turbine spojene su čeličnim cevovodom pod pritiskom, koji za male padove može biti i armiranobetonski. U mašinskoj prostoriji su smeštene turbine, generatori i uređaji za upravljanje, zaštitu i pogonski nadzor. U malim elektranama na istom mestu se nalazi i rasklopno postrojenje, jer su tada i električni vodovi, kojima je elektrana spojena s mrežom, nižeg napona. Pošto voda preda svoju potencijalnu energiju turbinama, odvodi se u korito vodotoka.

Prema smeštaju mašinske prostorije u odnosu na branu, razlikuju se derivacijska i pribranska hidroelektrana. Derivacijska hidroelektrana gradi se u brdovitim predelima ili u ravnici kad se samo gradnjom brane, a zbog nepovoljnih topografskih uslova ne ostvaruje dovoljan pad. Tada se voda dovodi hidroelektrani tunelom ili veštačkim kanalom.

Ponekad, kada je to ekonomski povoljnije, gradi se podzemna mašinska prostorija. U pribranskoj hidroelektrani mašinska prostorija se nalazi direktno uz branu, a često je i njen deo, pa je u brani ugrađen zahvat, cevovod pod pritiskom i odvod. Akumulacija uzvodno od brane preuzima ulogu vodne komore. S obzirom na način iskorištavanja vode, razlikuju se protočna i akumulacijska hidroelektrana. Protočna je ona u kojoj se voda iskorištava onako kako dotiče, pa svako odstupanje od takvog načina rada uzrokuje priliv vode.

U akumulacijskoj hidroelektrani voda se tokom kišnih razdoblja, ili za vreme manje potrošnje, akumulira kako bi se iskoristila u pogodnome času (akumulaciono jezero). Crpno-akumulacijska hidroelektrana za proizvodnju električne energije upotrebljava vodu koja se crpljenjem iz rečnoga korita ili jezera akumulira u akumulacijskome bazenu, smeštenom na višoj nadmorskoj visini. Za crpljenje vode iskorištava se višak električne energije tokom noći ili za vreme kišnih razdoblja.

Elektrane na plimu i oseku uredi

Među hidroelektrane može se ubrojiti i elektrana koja za pogon generatora iskorištava potencijalnu energiju na temelju plime i oseke (morske mene). Da bi se to ostvarilo, pregrađuje se manji zaliv kako bi za vreme plime morska voda strujala kroz turbine i punila zaliv, koji bi se, takođe kroz turbine, praznio za vreme oseke. To je moguće tehnički ostvariti samo tamo gde razlika između plime i oseke iznosi nekoliko metara.

Elektrane na talase uredi

Elektrane na talase su elektrane koje koriste energiju talasa za proizvodnju električne energije. Energija talasa je obnovljivi izvor energije. To je energija uzrokovana najvećim delom delovanjem vetra o površinu okeana. Snaga talasa se razlikuje od dnevnih mena plime/oseke i stalnih cirkularnih okeanskih struja. Za korištenje energije talasa mora se odabrati položaj na kome su talasi dovoljno česti i dovoljne snage. Energija talasa naglo opada s dubinom talasa, te tako u dubini od 50 metara iznosi svega 2% od energije neposredno ispod površine. Snaga talasa procenjuje se na 2x10⁹ kW, čemu odgovara snaga od 10 kW na 1 m valjne linije. Ta snaga se menja zavisno od zemljopisnog položaja, od 3 kW/m na Mediteranu do 90 kW/m na Severnom Antlatiku. Ona se tokom vremena menja (više i većih talasa ima u zimskom periodu) i ima slučajno obeležje.

Vetroelektrane uredi

U vetroelektrani ili vetrenoj elektrani kinetička energija vetra pretvara se pomoću vetrene turbine i generatora (vetroagregat) u električnu energiju. Isplativo iskorištavanje te energije otežano je zbog nepredvidljivosti vetra, naglih promena njegove brzine i kratkoga vremena iskorištavanja maksimalne snage elektrane. Gustina snage energetskoga postrojenja iznosi od 100 do 700 W/м² kruga koji opisuju vrhovi lopatica rotora i bitno zavisi od brzine vetra. Radi postizanja što veće snage, grade se lopatice prečnika i do 90 metara, mada su manja postrojenja isplativija. Za pretvaranje kinetičke energije vetra u mehaničku služe vetroturbine koje se postavljaju na stubove. Visina stuba zavisi od promeru rotora turbine i potrebne instalirane snage. Brzohodne vazdušne turbine imaju dve lopatice, a sporohodne do dvanaest i više lopatica. Vetroturbine s obzirom na smer vetra i okretanje vetroturbinskog sistema u odnosu prema smeru vetra mogu biti vertikalne (vodoravno vratilo) na smer vetra ili u smeru vetra (vertikalno vratilo). Vodoravne vetroturbine se prave s više lopatica, koje se postavljaju uz vetar ili niz vetar u odnosu prema prenosnom i generatorskom mehanizmu. Vetroturbine sa vertikalnim vratilom ne zahtevaju posebne konstrukcije nosača ni kontrolu njihovog položaja. Većina delova koji se povremeno moraju servisirati smeštena je na nivou bliskom zemlji.

Sunčane ili solarne termoelektrane uredi

Sunčana ili solarna termoelektrana pretvara Sunčevu toplotnu energiju u mehanički rad. Radi postizanja što viših temperatura pogonskog medija (obično vode), a time i višeg stupnja delovanja procesa, Sunčevo zračenje se reflektorima (paraboličnim ili cilindričnim ogledalima) skoncentriše na apsorber s pogonskim medijem, a nastala vodena para pokreće generator preko neke toplotne mašine. Regulacijski mehanizmi pritom stalno nameštaju reflektore prema položaju Sunca. Pri gustini Sunčevog zračenja od 0,8 kW/m², za snagu postrojenja od 1 kW potrebna je površina reflektora od 6 do 8 m². Iskorištavanje energije Sunca jedno je od područja istraživanja koja su, posebno poslednjih godina, prisutna u svetu nauke, tehnologije i primene. Sunčeva energija skuplja se uređajima koji se zovu fotonaponske ploče ili kolektori. U njima se ona pretvara u toplotnu (sunčev toplovodni kolektor) i električnu energiju (fotonaponski sistemi).

Solarne termalne elektrane uredi

Solarne termalne elektrane su izvori električne struje dobijene pretvaranjem Sunčeve energije u toplotnu tako što se zagreva tečnost ili čvrsta materija, a zatim se taj proizvod iskoristi u kružnom procesu (najčešće se koristi Rankinov ciklus) za stvaranje električne energije. S obzirom na to da nemaju štetnih proizvoda prilikom proizvodnje električne energije, a imaju srazmernu dobru iskoristivost (20-40%), proriče im se svetla budućnost. Kako je količina energija koja pada na površinu izuzetno velika, izgradnjom takvih elektrana na sunčanim područjima (na primer Sahara) mogao bi se energijom opskrbljivati veliki deo potrošača, barem dok ne uzme privreda u obzir. Ipak, čak i kao manji energetski sistem mogu postati vrlo bitan faktor (na primer na ostrvima). Napredak ove tehnologije zavisi i od samog Rankineovog kružnog procesa.

Fotonaponske elektrane uredi

Fotonaponska elektrana ili Sunčana (solarna) elektrana sa fotoelementima pretvara Sunčevo zračenje direktno u električnu energiju. Elektrana se sastoji od mnoštva fotoelemenata, u kojima se unutrašnjim fotoelektričnim učinkom razdvajaju električni naboji u poluprovodnicima, a kao posledica nastaje razlika električnog potencijalâ. Već prema građi fotoelemenata i jačini Sunčevog zračenja, električni napon u praznom hodu iznosi 0,5 do 0,9 V, a serijskim i paralelnim spajanjem fotoelemenata postižu se željeni nazivni napon i električna struja. Troškovi ulaganja takvih elektrana srazmerno su veliki, a za proizvodnju fotoelemenata potrebne su znatne količine električne energije.

Bioelektrane uredi

Bioelektrana je elektrana koja koristi energiju biomase za dobivanje električne energije, a često i toplotne energije za grejanje (kogeneracija). Proizvodnja električne energije iz biomase je slična kao i za fosilna goriva - u termoelektranama; najpre pretvaranje u toplotnu energiju nosilaca (vodena para kod parnih turbina, prirodni gas kod gasnih turbina), pretvaranje u mehaničku, a potom u električnu energiju. Radi povećanja stepena delovanja koristi se kogeneracija – istovremena proizvodnja toplotne i električne energije, pri čemu je potreban potrošač toplote.^[3]

Male kogeneracijske elektrane su višenamenski objekti, koji iz fosilnih goriva i biomase postupkom kogeneracije proizvode električnu i toplotnu energiju, a u određenim slučajevima proizvodi se i hladna voda za potrebe hlađenja. Goriva za pogon malih kogeneracijskih elektrana su gasovita, tečna i čvrsta. Odgovarajuće toplotne snage zavise od vrste energetskog agregata i kreću se u rasponu od 20 do 20 000 kW.

Elektrana s gorivnim člancima uredi

Elektrana s gorivnim člancima, kakva je eksperimentalno sagrađena 1985. u Japanu, temelji se na direktnom pretvaranju hemijske energije u električnu u gorivnim člancima. Međutim, zbog kratkog veka, velikih troškova izgradnje i troškova održavanja, a naročito zbog velike mase po jedinici snage, te elektrane još nisu spremne za tržišnu proizvodnju električne energije.

Vodonična ekonomija uredi

Vodonična ekonomija ili ekonomija vodonika je ideja promene svetske ekonomije energije zavisne od nafti u onu temeljenu na vodoniku. Kada se govori o vodoničnoj ekonomiji, u prvom redu se misli na ekološki prihvatljivu proizvodnju vodonika u velikim količinama i primenu u dva velika područja: prevozu i energetici. Glavni razlog je zagađenje koje izazivaju automobili s pogonom na fosilna goriva (ugljovodonike). Samo u SAD 2001, emisija iz motornih vozila bila je veća od 500 miliona tona ekvivalentnog ugljenika. Prje skoro 50 godina u naučnoj i tehničkoj literaturi najavljena je upotreba vodonika kao primarnog energetskog izvora u prevozu i elektroenergetici. Kasnih 1960-ih godina, u NASA Apolo programu upotrebljena je gorivna ćelija na vodonik kao energetski izvor. U 2003. predsjednik SAD Buš i predsjednik EU Prodi potvrdili su viziju vodonikove ekonomije. Američko ministarstvo za energiju iniciralo je upotrebu vodoničnog goriva, prema kojoj bi vodonična era započela 2024.^[4]

Struktura elektrane uredi

Glavni uređaji (naprave) u elektranama naizmjenične struje su: turbina i generator,

Turbina je uređaj (naprava) preko koje se kinetička energija tekuće vode ili pare pod pritiskom pretvara u mehaničku energiju - vrtenje turbine. Hidroelektrane koriste tzv. vodene turbine, a zovu se tako jer turbinu pokreće voda; dok termoelektrane koriste tzv. parne turbine i gasne turbine (plinske turbine). Nazivaju se opet po materiji koja ih pokreće (para, gas).

Generatori, su uređaji (naprave, mašine) koji pretvaraju mehaničku energiju u električnu. Na generatoru se razlikuju dva osnovna dijela: dio koji se vrti (rotira) - rotor, i nepokretni dio - stator koji u obliku velikog šupljeg valjka obuhvata rotor. Da bi generator „proizvodio“ električnu energiju potrebna mu je pogonska naprava (mašina) koja će da vrti (obrće) njegov rotor. Vratilo ili osovina turbine je direktno ili indirektno povezana sa vratilom ili osovinom generatora na kojoj se nalazi rotor. Za pokretanje manjih generatora upotrebljavaju se dizel-motori, gasne turbine i sl. Turbinu pokreće najčešće voda ili pregrijana vodena para pod pritiskom. Sve elektrane kod kojih postoji termodinamički ciklus sa vodenom parom imaju kotlovska postrojenja, koja se kod nuklearnih elektrana zovu nuklearni reaktori, jer se proces pravljenja pare odvija u reaktoru. Pored ovoga, elektrane imaju i transformatorska postrojenja. transformatorska postrojenja koja napon podižu na nivo potreban za transport električne energije preko dalekovoda.

Galerija uredi

Izgled jedne elektrane 1930-ih godina

Reference uredi

^ [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. март 2016), "Waldpolenz Solar Park", publisher=Juwi
^ elektrana, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.
^ [3] Архивирано на сајту Wayback Machine (27. februar 2012) "Zelena energija", Bruno Motik, ekosela.org, 2005.
^ "UTMS u Europi - Ekonomija vodika", hrcak.srce.hr, 2003.

Spoljašnje veze uredi

Identification System for Power Stations (KKS)
Power station diagram Архивирано на сајту Wayback Machine (23. април 2011)
Largest Power Plants in the World
Power Plant Operators, Distributors, and Dispatchers (Occupational Outlook Handbook) Архивирано на сајту Wayback Machine (20. септембар 2008)
Database of carbon emissions of power plants worldwide (Carbon Monitoring For Action: CARMA)
Power Plants in Iceland, Photogallery by islandsmyndir.is Iceland uses geothermal and hydroelectric energy.

[1] [1] Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. март 2016), "Waldpolenz Solar Park", publisher=Juwi

[2] elektrana, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.

[3] [3] Архивирано на сајту Wayback Machine (27. februar 2012) "Zelena energija", Bruno Motik, ekosela.org, 2005.

[4] "UTMS u Europi - Ekonomija vodika", hrcak.srce.hr, 2003.

[1]

[2]

[3]

[4]