Kozara

Za druge upotrebe, pogledajte Kozara (višeznačna odrednica).

Kozara je planina u sjeverozapadnom dijelu Republike Srpske, BiH.

Kozara
Lisina
Geografske karakteristike
Najviša tačka	Lisina
Ndm. visina	978 m
Koordinate	44° 59′ 15″ S; 16° 58′ 03″ I
Geografija
Kozara
Države	Bosna i Hercegovina
Republike	Republika Srpska

Kozara se prostire u dužinu od 70 km i širinu od 20 do 30 km. Omeđena je rijekama Savom na sjeveru, Vrbasom na istoku, Sanom na jugu, Unom na zapadu i Gomjenicom. Najviši vrh Kozare je Lisina (978 m). Kozara se proteže u pravcu sjeverozapad-jugoistok na području 7 opština: Novi Grad, Kostajnica, Kozarska Dubica, Gradiška, Laktaši, Banja Luka i Prijedor.

Reljef

Reljef svakog predjela je rezultat njegove morfogeneze, tj. rezultat djelovanja endogenih i egzogenih geomorfoloških procesa. Kozara je ostrvska planina čiji se osnovni, tektonski, reljef formirao u dugom periodu mlađeg kenozoika izdizanjem dijela kopna pod uticajem orogenih pokreta u Zemljinoj kori i oticanjem Panonskog mora. Najznačajniji period tektonskog uobličavanja masiva Kozare je vrijeme alpske orogeneze, krajem mezozoika i početkom tercijara. Najviši vrhovi su se izdigli iz Panonskog mora sredinom starijeg tercijara (eocen).

Potom Kozara prvo postaje poluostrvo, a krajem tercijara, nakon oticanja panonskog zaliva Paratetisa, dio šireg kompaktnog kopna. Dalje uobličavanje reljefa se odvijalo pod uticajem egzogenih sila tj. destrukcije površine Zemlje procesom erozije. Pripada Dinarskom sistemu planina.

I pored toga što je Kozara stara gromadna planina i relativno male nadmorske visine, ona posjeduje veliki broj strmih strana, stjenovitih predjela, uvala, zavala.

U središnjem dijelu planine, smjerom istok-zapad, uzdiže se vrh Mrakovica (804 m), a smjerom sjeverozapad, u podnožju Mrakovice izvire potok Mala Mlječanica, koji se daljim tokom, ostavljajući sa svoje desne strane veoma strmu stranu, Vitlovsku kosu, spaja sa rječicom Gračanicom, na mjestu Sastavci.

Biljni i životinjski svijet

Vertikalna stratifikacija biljnog sistema planine izgleda ovako: na pašnjake u plodnom Potkozarju naslanja se sprat listopadnih šuma, uglavnom graba, bukve i hrasta, iznad njega crnogorične šume smreke, jele i bora, iz kojih izviruju kamene litice kozaračkih vrhova: Lisine, Kozaračkog kamena, Zečjeg kamena...

Horizontalni raspored šuma: na sjeveru dominiraju visoke jelove i bukove šume a u južnom dijelu su površine obrasle niskim šumama hrasta i kulturama četinara- crni bor, bijeli bor i smrijeka (smrča).

Kada bi se kod Laktaša u blizini Banjaluke ušlo u kozaračke šume, sedamdeset kilometara bi se moglo neprekidno prolaziti kroz šume, a nastavljajući dalje od hrvatske granice, i mnogo duže.

Kozara ima i veliki broj ljekovitog bilja: nana, kamilica, majčina dušica, zova...

Pored velikog broja otrovnih gljiva ima i ogroman broj jestivih gljiva: vrganji, lisičice, smrčci, rudnjače, puhare, pupavke... Bogata je svakovrsnom lovnom divljači: srnom, divljom svinjom, divljom mačkom, lisicom, zecom, potom fazanom, divljom patkom, jarebicom, u vrijeme velikih poplava rijeke Save, bježeći od povodnja u Kozari nađu utočište i jeleni, što sve zajedno čini lovni rezervat rijedak u ovome dijelu Balkana. Ovom bogatstvu divljači doprinosi i činjenica da je gotovo svih 70 km dužine i 20 km širine planina prekrivena šumama.

Industrijski potencijali

Nepregledne šume, uz domaćinski odnos prema njima i nama, su nepresušni izvor blaga od zdravlja do industrije. Austrougarska carevina je, još krajem 19. vijeka, po cijeloj Kozari izgradila uskotračnu prugu kojom je lakše i brže odvozila naše šume u svoje fabrike. (Ostaci pruge su i sada vidljivi po planini).

Turizam, lov, planinarenje na Kozari

Prirodne ljepote Kozare i njeni raznoliki predjeli česta su odrednica mnogih planinarskih i lovačkih društava iz okolnih gradova, Prijedora, Kozarske Dubice, Banje Luke i Gradiške.

Lov je na Kozari star koliko i čovjek. Na njoj se organizovano lovi od vremena osnivanja prvog lovačkog društva 1906. godine. Na nižim nadmorskim visinama ima jarebice, prepelice i fazana. Kako se visina povećava tako se mijenja i sastav divljači u lovištu. Slede zec, lisica, srneća divljač, divlja svinja, divlja mačka...

Posebno aktivna društva na području Kozare su Planinarsko alpinistički klub Pauk-Prijedor, Planinarsko društvo Klekovača iz Prijedora kao i planinarsko društvo Previja iz Banje Luke.

Kada se ove djelatnosti u praksi ne bi dijelile, i kada bi im se organizovano pristupalo s namjerom da se sinhronizuju i primjere jena drugoj, efekti bi mogli biti i u finansijskom pogledu mnogo značajniji.

Predajnik

Na Kozari je 2. oktobra 2011. pušten u rad predajnik Radio-televizije Republike Srpske, odnosno antenski stub i sistem. Antenski sistem koji je visok 84 metra je zajednički projekat Vlade Republike Srpske i Radio-televizije Republike Srpske. Predajnik signalom Javnog servisa Republike Srpske pokriva područje od Posavine do Zapadne Krajine, te rejon Šipova i Mrkonjić Grada.

Kozara i istorija

Kozara je pitoma planina. Nije visoka, ali su sve ostale njene dimenzije, i geografske i one druge, grandiozne. Na njoj, po Vitlovskoj ima prašumskih prostora po kojima još nije kročila ljudska noga. Nije ova planina bezazlena, u njoj se lako može i lutati i zalutati, a da nije takva zar bi se po njoj tokom vijekova tražila zbježišta što su čuvala glave za sva naša sjećanja. Ogromna prostranstva šuma, mnogobrojne kose, visovi, jarci i proplanci, izobilje divljači, ribe i jestivog bilja, ljekovito bilje, mnogo drveta, silni bivci, na hiljade izvora pitka vode, pružalo je dovoljno zaklona i sigurnosti u ovim vjetrovitim mnogonacionalnim i mnogokonfesionalnim, pa zato uvijek rizičnim, prostorima. Od praistorije, preko istorije novog vijeka, mnogobrojnih buna i pogroma, iz vremena Turaka, Austrougara i Nijemaca, Petra Popovića- Pecije i dr Mladena Stojanovića, nacionalnih ratova autohtonih Muslimana i Srba, noža hrvatskih ustaša, pa do najnovijeg vremena Kozari je sinonim život. U njoj su zbjegovi i zbježišta kroz istoriju. Nema ovdje mjesta nikakvom političkom ni ideološkom razlogu. U Kozaru su Srbi dolazili „glavom bez obzira“ da bi sa domaćim Srbima po njoj spašavali sopstvene glave. Kozara je i jedna od tačaka u kojoj je izvojevana pobjeda u Drugom svjetskom ratu protiv Njemaca i domaćih kvislinga na teritoriji tadašnje Kraljevine Jugoslavije, potom FNRJ-e i SFRJ-e. U Kozari su se dizali ustanci i bune. Ona je porodilište i grobnica. Kozara je zato mitska planina.

Na jednom od vrhova planine Kozare, na visu Mrakovica, podignut je monumentalni spomenik palim za slobodu u Drugom svetskom ratu, rad vajara Dušana Džamonje, sa memorijalnim zidom na kome je upisano 9.921 ime stradalih partizana i naroda.

Drugi svjetski rat

Glavni članak: Kozara u Narodnooslobodilačkoj borbi

Spomenik Revoluciji

Spomenik na zagrebačkom groblju Mirogoj u kojoj počivaju deca koja su bila odvedena sa Kozare u ustaške logore

Jedan narednik domobranac hvalio se u vozu kako je u jednoj kući na planini Kozari, u Bosni ubio prvo jednog starca „a zatim bacio bombu među četiri njegova unučeta koja ih je sve raznela”.

Prema popisu koji je vršen posle svršetka Drugog svetskog rata na Kozari i u Potkozarju je živelo 137.715. Srba. Posle svršetka Drugog svetskog rata nigde na Kozari nije bilo dece u školama. Sva deca su bila pobijena. Godinama iz tih sela niko nije regrutovan za vojsku. Stanovništvo je bilo uništeno. Svaka porodica je izgubila više članova.

Poslednja noć proboja - sećanje Mire Šinik Stankov

Poslednje noći proboja na Kozari je ostalo dosta boraca i nekoliko puta više žena, dece i staraca, a neprijatelj je sve više stezao obruč oko Kozare, seća se Mira Šinik Stankov.

„Valjalo je pokušati još jednom proboj da bi se spasao narod i borci. Noć. Tišina. Duga kolona boraca, naroda i ranjenika kretala se prema mestu proboja na cesti Prijedor – Bosanska Dubica. „Tišina!“ Govore. Čuje se prigušeni plač dece, lupa konjskih kopita i pad nekog predmeta sa konja. Kolona je beskonačna. Pojavljuje se posle dugog hoda i zastajkivanja, bela traka ceste. Sve je napeto. Mora da bude najveća tišina, jer je neprijatelj blizu. Prelazi se cesta. Šumarak. Plotun po nama. Naši povici naprijed! Drugi, treći plotun. Borba žestoka. Vri kao u kotlu. Ponegde jauci i stenjanje. Komandir jedne čete na konju, ranjen, komanduje. Neprijatelj izmiče do drugih rovova i još snažnije tuče. Širi se vest, dolaze tenkovi od Bosanske Dubice. Dalje se ne može. „Mora se nazad“, glasi komanda. Sviće zora. Povlačimo se sporo iscrpljeni, gladni, noseći ranjenike i nejaku decu. Neprijatelj je za petama. Da ne bi pala u ruke neprijatelju Branka Bjelovuk se ubija pištoljem. Talas aviona sipa bombe. Plač i lelek ranjenika i dece. Jedna misao svih je što dublje u Kozaru, u zaklon daleko od ceste, od neprijatelja. Negde oko podne svi smo na okupu, u hladovini stoletnih bukava, hrastova i jelika. Zaključeno je. U proboj se više ne može.“

Ratni dopisnik nemačke 714 divizije Kurt Neher

Evo kako je tu bitku na život i smrt opisao ratni dopisnik nemačke 714 divizije Kurt Neher.

„Gusta pomračina pritiskala je naše položaje kada nam je svima zastao dah. Dve bele rakete sinule su iznad naših glava. Prvi talas napadača privukao se kroz gustu travu i žbunje do naših redova. Partizani su hvatani za cevi naših mitraljeza pre nego što su mogli da opale i jedan metak. Pojavili su se nečujno kao mačke sa noževima u zubima. I tada je otpočelo ono najstrašnije što je svakome od nas ledilo krv u žilama.“

Nemački vojnik nastavio je ovaj izveštaj: Muškarci, žene i deca sa neshvatljivom upornošću nasrnuli na naš položaj. Bio je to pravi pakao i čudim se kako smo to izdržali. Partizani su čak i na borna kola išli sa bombama i puškama. Upravo kao mravi su nadirali.

Kurt Neher se čudi kako su izdržali a odnos je bio 3.600 Partizana na 45.000 Nemaca i ustaša. Ipak ni tolika soldateska nije uspela da dobije bitku na Kozari. Obruč je probijen i tada počinje drugi čin strašne kozaračke drame. Sav bes Nemci i ustaše su počeli da iskaljuju na nedužnom i bespomoćnom narodu Potkozare.

Vrhovi Kozare

Kozarački kamen

• Lisina (978 m), najviši vrh Kozare
• Gola planina (876 m)
• Mrakovica (806 m)
• Glavuša (793 m)
• Bešića poljana (784 m)
• Talavića poljana (780 m)
• Jarčevica (740 m)
• Vrnovačka glava (719 m)
• Benkovac-Jurišina kosa (705 m)
• Zečji kamen (667 m)
• Šupljkovac (652 m)
• Kozarački kamen (659 m)
• Vitlovska kosa (589 m)
• Palež (542 m)
• Mednjak (440 m)

Rijeke i potoci Kozare

• Mlječanica
• Moštanica
• Crna Rijeka
• Gračanica
• Starenica ili Kozaračka rijeka

Ostali toponimi Kozare

• Sastavci
• Pašini konaci
• Kotlovača
• Patrija

Galerija

• 
  Selo Palančište i vrh Maslin Bair 691 m
• 
  Vrh Kozarački Kamen 659 m
• 
  Vrh Kozarački Kamen 659 m
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 
• 

Vidi još

• Nacionalni park Kozara
• Potkozarje
• Kozarčani
• Kozaračko kolo
• Kozara u Narodnooslobodilačkoj borbi
• Bitka na Kozari

Literatura

• Marjanović N. Tenis u Prijedoru, Srboštampa, Beograd, 1999.

Spoljašnje veze

• Nacionalni park Kozara (jezik: srpski)
• Po Kozari planini ("Politika", 4. avgust 1940)