Krvna grupa

krvna grupa
(preusmereno sa Крвне групе)

Krvna grupa je opis karakteristika crvenih krvnih zrnaca kod osoba. Dve najvažnije klasifikacije su AB0 i Rh faktor.

ABO grupe uredi

Krv se deli na 4 krvne grupe, u zavisnosti da li u eritrocitima postoje određeni proteini. To su grupe: A ili a, B ili b, AB ili ab i O ili o. Hemijske analize su dokazale da nosioci krvne grupe A imaju u membranama eritrocita specifičan protein aglutinogen A (antigen A). Kad se krv krvne grupe A da nekom ko nema taj protein, ali zato u krvnoj plazmi ima istorodno antitelo (aglutinin α ili anti-A) doći će do aglutinacije. Krv krvne grupe B sadrži aglutinogen B na eritrocitima, krv krvne grupe AB sadrži oba proteina, a krv nulte krvne grupe (O) ne sadrži ni jedan od ta dva proteina. Posledica ove pojave je ta da krv krvne grupe O ne može da prima krv krvnih grupa A, B i AB nego samo svoje krvne grupe, a nosilac krvne grupe AB ne može da daje krv krvnim grupama A,B i O, jer one ne poseduju oba proteina. Stoga, za O grupu se kaže da je univerzalni davalac (zato što krv bilo koje krvne grupe može da primi krv O grupe), a za grupu AB se kaže da je univerzalni primalac.

Rh faktor uredi

Pored podele na ABO grupe, postoji i rezus faktor (Rh faktor), koji je dobio naziv po rezus majmunu kod koga je i prvi put otkriven. Svi ljudi se dele na Rh+ (rh pozitivne) i Rh- (rh negativne). Ljudi sa Rh+ krvlju stvaraju rezus protein, dok ga ljudi sa Rh- krvlju ne stvaraju. Pri transfuziji, pored ABO grupa, pazi se i na ovaj faktor. Tako da je O- krvna grupa najuniverzalniji davalac jer, pored toga što ne sadrži ni jedan od dva aglutinogena, ona ne sadrži ni rezus protein. Shodno tome, AB+ krvna grupa je najuniverzalniji primalac, jer sadrži sva tri proteina.

Kod trudnoće, Rh faktor se nasleđuje. Ako je majka Rh-, postoji šansa od 50% do 100% da će dete biti Rh+ (pod uslovom da je otac Rh+). Tokom porođaja, fetusna krv može da dođe u kontakt sa krvlju iz placente i kada reaguju, može da se pokrene stvaranje imunog odgovora kod majke. Majka će posle porođaja neminovno stvoriti antitela i trajno će doći do promene imuniteta. Ovakva situacija se sada medicinski rešava.

Učestalost Rh faktora uredi

Ovo je predviđena učestalost Rh faktora u stanovništvu, na bazi pojavljivanja genotipa:

stanovništvo Rh- Rh+
evropsko poreklo 16% 84%
afričko poreklo 0.9% 99.1%
neevropsko, neafričko 0.1% 99.9%

Za Rh- osobe, postoji rizik kod putovanja u delove sveta gde su zalihe Rh- krvi male, posebno u istočnoj Aziji.

Učestalost uredi

Krvne grupe nisu pravilno raspoređene širom populacije. O+ je najčešća, a AB- najređa. Takođe postoje varijacije u rasporedu krvnih grupa u okviru ljudskih sub-populacija. Cifre u ovoj tabeli važe za stanovništvo evropskog porekla.

Tip Učestalost
O+ 38%
A+ 34%
B+ 9%
O- 7%
A- 6%
AB+ 3%
B- 2%
AB- 1%

Kompatibilnost uredi

Tabela kompatibilnosti krvi
Primalac Davalac
O- O+ B- B+ A- A+ AB- AB+
AB+ X X X X X X X X
AB- X X X X
A+ X X X X
A- X X
B+ X X X X
B- X X
O+ X X
O- X

Nasleđivanje krvnih grupa uredi

Imunogenetika krvnih grupa uredi

ABO sistem krvnih grupa uredi

Osnivačem imunologije krvi smatra se Karl Landštajner koji je, zajedno sa saradnicima, otkrio ABO sistem krvnih grupa.

Krvna plazma čoveka može da sadrži dve vrste antitela koji se nazivaju:

Iako nije u potpunosti razjašnjeno zašto sve osobe poseduju antitela na aglutinogene koje ne eksprimiraju na površini eritrocita (iako njima nikada nisu bile izložene), univerzalno prihvaćena pretpostavka je da neke intestinalne bakterije ispoljavaju veoma slične antigene na površini svoje membrane što inicira produkciju specifičnih antitela veoma rano u životu jedinke.

Na eritrocitima se nalaze dve vrste antigena nazvanih:

Aglutinini i aglutinogeni su pod kontrolom gena i nasleđuju se. U krvi jedne osobe ne mogu se naći istorodno antitelo i antigen (aglutinin anti-A i aglutinogen A ili aglutinin anti-B i aglutinogen B). Ako bi pri transfuziji krvi do toga došlo, dogodila bi se aglutinacija — stvaranje agregata imunskih kompleksa (gromuljice koje mogu zapušiti krvne sudove i izazvati teške poremećaje).

Na osnovu prisustva aglutinogena na eritrocitima ljude delimo na 4 grupe:

  1. osobe O krvne grupe koje nemaju aglutinogene na eritrocitima, a u krvnoj plazmi imaju oba aglutinina i anti-A i anti-B; pošto nemaju antigene ove osobe su univerzalni davaoci, a krv mogu primati samo od svoje krvne grupe;
  2. osobe A krvne grupe na eritrocitima imaju aglutinogen A, a u plazmi aglutinin anti-B; primaju krv od svoje i O krvne grupe, a daju svojoj i AB krvnoj grupi;
  3. osobe B krvne grupe na eritrocitima imaju aglutinogen B, a u plazmi aglutinin anti-A; primaju od svoje i O, a daju krv svojoj i AB krvnoj grupi;
  4. osobe AB krvne grupe imaju oba aglutinogena i A i B, dok u plazmi nemaju aglutinine; oni su univerzalni primaoci jer nemaju antitela; daju samo svojoj krvnoj grupi.

Rh sistem krvnih grupa uredi

Pored pomenutih antigena u ABO sistemu eritrociti mogu da sadrže antigene koji se označavaju kao Rh faktor. Razlika između Rh antigena A i B je u tome što tek veća količina unetih Rh-antigena dovodi do stvaranja Rh antitela u plazmi primaoca, dok su antitela anti-A i anti-B stalno u njoj prisutna. Krv Rh+ osobe sadrži Rh antigen (D antigen), dok je Rh- krv bez tog antigena.

Razumevanje genetike Rh sistema je od posebnog značaja za brak Rh- majke i Rh+ oca. U takvom braku se može začeti embrion sa Rh+ krvlju kod koga se stvara Rh antigen (D antigen). Smatra se da placenta u većini slučajeva sprečava prolazak Rh antigena embriona u krv majke, ali se to u izvesnim slučajevima dešava. Kada se to desi u krvi majke dolazi do postepenog stvaranja Rh antitela, što najčešće nema posledice za prvo dete, jer ono do tada već završi svoje razviće. Međutim, pri samom porođaju u krv majke dospeva veća količina Rh antigena što izaziva stvaranje antitela. U slučajevima kada je ovakva trudnoća pravovremeno detektovana, trudnici se 24—72 sata pred porođaj intramuskularno primeni preparat koji sadrži anti-Rh antitela koja se vezuju za Rh+ eritrocite, sprečavaju pojavu imunog odgovora majke pa samim tim i stvaranje memorijskih limfocita i dugoživećih plazmocita koji bi prilikom sledeće trudnoće mogli da uzrokuju probleme u razvoju ploda. Ukoliko se ovo ne izvede, sledeća trudnoća u većini slučajeva (oko 65%) jeste vijabilna ali se dete rađa sa blagim ili nekada i veoma teškim anemijama koje često imaju fatalan ishod.

Vidi još uredi