Kurban-bajram
Kurban-bajram je drugi od dva vjerska praznika koji proslavljaju muslimani širom svijeta. On predstavlja poštovanje volje Ibrahima da žrtvuje svoga sina, kao čin pokornosti Božijoj volji, prije nego što je Bog intervenisao preko svog anđela Džibrila, koji ga je obavjestio da je žrtva već primljena. Meso žrtvovane životinje se dijeli na tri dijela. Porodica zadržava jednu trećinu; drugu trećinu daju rodbini, prijateljima i komšijama; treća trećina se daje siromašnima i ugroženima.
U lunarnom islamskom kalendaru, Kurban-bajram počinje deseti dan mjeseca Zu el Hidža i traje četiri dana.[1] U međunarodnom (gregorijanskom) kalendaru, dani variraju od godine do godine, pomjerajući se jedanaest dana ranije svake godine.
Kurban-bajram je posljednji od dva bajramska praznika, dok je prvi Ramazanski bajram. Osnova za praznovanje Kurban-bajrama dolazi iz 196. ajeta iz sure El Bekara, druge najduže sure u Kuranu.[2] Riječ „bajram” se javlja i u suri El Mejda, petoj suri u Kuranu, i znači „svečani praznik”.[3]
Kao Ramazanski bajram, i Kurban-bajram počinje sa sunet-namazom sa dva rekata koje prati hutba. Proslava Kurban-bajrama počinje dolaskom hodočasnika na hadžiluku, od planine Arafat, koja se nalazi istočno od Meke. Bajramska žrtva se može prinjeti sve do zalaska sunca 13. dana Zu el Hadža.[4] Dani bajrama su zapisani u Hadisu kao „dani sjećanja”. Dani Tašrika počinju sa sabah namazom 9. dana Zu el Hidža i traju do ikindija namaza 13. dana Zu el Hidža (5 dana i 4 noći). Ukupno 23 molitve: dvadeset od 9. do 12. dana i tri 13. dana.[5]
Drugi nazivi uredi
Arapski izraz „praznik žrtvovanja” (arap. عيد الأضحى) je pozajmljen u indo-arijske jezike kao što su hindi, bengalski, gudžarati i urdu, i austronežanske jezike kao što su malajski i indonežanski. Druga arapski riječ za žrtvovanje je kurban (arap. قربان) i ona je pozajmljena u persijski (عید قربان), urdu (قربانی کی عید), tadžički (Иди Қурбон), kazaški (Құрбан айт), ujgurski jezik (Qurban Heyit), kao i u razne indo-arijske jezike kao što je bengalski (কোরবানির ঈদ). Ostali jezici su kombinovali arapsku riječ kurban sa lokalnim nazivima za praznik, kao kurdski (Cejna Qurbanê),[6] paštunski (د قربانۍ اختر), turski (Kurban Bayramı), turkmenski (Gurban Baýramy), mandarinski (古尔邦节) i malezijski i indonežanski (Hari Raya Korban, Qurbani)
U srpski, bugarski, ruski, tatarski i albanski jezik naziv za ovaj praznik je došao iz turskog jezika.
Istorija uredi
Prema verovanju, oko 2000. godine pre nove ere Bog je na zemlju poslao jednog svog roba na području Sumera, u gradu Uru, kada su se ljudi pokoravali svojim idolima i kipovima koji im nisu mogli niti pomoći, a niti su im mogli ikako odmoći. Poslao ga je s Istinom u jednoga Boga. Taj čovek bio je Ibrahim (Abraham). Njegov put nije bio lagan. Put istine posut je trnjem i teškoćama raznih vrsta, pa tako sve do svoje najviše starosti kada je već gubio nadu, nije mogao dobiti sina sa svojom ženom Sarom. Tada su se odlučili na, u to vreme regularan običaj, kako mu Sara nije davala dete, da nađe ženu koja će mu dati dete. Bila je to Hadžera i od nje rodio se Išmae (Ismail). On će biti praotac arapskog naroda. Ali Ibrahima je čekalo veliko iznenađenje. Dočekale su ga „trojica“ i obavestila da će Sara roditi dete na što se ona nasmejala jer kako da ona tako stara rodi, na šta su oni rekli da će ona roditi i da će to biti muško i da će ga nazvati Isak. što na staro-hebrejskom znači smešak. Od njega će poteći jevreji. Ibrahim je tako srećno živeo sve do trenutka kada mu je On zapovedio da žrtvuje svojeg sina Ismaila. Ibrahim je krenuo da ga posluša, ali kada je Bog video da je Ibrahim spreman da ubije svog prvorođenog sina zarad zapovesti koju je on naredio, kao veliko iskušenje, zaustavio je egzekuciju i umesto Ismaila postavio je ovna kao žrtvu. Od tog dana, pa sve do sad muslimani (oni koji su predani Božijoj volji) izvršavaju zapovest žrtvovanja kurbana, TO je najčešće ovca, po mogućnosti, ali to može biti i protivvrednost u novcu kojim će se kupiti meso kojim će se žrtvovati te ovce. Taj čin se obavlja za vreme hadžidža, u poslednjem mesec po hidžeretskom kalendaru zul-hidže. Meso koje se zakolje razdeli se na trećinu, tako da jedna trećina ide rodbini, jedna siromašnima i jedna trećina onome kojima je najviše potrebno. Kurban kolje onaj koji ima materijalne mogućnosti za to, ako ne može, to mu nije greh.
Klanje kurbana uredi
Klanje kurbana, (žrtvovanje) prisutno je kroz sve svetske kulture i civilizacije. Sama simbolika kurban bajrama temelji se na žrtvi i bogobojaznosti, Žrtvu koju je Ibrahim trebalo da prinese teško da bi mogao da učini bilo ko bez čvrste vere. Za tu bogobojaznost koju je pokazao Bog je Abrahama izdigao kao Njegovog prijatelja i obećao mu bogatu zemlju i veliko potomstvo i zaista danas sve tri velike civilizacije, zapadna kao hrišćanska, jevrejska i islamska imaju zajedničkog praoca Adama, a od Ibrahima koju spominje i Stari zavet i Kuran još bližeg srodnika. Sama svrha kurbana je ponovo proživeti oslobođenje zarobljavanjem sebe Božijom rečju, njegovom voljom i Zakonom. To se najbolje vidi za vreme hadžidža, kada se kurban bajram slavi, u vreme najčvršće ujedinjenosti ljudskih duša oko zajedničkog cilja, događaja koji predstavlja jedinstvenu sliku jednakosti i bratstva na Zemlji.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „Religion & Ethics – Eid el Adha”. Pristupljeno 29. 12. 2012.
- ^ Kuran 2:196
- ^ Kuran 5:114. "Said Jesus the son of Mary: "O Allah our Lord! Send us from heaven a table set (with viands), that there may be for us—for the first and the last of us—a solemn festival and a sign from thee; and provide for our sustenance, for thou art the best Sustainer (of our needs).""
- ^ „Slaughtering on all days of Tashrîq | IslamToday – English”. En.islamtoday.net. Arhivirano iz originala 15. 10. 2013. g. Pristupljeno 30. 08. 2013.
- ^ This includes the Friday congregational prayer if it falls within these days. There is no harm in saying it after the Eid al-Adha prayer.
- ^ „Serokê Kurdistanê bi mesajekê cejna Qurbanê li Kurdistaniyan pîroz kir”. Krg.org. 07. 12. 2008. Arhivirano iz originala 21. 01. 2012. g. Pristupljeno 28. 12. 2011.
