Natrijum-peroksid je oksid natrijuma hemijske formule Na2O2, gde je oksidacioni broj natrijuma +1, a kiseonika -1, što je slučaj i kod drugih peroksida.[1]

Natrijum-peroksid
Natrijum-peroksid
Nazivi
Drugi nazivi
Natrijum-dioksid
Dinatrijum-peroksid
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.013.828
EC broj 215-209-4
MeSH Sodium+peroxide
UN broj 1504
Svojstva
Na2O2
Molarna masa 77,98 g/mol
Agregatno stanje žuti, do beli prah
Gustina 2,8 g/cm3
Tačka topljenja 675 °C
Tačka ključanja raspada se
burno reaguje
Struktura
Kristalna rešetka/struktura heksagonalna
Termohemija
95 J K−1 mol−1
−513 kJ/mol
Opasnosti
Oksidant (O)
Korozivan (C)
R-oznake R8, R35
S-oznake (S1/2), S8, S27, S39, S45
NFPA 704
Tačka paljenja Ne gori
Srodna jedinjenja
Drugi katjoni
Litijum-peroksid
Kalijum-peroksid
Rubidijum-peroksid
Cezijum-peroksid
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
Reference infokutije

Dobijanje uredi

Nastaje direktnim sjedinjavanjem natrijuma i kiseonika na temperaturi od 130 - 200 °C[2]. Industrijski je moguće dobijanje tako što se preko natrijuma, koji se nalazi u aluminijumskim sudovima zaštićenim olovnim cevima, provodi vazduh bez ugljen-dioksida na temperaturi od 300 °C. Tako se može dobiti natrijum-peroksid vrlo visoke čistoće (i do 95%).[1]

Svojstva uredi

Veoma je otporan prema toploti i na vazduhu koji ne sadrži vlagu. Međutim, sa vodom reaguje:

 

Na nižoj temperaturi nagradiće se vodonik-peroksid, koji ponovo može da da natrijum-peroksid kada reaguje sa koncentrovanim natrijum-hidroksidom:

 

Isti učinak se dobija i delovanjem kiseline na natrijum-peroksid, takođe na niskoj temperaturi.[1]

Primena uredi

Zbog toga što je jako oksidaciono sredstvo, upotrebljava se u analitičkoj hemiji. Reaguje i sa ugljen-monoksidom i sa ugljen-dioksidom:

 
 

Zato se upotrebljava i za obnavljanje vazduha, na primer u podmornicama. Služi i za beljenje tkanina, za izradu boja, ali i drugih jedinjenja koja imaju primenu u raznim oblastima, kao što su benzoil-peroksid, kalcijum-peroksid i natrijum-perborat.[1]

Izvori uredi

  1. ^ a b v g Parkes, G. D. & Fil, D. 1973. Melorova moderna neorganska hemija. Naučna knjiga. Beograd.
  2. ^ Macintyre, J. E., ed. Dictionary of Inorganic Compounds, Chapman & Hall: 1992.

Spoljašnje veze uredi