Ozonski omotač (ozonski sloj ili ozonosfera) (grč. ozo — „mirišem“ i sfaira — „lopta“) je sloj u Zemljinoj atmosferi koji sadrži relativno visoke koncentracije ozona (O3). Ovaj sloj apsorbuje 93-99% Sunčeve svetlosti visokih frekvencija (ultravioletna svetlost), koja je štetna za živi svet na Zemlji. Preko 91% ozona u atmosferi je prisutno u ovom sloju. Ozonski omotač se prostire u donjem sloju stratosfere od oko 10 do 50 kilometara iznad Zemlje. Njegova debljina varira u zavisnosti od lokacije i godišnjeg doba.

Ozonosfera

Ozonski omotač su 1913. otkrili francuski fizičari Šarl Fabri i Anri Bison. Osobine ovog omotača prvi je utvrdio britanski meteorolog Gordon Dobson. Najveća koncentracija ozona zapaža se na visini između 20 i 25 kilometara iznad Zemlje.

Na ozonskom omotaču se pojavljuju "ozonske rupe". One nastaju uticajem odrđenih gasova koje čovek koristi.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Mastilo, Natalija (2005): Rečnik savremene srpske geografske terminologije, Geografski fakultet, Beograd
  • Dukić, Dušan (2006): Klimatologija, Geografski fakultet, Beograd