Rak, takođe poznat kao zloćudni tumor ili maligna neoplazma, predstavlja grupu bolesti koja uključuje abnormalni rast ćelija sa potencijalnom mogućnošću da napadne ili se proširi na ostale delove tela.[1][2] Nisu svi tumori kancerozni; benigni tumori se ne šire na ostale delove tela.[2] Mogući znaci i simptomi uključuju: novi čvorić, abnormalno krvarenje, produženi kašalj, neobjašnjivi gubitak težine, kao i promene u pražnjenju creva između ostalog.[3] Mada ovi simptomi mogu da ukazuju na rak, oni se takođe mogu javiti i zbog nekih drugih problema.[3] Poznato je više od 100 različitih vrsta raka od kojih ljudi oboljevaju.[2]

Rak
Čeoni CT snimak koji pokazuje rak pluća. Legenda: → tumor ←, ★ centralni pleuralni izliv, 1&3 pluća, 2 kičma, 4 rebra, 5 aorta, 6 slezina, 7&8 bubrezi, 9 jetra.
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostOnkologija
DiseasesDB28843
MedlinePlus001289
MeSHD009369

Upotreba duvana je uzročnik kod oko 22% smrtnih slučajeva od raka.[1] Dodatnih 10% čini gojaznost, loša ishrana, nedostatak fizičke aktivnosti i konzumiranje alkohola.[1] Među ostalim faktorima se nalaze neke infekcije, izloženost jonizujućem zračenju i zagađivači iz životne sredine.[4] U zemljama u razvoju skoro 20% slučajeva raka je posledica infekcija kao što su hepatitis B, hepatitis C i humani papiloma virus.[1] Ovi faktori delimično deluju tako što menjaju gene ćelije.[5] Obično je potrebno da dođe do većeg broja takvih genetskih promena pre nego što se razvije rak.[5] Približno 5–10% slučajeva raka je posledica genetskih defekata koje je neka osoba nasledila od svojih roditelja.[6] Rak se može otkriti na osnovu određenih znakova i simptoma ili skrining testova.[1] Nakon toga se obično vrše dalja ispitivanja putem medicinskog imidžinga i potvrđuje biopsijom.[7]

Mnoge vrste raka se mogu sprečiti izbegavanjem pušenja, održavanjem zdrave telesne težine, izbegavanjem prekomernog konzumiranja alkohola, konzumiranjem mnoštva povrća, voća i integralnih žitarica, vakcinacijom protiv nekih zaraznih bolesti, umerenom upotrebom crvenog mesa u ishrani, kao i izbegavanjem preteranog izlaganja suncu.[8][9] Rano otkrivanje putem skrininga je korisno u slučaju raka grlića materice i kod kolorektalnog raka.[10] Prednosti skrininga kod raka dojke su sporne.[10][11] Za lečenje raka se često koristi neka kombinacija radijacione terapije, hirurgije, hemioterapije i ciljane terapije.[1][12] Kontrola bola i simptoma je jedna od važnih stavki tokom nege. Palijativna nega je posebno značajna kod onih sa uznapredovalom bolešću.[1] Šanse za preživljavanje zavise od tipa raka i stepena bolesti na početku lečenja.[5] Kod dece sa dijagnozom koja su mlađa od 15 godina, u razvijenom svetu prosečna petogodišnja stopa preživljavanja iznosi 80%.[13] U Sjedinjenim Državama prosečna petogodišnja stopa preživljavanja kod raka iznosi 66%.[14]

U 2012. godini pojavilo se približno 14,1 milion novih slučajeva raka na globalnom nivou.[5] To je dovelo do oko 8,2 miliona smrtnih slučajeva ili 14,6% svih smrtnih slučajeva kod ljudi.[5][15] Najuobičajeniji tipovi raka kod muškaraca su rak pluća, rak prostate, kolorektalni rak i rak želuca, dok se kod žena najčešće javljaju rak dojke, kolorektalni rak, rak pluća i rak grlića materice.[5] Rak kože, izuzev melanoma, nije uključen u ovu statistiku, a da jeste, činio bi najmanje 40% slučajeva.[16][17] Kod dece se najčešće javljaju akutna limfoblastna leukemija i tumori mozga, osim u Africi, gde se češće javlja non-Hočkin limfom .Najviše smrtnog ishoda je bilo kod Aplastične Anemije od koje umire oko 91% obolelih i Dišenove mišićne distrofije od koje umire preko 70% obolelih. Rizik od raka značajno raste sa starošću, a mnogi tipovi raka se mnogo češće javljaju u razvijenim zemljama.[5] Stope se povećavaju sa povećanjem broja ljudi koji živi do poznijih godina i sa promenama načina života u zemljama u razvoju.[18] Procenjuje se da finansijski troškovi raka iznose 1,16 milijardi američkih dolara godišnje od 2010. godine.[19]

Broj obolelih svake godine
Vrsta raka Svet Srbija
Rak pluća 1,2 miliona 6,000
Rak dojke 1 milion 4,500
Rak debelog creva 950,000 3,700
Rak grlića materice 500,000 1,400
Rak prostate 250,000 1,250
Izvor: Novosti, novembar 2014.[20]

Definicije uredi

Kanceri su velika familija bolesti pri kojima dolazi do abnormalnog ćelijskog rasta sa mogućnošću širenja na druge delove tela.[1][2] Oni formiraju podskup neoplazmi. Neoplazma ili tumor je grupa ćelija koje su podlegle neregulisanom rastu, i često formiraju masu ili izraslinu, mada mogu da budu difuzno raspoređene.[21][22]

Predloženo je šest karakteristika kancera:

  • samodovoljnost u signalizaciji rasta
  • insenzitivnost na signale zaustavljanja rasta
  • izbegavanje apoptoze
  • omogućavanje neograničenog replikacionog potencijala
  • indukcija i održavanje angiogeneze
  • aktivacija metastaze i invazija tkiva.[23]

Progresija od normalnih ćelija do ćelija koje mogu da formiraju primetnu masu neposrednog kancera obuhvata više koraka koji su poznati kao maligna progresija.[23][24]

Znaci i simptomi uredi

 
Simptomi metastaze kancera zavise od lokacije tumora.

Kad se kancer začne, on nikad ne proizvodi simptome. Znaci i simptomi se javljaju sa porastom mase ili ulceratisa. Rezultirajući nalazi zavise od tipa i lokacije kancera. Mali broj simptoma je specifičan, i mnogi se često javljaju kod osoba sa drugim oboljenjima. Kancer je veliki imitator. Stoga, nije neuobičajeno za ljude kod kojih je dijagnoziran kancer da su bili lečeni od druge bolesti, za koje se smatralo da uzrokuju simptome.[25]

Lokalni efekti uredi

Lokalni simptomi se mogu javiti usled mase tumora ili njegove ulceracije. Na primer, efekti mase raka pluća mogu da uzrokuju blokadu bronhija dovodeći do kašlja ili pneumonije; rak jednjaka može da uzrokuje sužavanje jednjaka, uzrokujući poteškoće i bol pri gutanju; a kolorektalni kancer može da dovede do sužavanja ili blokade creva, rezultirajući u promenama rada creva. Mase u dojkama ili testisima se mogu lako opipati. Ulceracija može da uzrokuje krvarenje koje, ako se javi u plućima, može da dovede do iskašljavanja krvi, u crevima do anemije ili rektalnog krvarenja, u bešici do krvi u mokraći, i u uterusu do vaginalnog krvarenja. Mada se lokalizovani bol može javiti kod uznapredovalog kancera, inicijalno oticanje je obično bezbolno. Neki kanceri mogu da uzrokuju nakupljanje fluida u grudima ili abdomenu.[25]

Sistemski simptomi uredi

Opšti simptomi se javljaju usled udaljenih efekata kancera koji nisu vezani za direktno ili metastatičko širenje. Oni mogu da obuhvate: nenameran gubitak težine, groznicu, osećaj preteranog umora, i promene kože.[26] Hodžkinova bolest, leukemije, i kanceri jetre ili bubrega mogu da uzrokuju perzistentnu groznicu nepoznatog porekla.[25]

Neki kanceri mogu da uzrokuju specifične grupe sistematskih simptoma, zvane paraneoplastični fenomeni. Primeri obuhvataju pojavu miastenija gravis kod timoma i vitoperenje noktiju kod raka pluća.[25]

Metastaza uredi

Kancer se može raširiti sa svog originalnog mesta putem lokalnog širenja, limfnim širenjem do lokalnih limfnih čvorova ili putem krvi (hematogenim širenjem) do udaljenih mesta, što je poznato kao metastaza. Kad se kancer širi hematogenim putem, on se obično raširi po celom telu. „Hipoteza zemljišta i semena“ metastaze kancera postulira da „seme“ kancera raste samo u pojedinim lokacijama.

Simptomi metastatičkih kancera zavise od lokacije tumora, i mogu da obuhvataju uvećane limfne čvorove (koji se mogu opipati ili poneka videti pod kožom, i tipično su tvrdi), uvećana jetra ili uvećana slezina, koja se može opipati u abdomenu, bol ili prelom pogođenih kostiju, i neurološki simptomi.[25]

Uzroci uredi

Postoji niz faktora koji uzrokuju rak. Najčešći uzrok raka pluća[27] u savremenom svetu je pušenje.[28] Duže izlaganje azbestnim materijama može da prouzrokuje mezoteliomu.[29][30]

Najveći broj slučaja kancera, oko 90–95%, se javlja usled faktora životne sredine. Preostalih 5–10% su posledica nasledne genetike.[4] Životna sredina, na način na koji je referenciraju istraživači kancera, se odnosi na bilo koji uzrok koji nije genetički nasledan, kao što su životni stil, ekonomski i bihevioralni faktori, a ne samo zagađenje.[31] Česti faktori sredine koji doprinose smrti od raka su duvan (25–30%), dijeta i gojaznost (30–35%), infekcije (15–20%), radijacija (jonizujuća i nejonizujuća, do 10%), stres, nedovoljna fizička aktivnost, i zagađenje životne sredine.[4]

Gotovo je nemoguće dokazati šta je uzrok kancera kod bilo koje osobe, jer većina kancera ima višestruke moguće uzroke. Na primer, ako teški pušač razvije rak pluća, onda je do toga verovatno došlo zbog korišćenja duvana, ali pošto skoro svako ima izvesne šanse razvoja raka pluća usled zagađenja vazduha i radijacije, onda postoji mala šansa da je kancer razvijen zbog tih uzroka uprkos pušenju duvana. Izuzev retkih slučajeva prenosa do kojih dolazi pri trudnoći i marginalnog malog broja donacija organa, kancer u opštem slučaju nije prenosiva bolest.[32]

Hemikalije uredi

 
Učestalost raka pluća ima visok stepen korelacije sa pušenjem.

Izlaganje pojedinim supstancama je povezano sa specifičnim tipovima kancera. Te supstance se nazivaju karcinogenima. Pušenje duvana, na primer, uzrokuje 90% slučajeva raka pluća.[33] Ono isto tako uzrokuje kancer u grkljanu, glavi, vratu, stomaku, bešici, bubrezima, jednjaku i pankreasu.[34] Duvanski dim sadrži više od pedeset poznatih karcinogena, uključujući nitrozamine i policiklične aromatčne ugljovodonike.[35] Duvan je odgovoran za aproksimativno jednu trećinu svih smrtnih slučajeva od kancera u zemljama u razvoju, i za jednu petinu globalno.[35] Stopa smrtnosti od raka pluća u Sjedinjenim Državama odražava paterne pušenja, pri čemu je povišenju zastupljenosti pušenja sledilo dramatično povećanje broja smrtnih slučaja od raka pluća i, odnedavno smanjenju nivoa zastupljenosti pušenja od 1950-ih je sledelo smanjenje stope mortaliteta od raka pluća od 1990.[36][37]

U Zapadnoj Evropi, 10% kancera kod muškaraca i 3% svih kancera kod žena se može pripisati izlaganu alkoholu, posebno kancera jetre i crevnog trakta.[38] Kancer uzrokovan izlaganju supstancama na radnom mestu se smatra da predstavlja između 2–20% svih slučajeva.[39] Svake godine, bar 200.000 ljudi umre širom sveta od raka uzrokovanog uslovima na radnom mestu.[40] Milioni radnika su izloženi riziku razvoja kancera poput raka pluća i mezotelioma usled udisanja duvanskog dima i azbestnih vlakana na radnom mestu, ili leukemije usled izlaganja benzenu.[40]

Dijeta i vežbanje uredi

Dijeta, nedovoljna fizička aktivnost, i gojaznost su povezani sa oko 30–35% smrtnih slučajeva od kancera.[4][41] U SAD je prekomerna telesna težina asocirana sa razvojem mnogih tipova kancera i faktor je u 14–20% svih kancerom uzrokovanih fatalnosti.[41] Slično tome, jedna UK studija, koja je obuhvatila podatke za preko 5 miliona ljudi, je pokazala da je povećani indeks telesne mase povezan sa najmanje 10 tipova kancera, i da je odgovoran za oko 12.000 smrtnih slučajeva svake godine u toj zemlji.[42] Smatra se da fizička inaktivnost doprinosi povećanju rizika pojave kancera, ne samo putem njenog uticaja na telesnu težinu nego i putem negativnog uticaja na imunski sistem i endokrini sistem.[41] Više od polovine efekta ishrane je uzrokovano prekomernim jelom, a ne toliko nekonzumiranjem povrća i druge zdrave hrane.

Neki specifični tipovi hrane su povezani sa specifičnim kancerima. Ishrana sa visokim sadržajem soli je povezana sa rakom želuca.[43] Aflatoksin B1, frekventni prehrambeni kontaminant, uzrokuje kancer jetre.[43] Žvakanje areka oraha uzrokuje oralni kancer.[43] Razlike u načinu ishrane mogu delimično da objasne razlike u učestalosti raka u različitim zemljama. Na primer, rak želuca se češće javlja u Japanu zbog veoma slane ishrane[44] dok je rak debelog creva prevalentniji u Sjedinjenim Državama. Imigranti podležu riziku njihove nove zemlje obično u toku jedne generacije, što sugeriše postojanje značajne veze između ishrane i kancera.[45]

Infekcija uredi

Širom sveta aproksimativno 18% smrtnih slučajeva od kancera je uzrokovano infektivnom bolestima.[4] Ova proporcija varira u različitim regionima sveta od visokih 25% u Africi do 10% u razvijenom svetu.[4] Virusi su obično infektivni agensi koji uzrokuju kancere, mada kancerne bakterije i paraziti takođe mogu da imaju efekta.

Virus koji može da uzrokuje kancer se nazvia onkovirus. U ovu grupu se ubrajaju human papillomavirus (rak vrata maternice), Epstein-Barrov virus (Limfoproliferativni poremećaji i rak nazofarinksa), Kaposijev sarkoma herpesvirus (Kaposijeva sarkoma i primarne efuzione limfome), hepatitis B i hepatitis C virusi (hepatocelularni karcinom), i ljudski T-ćelijski leukemijski virus-1 (leukemije T-ćelija). Bakterijska infekcija takođe može da poveća rizik od kancera, kao što je slučaj sa Helicobacter pylori-indukovanim rakom želuca.[46] U parazitske infekcije koje su snažno povezane sa kancerom se ubrajaju: Schistosoma haematobium (Rak bešike) i metilji jetre, Opisthorchis viverrini i Clonorchis sinensis (holangiokarcinom).[47]

Radijacija uredi

Do 10% invazivnih kancera je povezano sa izlaganjem radijaciji, uključujući jonizacionu radijaciju i nejonizacionu ultravioletnu radijaciju.[4] Dodatno, velika većina neinvazivnih kancera su nemelanomni kožni kanceri uzrokovani nejonizacionim ultravioletnom radijacijom, uglavnom iz sučevih zraka. Izvori jonizacione radijacije su medicinska vizualizacija i gas radon.

Jonizujuće zračenje nije posebno jak mutagen.[48] Stambena izloženost radonu, na primer, ima sličan rizik od raka kao pasivno pušenje.[48] Radijacija je potentniji izvor kancera kad se kombinuje sa drugim agensima, kao što je izlaganje radonu zajedno sa pušenjem duvana.[48] Radijacija može da uzrokuje kancer u većini delova tela, kod svih životinja, i u svim uzrastima. Deca i adolescenti su dva puta skloniji da razviju radijacijom indukovanu leukemiju nego odrasli; izlaganje radijaciji pre rođenja ima deset puta veći efekat.[48]

Medicinska upotreba jonizujućeg zračenja je mala, ali je ono ipak rastući uzrok radijacijom uzrokovanih kancera. Jonizujuće zračenje se može koristiti u tretiranju drugih kancera, mada to može u nekim slučajevima da indukuje drugu formu kancera.[48] Ono se takođe koristi u nekim vrstama medicinske vizualizacije.[49]

Dugotrajno izlaganje ultraljubičastom zračenju Sunca može da dovede do melanoma i drugih kožnih maligniteta.[50] Postoje jasni dokazi za vezu ultravioletnog zračenja, posebno nejonizujućeg srednjetalasnog UVB, kao uzroka većine nemelanomskih rakova kože, koji su najčešće forme kancera u svetu.[50]

Nejonizujuća radijacija na radio frekvencijama iz mobilnih telefona, prenos električne energije, i drugi slični izvori su bili opisani kao mogući karcinogeni od strane Međunarodne agencije za istraživanje kancera, koja je deo Svetske zdravstvene organizacije.[51] Međutim, studije nisu utvrdile konzistentnu vezu između radijacije mobilnih telefona i rizika od kancera.[52]

Nasleđivanje uredi

Veoma velika većina kancera je nenasledna (oni su „sporadični kanceri“). Nasledni kanceri su prvenstveno uzrokovani nasleđenim genetičkim defektom. Manje od 0,3% stanovništva su nosioci genetičke mutacije koja ima veliki uticaj na rizik od kancera i ti slučajevi sačinjavaju od 3–10% svih kancera.[53] Neki od tih sindroma obuhvataju: pojedine nasleđene mutacije u genima BRCA1 i BRCA2 sa više od 75% rizika od raka dojke i raka jajnika,[53] i nasledni nepolipozni kolorektalni kancer (HNPCC ili Linč sindrom), koji su prisutni u oko 3% ljudi sa rakom debelog creva,[54] između ostalih.

Dijagnoza uredi

Rak se, s obzirom u kom delu tela se razvio, može manifestirati na različite načine. Za konačnu dijagnozu najčešće je potrebna mikroskopska analiza tkiva dobivenog biopsijom. Kada se jednom dijagnosticira, terapija se najčešće sastoji od kirurške operacije, hemoterapije i zračenja.

Faktori rizika uredi

Postoji čitav spisak činioca faktora rizika koji se povezuju s nastankom raka, a vodeći promjenjivi činioci su: pušenje, konzumiranje alkohola, ishrana osiromašena voćem i povrćem, pretilost i infekcija HPV virusom. Neki od ostalih faktora rizika su: izlaganje jonizirajućem zračenju ili ultraljubičastom zračenju, udisanje vlakana azbesta, udisanje para benzena, hepatitis C.

Lečenje uredi

Mnogi oblici raka se leče ca uspehom, a neki su i potpuno izlečivi, pogotovo ako se rano otkriju. Opet, većina oblika raka izaziva smrt i neizlečivi su. Rak predstavlja jedan od glavnih uzročnika smrti u razvijenim zemljama.

Do 2009. godine farmaceutska industrija je ispitala 860 lekova protiv raka, što je dvostruko više od broja ispitanih lekova protiv srčanog i moždanog udara zajedno. Bez obzira na uloženo i cenu lečenja za bolesnike, delotvornost lekova je upitna. Na primer, Tarcev lek protiv raka gušterače čija mesečna terapija košta 3500 američkih dolara produžuje život pacijentima za svega 12 dana. Slična situacija je i s lekom Erbitux koji se koristi protiv raka debelog creva. Cena mesečne terapije je 10 000 američkih dolara, a on produžuje život za samo 45 dana. Bez obzira na upitni uspeh lekova, između 1998. i 2008. godine se broj lekova protiv raka našao u vrhu 200 najprodavanijih, gotovo se udvostručio s 12 na 23, a u deset najprodavanijih su ušla tri leka protiv raka.

Velika potencijalna dobit na ovim lekovima prisiljava preduzeća na dalja ulaganja u istraživanje tako da, primerice, Fajzer ulaže 20% od svog novca uloženog u istraživanje (7 milijardi dolara) u lekove za lečenje raka.[55]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž „Cancer Fact sheet N°297”. World Health Organization. 2014. Pristupljeno 10. 06. 2014. 
  2. ^ a b v g „Defining Cancer”. National Cancer Institute. Pristupljeno 10. 06. 2014. 
  3. ^ a b „Cancer - Signs and symptoms”. NHS Choices. Pristupljeno 10. 06. 2014. 
  4. ^ a b v g d đ e Anand P, Kunnumakkara AB, Kunnumakara AB, Sundaram C, Harikumar KB, Tharakan ST, Lai OS, Sung B, Aggarwal BB (2008). „Cancer is a preventable disease that requires major lifestyle changes”. Pharm. Res. 25 (9): 2097—116. PMC 2515569 . PMID 18626751. doi:10.1007/s11095-008-9661-9. 
  5. ^ a b v g d đ e World Cancer Report 2014. World Health Organization. 2014. str. Chapter 1.1. ISBN 978-92-832-0429-9. 
  6. ^ „Heredity and Cancer”. American Cancer Society. Arhivirano iz originala 02. 08. 2013. g. Pristupljeno 22. 07. 2013. 
  7. ^ „How is cancer diagnosed?”. American Cancer Society. 2013. Arhivirano iz originala 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 10. 06. 2014. 
  8. ^ Kushi, L. H.; Doyle, C; McCullough, M; et al. (2012). „American Cancer Society Guidelines on nutrition and physical activity for cancer prevention: reducing the risk of cancer with healthy food choices and physical activity”. CA Cancer J Clin. 62 (1): 30—67. PMID 22237782. doi:10.3322/caac.20140. 
  9. ^ Parkin, DM; Boyd, L; Walker, LC (06. 12. 2011). „16. The fraction of cancer attributable to lifestyle and environmental factors in the UK in 2010.”. British journal of cancer. 105 Su: 2. PMID 22158327. doi:10.1038/bjc.2011.489. 
  10. ^ а б World Cancer Report 2014. World Health Organization. 2014. стр. Chapter 4.7. ISBN 978-92-832-0429-9. 
  11. ^ Gøtzsche PC, Jørgensen KJ (04. 06. 2013). „Screening for breast cancer with mammography.”. The Cochrane database of systematic reviews. 6: CD001877. PMID 23737396. doi:10.1002/14651858.CD001877.pub5. 
  12. ^ „Targeted Cancer Therapies”. NCI. 25. 04. 2014. Приступљено 11. 06. 2014. 
  13. ^ World Cancer Report 2014. World Health Organization. 2014. стр. Chapter 1.3. ISBN 978-92-832-0429-9. 
  14. ^ „SEER Stat Fact Sheets: All Cancer Sites”. National Cancer Institute. Приступљено 18. 06. 2014. 
  15. ^ „The top 10 causes of death Fact sheet N°310”. WHO. 2014. Приступљено 10. 06. 2014. 
  16. ^ Dubas, LE; Ingraffea, A (2013). „Nonmelanoma skin cancer.”. Facial plastic surgery clinics of North America. 21 (1): 43—53. PMID 23369588. doi:10.1016/j.fsc.2012.10.003. 
  17. ^ Cakir, BÖ; Adamson, P; Cingi, C (2012). „Epidemiology and economic burden of nonmelanoma skin cancer.”. Facial plastic surgery clinics of North America. 20 (4): 419—22. PMID 23084294. doi:10.1016/j.fsc.2012.07.004. 
  18. ^ Jemal A, Bray F, Center MM, Ferlay J, Ward E, Forman D (2011). „Global cancer statistics”. CA: a cancer journal for clinicians. 61 (2): 69—90. PMID 21296855. doi:10.3322/caac.20107. 
  19. ^ World Cancer Report 2014. World Health Organization. 2014. стр. Chapter 6.7. ISBN 978-92-832-0429-9. 
  20. ^ „U Srbiji 33. 000 ljudi godišnje oboli, a 21. 000 umre od karcinoma!”. Novosti. Приступљено 01. 11. 2014. 
  21. ^ „Cancer Glossary”. cancer.org. American Cancer Society. Архивирано из оригинала 01. 09. 2013. г. Приступљено 11. 09. 2013. 
  22. ^ „What is cancer?”. cancer.gov. National Cancer Institute. Приступљено 11. 09. 2013. 
  23. ^ а б Hanahan, Douglas; Weinberg, Robert A. (07. 01. 2000). „The hallmarks of cancer”. Cell. 100 (1): 57—70. PMID 10647931. doi:10.1016/S0092-8674(00)81683-9. 
  24. ^ Hanahan, Douglas; Weinberg, Robert A. (2011). „Hallmarks of Cancer: The Next Generation”. Cell. 144 (5): 646—74. PMID 21376230. doi:10.1016/j.cell.2011.02.013. 
  25. ^ а б в г д Holland Chp. 1
  26. ^ O'Dell, Michael W.; Michael D. Stubblefield, ур. (2009). Cancer rehabilitation principles and practice. New York: Demos Medical. стр. 983. ISBN 978-1-933864-33-4. 
  27. ^ Sasco AJ, Secretan MB, Straif K (2004). „Tobacco smoking and cancer: a brief review of recent epidemiological evidence”. Lung cancer (Amsterdam, Netherlands). 45 Suppl 2: S3—9. PMID 15552776. doi:10.1016/j.lungcan.2004.07.998. 
  28. ^ Biesalski HK, Bueno de Mesquita B, Chesson A, et al. (1998). „European Consensus Statement on Lung Cancer: risk factors and prevention. Lung Cancer Panel”. CA: a cancer journal for clinicians. 48 (3): 167—76; discussion 164—6. PMID 9594919. doi:10.3322/canjclin.48.3.167. 
  29. ^ O'Reilly KM, Mclaughlin AM, Beckett WS, Sime PJ (2007). „Asbestos-related lung disease”. American family physician. 75 (5): 683—8. PMID 17375514. Arhivirano iz originala 29. 09. 2007. g. Pristupljeno 12. 10. 2010. 
  30. ^ Kravchenko J, Akushevich I, Manton, KG (2009). Cancer mortality and morbidity patterns in the U. S. population: an interdisciplinary approach. Berlin: Springer. ISBN 978-0-387-78192-1. „The term environment refers not only to air, water, and soil but also to substances and conditions at home and at the workplace, including diet, smoking, alcohol, drugs, exposure to chemicals, sunlight, ionizing radiation, electromagnetic fields, infectious agents, etc. Lifestyle, economic and behavioral factors are all aspects of our environment. 
  31. ^ Tolar J, Neglia JP (2003). „Transplacental and other routes of cancer transmission between individuals”. J. Pediatr. Hematol. Oncol. 25 (6): 430—4. PMID 12794519. doi:10.1097/00043426-200306000-00002. 
  32. ^ Biesalski HK, Bueno de Mesquita B, Chesson A, Chytil F, Grimble R, Hermus RJ, Köhrle J, Lotan R, Norpoth K, Pastorino U, Thurnham D (1998). „European Consensus Statement on Lung Cancer: risk factors and prevention. Lung Cancer Panel”. CA Cancer J Clin. 48 (3): 167—76; discussion 164—6. PMID 9594919. doi:10.3322/canjclin.48.3.167. 
  33. ^ Kuper H, Boffetta P, Adami HO (2002). „Tobacco use and cancer causation: association by tumour type”. Journal of Internal Medicine. 252 (3): 206—24. PMID 12270001. doi:10.1046/j.1365-2796.2002.01022.x. 
  34. ^ a b Kuper H, Adami HO, Boffetta P (2002). „Tobacco use, cancer causation and public health impact”. Journal of Internal Medicine. 251 (6): 455—66. PMID 12028500. doi:10.1046/j.1365-2796.2002.00993.x. 
  35. ^ Thun MJ, Jemal A (2006). „How much of the decrease in cancer death rates in the United States is attributable to reductions in tobacco smoking?”. Tob Control. 15 (5): 345—7. PMC 2563648 . PMID 16998161. doi:10.1136/tc.2006.017749. 
  36. ^ Dubey S, Powell CA (2008). „Update in lung cancer 2007”. Am. J. Respir. Crit. Care Med. 177 (9): 941—6. PMC 2720127 . PMID 18434333. doi:10.1164/rccm.200801-107UP. 
  37. ^ Schütze M, Boeing H, Pischon T, Rehm J, Kehoe T, Gmel G, Olsen A, Tjønneland AM, Dahm CC, Overvad K, Clavel-Chapelon F, Boutron-Ruault MC, Trichopoulou A, Benetou V, Zylis D, Kaaks R, Rohrmann S, Palli D, Berrino F, Tumino R, Vineis P, Rodríguez L, Agudo A, Sánchez MJ, Dorronsoro M, Chirlaque MD, Barricarte A, Peeters PH, van Gils CH, Khaw KT, Wareham N, Allen NE, Key TJ, Boffetta P, Slimani N, Jenab M, Romaguera D, Wark PA, Riboli E, Bergmann MM (2011). „Alcohol attributable burden of incidence of cancer in eight European countries based on results from prospective cohort study”. BMJ. 342: d1584. PMC 3072472 . PMID 21474525. doi:10.1136/bmj.d1584. 
  38. ^ Irigaray P, Newby JA, Clapp R, Hardell L, Howard V, Montagnier L, Epstein S, Belpomme D (2007). „Lifestyle-related factors and environmental agents causing cancer: an overview”. Biomed. Pharmacother. 61 (10): 640—58. PMID 18055160. doi:10.1016/j.biopha.2007.10.006. 
  39. ^ a b „WHO calls for prevention of cancer through healthy workplaces” (Saopštenje). World Health Organization. 27. 04. 2007. Arhivirano iz originala 12. 10. 2007. g. Pristupljeno 13. 10. 2007. 
  40. ^ a b v Kushi LH, Byers T, Doyle C, Bandera EV, McCullough M, McTiernan A, Gansler T, Andrews KS, Thun MJ (2006). „American Cancer Society Guidelines on Nutrition and Physical Activity for cancer prevention: reducing the risk of cancer with healthy food choices and physical activity”. CA Cancer J Clin. 56 (5): 254—81; quiz 313—4. PMID 17005596. doi:10.3322/canjclin.56.5.254. 
  41. ^ Bhaskaran, K (2014). „Body mass index and risk of 22 specific cancers”. Lancet. 384 (9945): 755—765. PMID 25129328. doi:10.1016/S0140-6736(14)60892-8. 
  42. ^ a b v Park S, Bae J, Nam BH, Yoo KY (2008). „Aetiology of cancer in Asia”. Asian Pac. J. Cancer Prev. 9 (3): 371—80. PMID 18990005. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 09. 2011. g. Pristupljeno 23. 03. 2017. 
  43. ^ Brenner H, Rothenbacher D, Arndt V (2009). „Epidemiology of stomach cancer”. Methods Mol. Biol. Methods in Molecular Biology. 472: 467—77. ISBN 978-1-60327-491-3. PMID 19107449. doi:10.1007/978-1-60327-492-0_23. 
  44. ^ Buell P, Dunn JE (1965). „Cancer mortality among Japanese Issei and Nisei of California”. Cancer. 18 (5): 656—64. PMID 14278899. doi:10.1002/1097-0142(196505)18:5<656::AID-CNCR2820180515>3.0.CO;2-3. 
  45. ^ Pagano JS, Blaser M, Buendia MA, Damania B, Khalili K, Raab-Traub N, Roizman B (2004). „Infectious agents and cancer: criteria for a causal relation”. Semin. Cancer Biol. 14 (6): 453—71. PMID 15489139. doi:10.1016/j.semcancer.2004.06.009. 
  46. ^ Samaras V, Rafailidis PI, Mourtzoukou EG, Peppas G, Falagas ME (2010). „Chronic bacterial and parasitic infections and cancer: a review” (PDF). J Infect Dev Ctries. 4 (5): 267—81. PMID 20539059. doi:10.3855/jidc.819. 
  47. ^ a b v g d Little JB (2000). „Chapter 14: Ionizing Radiation”. Ur.: Kufe DW, Pollock RE, Weichselbaum RR, Bast RC Jr, Gansler TS, Holland JF, Frei E III. Cancer medicine (6th izd.). Hamilton, Ont: B.C. Decker. ISBN 978-1-55009-113-7. 
  48. ^ Brenner DJ; Hall, E. J. (2007). „Computed tomography—an increasing source of radiation exposure”. N. Engl. J. Med. 357 (22): 2277—84. PMID 18046031. doi:10.1056/NEJMra072149. 
  49. ^ a b Cleaver JE, Mitchell DL, et al. (2000). „15. Ultraviolet Radiation Carcinogenesis”. Ur.: Bast RC, Kufe DW, Pollock RE. Holland-Frei Cancer Medicine (5th izd.). Hamilton, Ontario: B.C. Decker. ISBN 978-1-55009-113-7. Pristupljeno 31. 01. 2011. 
  50. ^ „IARC classifies radiofrequency electromagnetic fields as possibly carcinogenic to humans” (PDF). World Health Organization. 
  51. ^ „Cell Phones and Cancer Risk - National Cancer Institute”. Cancer.gov. 08. 05. 2013. Pristupljeno 15. 12. 2013. 
  52. ^ a b Roukos, D. H. (2009). „Genome-wide association studies: how predictable is a person's cancer risk?”. Expert Rev Anticancer Ther. 9 (4): 389—92. PMID 19374592. doi:10.1586/era.09.12. 
  53. ^ Cunningham D, Atkin W, Lenz HJ, Lynch HT, Minsky B, Nordlinger B, Starling N (2010). „Colorectal cancer”. Lancet. 375 (9719): 1030—47. PMID 20304247. doi:10.1016/S0140-6736(10)60353-4. 
  54. ^ Ekonomija Rak – koka koja nese zlatna jaja?

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).