Rik Gerd Hamer (nem. Ryke Geerd Hamer; Metman, 17. maj 19352. jul 2017) bio je nemački lekar i praktikant alternativne medicine.

Rik Gerd Hamer
Puno imeRik Gerd Hamer
Datum rođenja(1935-05-17)17. maj 1935.(88 god.)
Mesto rođenjaMetman
 Nemačka
Mesto smrtiSandefjord

Osnivač je Germanske nove medicine, sistema pseudo-medicine koja je navodno mogao da izleči kancer.[1] Švajcarsko društvo za kancer je opisalo Hamerov pristup kao „opasan, posebno što dovodi pacijente u lažan osećaj bezbednosti, tako da su ostavljeni bez drugih efikasnih tretmana“.[1]

Hamer je imao dozvolu da se bavi medicinom od 1963. do 1986. kada mu je oduzeta zbog nadrilekarstva. Hamerov sistem je došao u pažnju javnosti 1995. kada su roditelji deteta koje je bolovalo od kancera odbili lekarski tretman u korist Hamerovih metoda. Hamer je optužen i osuđen u nekoliko evropskih zemalja.

Hamer tvrdi da je njegov metod germanska alternativa današnjoj kliničkoj medicini, za koju smatra da je deo jevrejske zavere da desetkuju ne-Jevreje.

Germanska nova medicina uredi

Germanska nova medicina ili GNM je pseudonaučni pristup lečenju najtežih bolesti, ustanovljen od starne doktora Rika Gerda Hamera, a koje se odnosi na kompletnu medicinu kao nauku.

Principi nove medicine uredi

Njenu osnovu čine 5 empirijski bioloških prirodnih zakona koji se mogu primeniti na svaki pojedinačan slučaj bolesti, bilo da se radi o čoveku, životinji ili biljci, šta više važe i za jednoćelijske organizme.

  • Prvi zakon je takozvano “Gvozdeno pravilo” i kaže: Sve ozbiljne bolesti potiču od šokantnog događaja koji je jedinka iskusila kao nešto veoma teško, izrazito dramatično i izolovano. Sadržaj psihološkog konflikata određuje lokaciju na kojoj se pojavljuje fokus konflikta i to je ono što se vidi na CT snimku mozga kao niz koncentričnih prstenova nazvan HH. Ovo mesto je uvek u korelaciji sa nekom lokacijom u organizmu i na tom mestu u tom tkivu će se razviti simptomi bolesti. Dalji razvoj konflikta određuje i dalji razvoj lezije u mozgu (fokusa nazvanog Hermanovo žarište) i razvoja bolesti u tkivu nekog organa.
  • Drugi zakon (definiše postojanje dve faze bolesti) i kaže: Pacijent koji još nije rešio konflikt je u prvoj aktivnoj konfliktnoj fazi, gde simpatički nervni sistem preovlađuje i efekat se očituje padom energije). Ako pacijent uspe da reši ovaj konflikt, ulazi u drugu fazu – fazu lečenja (reparacije) u kojoj parasimpatički nervni sistem preovlađuje, i tada se manifestacija ove aktivnosti dijagnostikuje kao “topla bolest” (to su reumatske, infektivne, alergijske i sl. bolesti). Ova druga faza, zapravo faza lečenja, iziskuje mnogo više rizika, i pravo kompletno izlečenje nastaje tak na završetku ovog čitavog procesa. U određenim okolnostima, nerešavanjem konfikta već samo njegovim snižavanjem na novo prihvatljiv za život, može često biti bolje nego suočaanje sa drugom fazom, tj. potpunim izlečenjem. (Ovde se verovatno radi o teškim zapaljenjskim procesima ili često degenerativnim bolestima kada organizam “reši” da neki organ potpuno izbaci iz upotrebe).
  • Treći zakon (ontogenetski sistem tumora i ekvivalentne bolesti) kaže: Napredak neke bolesti je prvenstveno kontrolisan iz mozga i to ili iz “starog mozga” (produžena moždina i mali mozak” ili iz “novog mozga” (velikog mozga). “Stari mozak” upravlja primitivnim procesima, a “novi mozak” se bavi društvenim i teritorijalnim pitanjima čitave jedinke u odnosu na spoljni svet. Tako se određeni emocionalni konflikti, kao što je na primer psihološki konflikt odvajanja, sukob identiteta ili teritorijalni sukob ili doživljaj obezvređivanja manifestuju kao Hamerovo žarište u tom delu mozga i aktiviraju se onda signali koji se šalju u tkivo koje je vezano za taj moždani region. Ovo su takozvane psihosomatske bolesti. Hamer je tako jednostavno, uvažavajući činjenicu da su psiha, tkivo i mozak jedinstven sistem, mogao na osnovu samo jednog poznatog paratemtra, a to je CT snimak mozga, da dijagnostikuje stanje čitavog organizma. U jednom svom intervjuu on navodi: „Nakon jednog predavanja koje sam imao u Beču, maja 1991. kolega lekar mi je dao snimak CT mozga jednog svog pacijenta i pitao me da otkrijem na osnovu toga njegovo organsko stanje i koje konflikte ima. Bilo je tada prisutno dvadeset kolega od kojih su neki bili radiolozi , a neki CT specijalisti. Od tri nivoa (koja simultano pogađa Dirk Hamerov Sindrom), ja sam imao samo nivo mozga. Od tog snimka bio sam u stanju da dijagnostikujem karcinom u stanju krvarenja u bešici koji je bio u fazi zalečivanja, stari karcinom prostate, dijabetes, stari karcinom pluća i senzorsku paralizu jedne specifične regije u organizmu i naravno odgovarajuće konflikte. Kolega koji mi je da CT snimak je ustao i rekao: ’Čestitam gospodine Hamer. Pet dijagnoza -pet pogodaka. To je tačno ono što pacijent ima i vi ste tačno ustanovili šta on ima sada i šta je imao pre. Fantastično!’Jedan radiolog mi je rekao: ’Od sada sam ubeđen u vašu metodu. Kako ste pogodili da ima krvarenje karcinoma u bešici? Nisam ništa našao na CT-u’.
  • Četvrti zakon (ontogenetski sistem mikroba) kaže da: Mikorobi nisu uzročnici bolesti ali se koriste u organizmu i njihov rad koordiniše takođe mozak kako bi optimizovao fazu lečenja, pod uslovom da su određeni mikrobi na raspolaganju kada je to potrebno. Gljivice i mikobakterije rade na tkivima koji potiču od endoderma, kao i na nekima koji potiču od mezoderma. Bakterije rade na svim tkivima izvedenim iz mezoderma dok se virusi pojavljuju na onima izvedenim iz ektoderma. Dr Hamer smatra da mikrobi zapravo imaju veoma važnu ulogu u lečenju, i ne misli da su oni štetni po organizam kao što to tvrdi teorija Luja Pastera.
  • Peti zakon (“Suština”): Konfikalna aktivna faza i faza izlečenja nakon konflikta, kako je gore opisano, sačinjavaju “prirodne programe posebnog značaja” koji su razvijeni za vreme evolucije vrsta i bez prestanka funkcionišu i u slučaju raznih stresova i posebno u slučaju kratkotrajnog prestanka energetskog napajanja. Tako po dr Hameru, bolesti u onom smislu kako ih tretira savremena alopatska medicina zapravo i ne postoje već sve ove manifestacije koje su definisane kao “bolesti” predstavljaju prirodno programiranje organizma sa ciljem održavanja života. Tom programu pripadaju i tvorevine kao što su bakterije, gljivice i virusi.

Šarlatanska priča o "Germanskoj novoj medicini" se u današnje vreme nastavlja kroz tzv. "bioneuroemociju" izvesnog Enrika Korbere iz Španije.

Izvori uredi

  1. ^ a b Swiss Study Group for Complementary and Alternative Methods in Cancer, SCAC (2001). „Hamer's 'New Medicine' (PDF). Swiss Cancer League. Arhivirano iz originala (PDF) 23. 03. 2012. g. Pristupljeno 7. 5. 2011. 

Spoljašnje veze uredi