Televizija u Srbiji je uvedena 1958. Danas je najpopularniji medij u Srbiji prema istraživanju iz 2009. godine, dok Srbi u proseku gledaju televiziju 6 sati dnevno, što je najviši prosek u Evropi.[1]

Istorija uredi

Početak uvođenja televizije uredi

 
Prvi telop TVB

Pre uvođenja prve srpske i jugoslovenske televizije 1958. godine, u Beogradu je još 1938. godine priređena prva profesionalna demonstracija televizije u čitavoj zemlji. Demonstraciju je priredila holandska firma Filips na Beogradskom sajmu. Sistem je bio najmoderniji, od 405 linija.[2] Za izvođenje programa angažovan je veliki broj domaćih glumaca i pevača.

Početkom Drugog svetskog rata nestale su sve nade za uvođenje televizije na prostorima Jugoslavije. Tek nakon oporavka i obnove države krenulo se sa prvim koracima uvođenja televizije. Jula 1956. godine, simbolično na stogodišnjicu od rođenja Nikole Tesle, jednog od utemeljivača radio-difuzije u svetu, emitovan je televizijski program u Tehničkoj školi u Beogradu. Ceo program emitovan je u okviru izložbe radio-amatera Jugoslavije, a mogao se pratiti u Beogradu i njegovoj okolini[3].
Nezavisno od tog pokušaja, Radio Beograd je otpočeo akciju uvođenja televizije, koja je bila na svetskom nivou, u periodu od 1955. do 1958. godine, kada je ona uspešno okončana. Radio Beograd je prerastao u Radio televiziju Beograd, februara 1958. godine. U periodu od 23. avgusta do 2. septembra iste godine, Televizija Beograd je emitovala probni program gde su isprobani svi televizijski žanrovi. Bio je ovo prvi televizijski studio na Balkanu i jedan od prvih u Evropi. Beogradska televizija je za samo jedanaest dana rada ispunila program svojim emisijama, koje su trajale tri do četiri sata i to je bio veliki uspeh i korak napred u stvaranju televizijskog programa. Nakon nekoliko meseca, 28. novembra 1958. godine počelo je konstantno emitovanje programa na Televiziji Beograd.
Od samog početka emitovanja televizijskog programa do rastakanja Jugoslavije, sav televizijski program je bio zajednički u dogovoru da svaka televizijska stanica može preuzimati programske sadržaje drugih televizijskih stanica u Jugoslaviji[4].
Zajednički program Jugoslovenske radio televizije od 1958. godine činili su :

JRT je takođe obuhvatala i emitere iz autonomnih pokrajina:

Tehnološki koraci televizije u Jugoslaviji uredi

 
Renovirani Avalski toranj

S obzirom na svoj složeni sastav i multikulturni karakter, program emitovan u Jugoslaviji je bio jedinstven u celom svetu. Nekoliko godina tokom rada televizije program se emitovao samo uživo ili iz studija. Sredinom 1961. godine, Televizije Beograd je nabavila magnetoskope i tonske filmske kamere, pa tako opremljena, počela je i sa emitovanjem emisija snimljenih na video i filmske trake i ujedno stvorila više vremena za pripremu novih emisija. Televizija Beograd je 1969. godine počela da primenjuje elektronsku tehnologiju u snimanju priloga, među prvima u svetu.
31. decembra 1971. godine usledio je tehnološki korak ka uvođenju programa u boji (Sistem PAL). Sredinom sedamdesetih godina 20. veka počinje upotreba televizijskog kompleta ENG, pa se stvara elektronsko novinarstvo koje omogućava brzo reagovanje na događaje. Vremenom Radio Televizija Srbije postaje moderna televizija, izgradnjom jedanaest studija, nabavljanjem boljih reportažnih kola, osnivanjem i izgradnjom filmske laboratorije, filmske i elektronske montaže. Oprema novom opremom omogućilo je rast programa do nekoliko časova na počecima, do 77 časova dnevno u Radio televiziji Srbije.
Među objektima emisionih postrojenja i veza, najatraktivniji je bio stari toranj na Avali, izgrađen 1965. godine, visok 202,85 metara[5]. Nakon izgradnje zemaljske emisione mreže, radilo se omogućenju i emitovanju programa preko satelita. Televizijski program Radio televizije Srbije se u periodu od 6 časova dnevno od 1991. godine emitovao preko satelita na području Evrope i Severne Amerike.
Televizija Beograd emitovala je informativne, umetničke, obrazovane i zabavne sadržaje, a od 31. decembra 1971. godine, kada je počeo sa emitovanjem RTS 2, programska ponuda se dodatno proširila. Programska ponuda se znatno proširila kada se uveo Beogradski jutarnji program u martu 1986. godine i pustio u rad RTS 3, 1989. godine.

Razvitak nezavisnih televizija uredi

Sredinom sedamdesetih godina 20. veka, sa radom su počele televizijske stanice autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova i Metohija - Televizija Novi Sad i Televizija Priština, nezavisno od Televizije Beograd.
1. januara 1992. godine formirala se Radio Televizija Srbije u čijem sastavu su se našli RTV Beograd, RTV Novi Sad i RTV Priština. Pored programa na srpsko jeziku, Radio Televizije Srbije počinje sa emitovanjem programa i na albanskom, mađarskom, slovačkom, rumunskom, bugarskom, turskom i romskom jeziku. Auditorijum RTS-a obuhvatao je oko 6,5 miliona gledalaca sa deset i više godine na teritoriji Srbije, Republike Srpske, Republike Crne Gore i Republike Srpske Krajine. Uz pomoć RTS-a počeli su da se razvijaju kanali u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini.
1990. godine počinju da se emituju televizijski programi kao što su RTV Politika, Studio B, kao i Art kanal 1991 i TV Palma Plus, TV Pink, Televizija BK i mnoge druge.

Razvoj srpske kulture i umetnosti uredi

Razvoj televizijske umetnosti je pozitivno uticao na razvoj srpske kulture. Pored stvaranja filmske umetnosti, doprinos televizije sastojao se i u popularizaciji drugih umetnosti. Televizija je imala najznačajniju ulogu u kulturnoj integraciji srpskog naroda u bivšoj Jugoslaviji, sve do pojave novih tehnologija.

Ličnosti pionirskog doba srpske televizije uredi

Kao i glumci Mija Aleksić, Mira Stupica, Miodrag Petrović Čkalja, Jovan Janićijević Burduš i mnogi drugi.

Srpska televizija u moderno doba uredi

Danas u Srbiji postoji oko 150 televizijskih kanala. Prelazak sa analognog na digitalni emitovanje signala u Srbiji, uspešno je završeno 7. juna 2015, po svim svetskim standardima.[6] Na Televiziji Beograd, Televiziji Novi Sad i Televiziji Priština popunjavan je arhivski fond, koga sačinjavaju emisije i prilozi snimljeni na preko 35. miliona metra filma. U tom sastavu nalaze se video trake u trajanju od 43.700 časova i one predstavljaju kulturno blago Srbije.

Televizijske stanice uredi

Javne nacionalne TV stanice uredi

Radiodifuzna ustanova Srbije: Radio-televizija Srbije – javni medijski servis Srbije

Javne pokrajinske TV stanice uredi

Radio-televizija Vojvodinejavni servis Vojvodine

Radio-televizija Kosovajavni servis Kosova i Metohije

Televizije sa nacionalnom pokrivenošću uredi

Regionalna televizija uredi

Televizije sa pokrajinskom pokrivenošću uredi

Lokalni emiteri uredi

Grad Beograd uredi

Pretplatnička televizija uredi

TV stanice u kojima država ima udeo do 50% uredi

Ugašene TV stanice uredi

Frekvencije TV stanica uredi

Bivše (pre digitalizacije) uredi

RTS 1 uredi

  • 3. kanal - Kopaonik, Gobelja
  • 5. kanal - Jastrebac
  • 5. kanal - Subotica
  • 6. kanal - Avala
  • 8. kanal - Ovčar
  • 10. kanal - Tupižnica
  • 10. kanal - Hotel Venac
  • 11. kanal - Crni vrh, Jagodina
  • 11. kanal - Vršac, Breg
  • 43. kanal - Deli Jovan

RTS 2 uredi

  • 22. kanal - Avala
  • 23. kanal - Deli Jovan
  • 24. kanal - Iriški Venac
  • 25. kanal - Tupižnica
  • 27. kanal - Jastrebac
  • 35. kanal - Crni vrh, Jagodina
  • 39. kanal - Vršac, Breg
  • 41. kanal - Kopaonik, Gobelja
  • 42. kanal - Ovčar
  • 61. kanal - Subotica

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi