Stari most (Mostar)

Stari most je čuveni most preko rijeke Neretve u Mostaru. Sagrađen je između 1557. i 1566. godine, djelo turskog graditelja Hajrudina.

Stari most
Stari Most
Svetska baština Uneska
Zvanično imePodručje Starog mosta i stari grad Mostar
MestoMostar, Hercegovačko-neretvanski kanton, Mostar, Grad Mostar, Bosna i Hercegovina Uredi na Vikipodacima
Koordinate43° 20′ 14″ S; 17° 48′ 54″ I / 43.33728° S; 17.81503° I / 43.33728; 17.81503
Površina05 ha (540.000 sq ft)
Uključuje
  • Halebija Kula
  • Herceguša Kula
  • Tara Kula Edit this on Wikidata
Kriterijumkulturna: vi
Referenca946
Upis2005. (29. sednica)
Stari most u Mostaru fotografija iz 1973. godine

Istorija uredi

Prije izgradnje Starog mosta, na njegovom mjestu se nalazio drveni viseći most.[1] Viseći most je je na krajevima bio pričvršćen za kule u kojima su se nalazili stražari, odnosno mostari koji su naplaćivali mostarinu.[1] Sadašnji kameni most je izgrađen u vrijeme osmanske vlasti. Osmanlije su na kopljima ograde Starog mosta po naređenju Ali-paše Rizvanbegovića stavljali odsječene srpske glave.[1]

Rušenje i obnova uredi

Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995) most su delomično oštetile Vojska Republike Srpske (VRS) i Jugoslovenska narodna armija (JNA).[traži se izvor] Dana 9. novembra 1993. Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) srušilo ga je kao dio kampanje granatiranja i teroriziranja Mostara. Dan ranije HVO je počeo s kampanjom rušenja mosta ispaljujući desetine projektila u luk i kule, što je okončano sutradan.

General i osuđeni ratni zločinac Slobodan Praljak u pokušaju odbrane i izbjegavanja odgovornosti za rušenje mosta objavio je dokument "Kako je srušen Stari Most", u kojem je argumentirao da je eksploziv ili mina postavljena na most ili ispod njega, što je uz granatiranje rezultiralo rušenjem mosta. Većina istoričara odbacila je te tvrdnje.[2]

Evropski istoričari Holm Sundhausen[3] i Mari-Žanin Čalić[4] tvrde da je most srušen granatiranjem HVO-a ili Hrvatske vojske (HV), a slično mišljenje o odgovornosti hrvatskih jedinica izrazio je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u presudi "Prlić i drugi" (IT-04-74).[5][6] Akademici su ocijenili da je most imao malu vojnu važnost i da je granatiranje bilo primjer namjernog uništavanja kulturnog dobra, posebno Starog mosta, koji je bio simbol spajanja različitih zajednica.[7] Andras Ridlmayer opisao je rušenje kao čin "ubijanja sjećanja", gđe je zajedničko kulturno naslijeđe namjerno uništavano.[8]

Nakon obnove 2004. godine Stari most je 2005. uvršten na popis svjetske kulturne baštine UNESKO-a. Poznat je kao jedan od simbola Mostara.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v „20 godina od stvaranja Republike Srpske: O Srbima u Mostaru – njihovom stradanju i ponovnom uzdizanju... (od 41,35 do 58,42 min)”. Radio-televizija Republike Srpske. 8. 4. 2012. Arhivirano iz originala 27. 1. 2013. g. Pristupljeno 9. 4. 2012. 
  2. ^ „Slobodan Praljak: Defending Himself by Distorting History”. balkaninsight.com. Pristupljeno 7. 12. 2017. 
  3. ^ Holm Sundhaussen Jugoslawien und seine Nachfolgestaaten 1943-2011 - Eine ungewöhnliche Geschichte des Gewöhnlichen, Böhlau Verlag Wien - Köln - Weimar, ISBN 978-3-205-79609-1 str. 360
  4. ^ Marie-Janine Čalić, Krieg und Frieden in Bosnien Herzegowina, Suhrkamp Verlag Frankfurt an Main 1996, ISBN 978-3-518-11943-3
  5. ^ Sažetak presude Žalbenog vijeća u predmetu "Prlić i drugi"
  6. ^ Optužnica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, t. 116 i t. 118
  7. ^ Dupré, Judith (2017). Bridges: A History of the World's Most Spectacular Spans (Google Books). Running Press. ISBN 978-0-316-47380-4. Приступљено 2. 3. 2020. 
  8. ^ Coward, Martin (2009). Urbicide: The Politics of Urban Destruction. London: Routledge. стр. 1—7. ISBN 0-415-46131-6. 

Литература uredi

Spoljašnje veze uredi