Stari most (Mostar)
Stari most je čuveni most preko rijeke Neretve u Mostaru. Sagrađen je između 1557. i 1566. godine, djelo turskog graditelja Hajrudina.
Stari most Stari Most | |
---|---|
Svetska baština Uneska | |
Zvanično ime | Područje Starog mosta i stari grad Mostar |
Mesto | Mostar, Hercegovačko-neretvanski kanton, Mostar, Grad Mostar, Bosna i Hercegovina |
Koordinate | 43° 20′ 14″ S; 17° 48′ 54″ I / 43.33728° S; 17.81503° I |
Površina | 05 ha (540.000 sq ft) |
Uključuje | |
Kriterijum | kulturna: vi |
Referenca | 946 |
Upis | 2005. (29. sednica) |
Istorija uredi
Prije izgradnje Starog mosta, na njegovom mjestu se nalazio drveni viseći most.[1] Viseći most je je na krajevima bio pričvršćen za kule u kojima su se nalazili stražari, odnosno mostari koji su naplaćivali mostarinu.[1] Sadašnji kameni most je izgrađen u vrijeme osmanske vlasti. Osmanlije su na kopljima ograde Starog mosta po naređenju Ali-paše Rizvanbegovića stavljali odsječene srpske glave.[1]
Rušenje i obnova uredi
Tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995) most su delomično oštetile Vojska Republike Srpske (VRS) i Jugoslovenska narodna armija (JNA).[traži se izvor] Dana 9. novembra 1993. Hrvatsko vijeće odbrane (HVO) srušilo ga je kao dio kampanje granatiranja i teroriziranja Mostara. Dan ranije HVO je počeo s kampanjom rušenja mosta ispaljujući desetine projektila u luk i kule, što je okončano sutradan.
General i osuđeni ratni zločinac Slobodan Praljak u pokušaju odbrane i izbjegavanja odgovornosti za rušenje mosta objavio je dokument "Kako je srušen Stari Most", u kojem je argumentirao da je eksploziv ili mina postavljena na most ili ispod njega, što je uz granatiranje rezultiralo rušenjem mosta. Većina istoričara odbacila je te tvrdnje.[2]
Evropski istoričari Holm Sundhausen[3] i Mari-Žanin Čalić[4] tvrde da je most srušen granatiranjem HVO-a ili Hrvatske vojske (HV), a slično mišljenje o odgovornosti hrvatskih jedinica izrazio je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u presudi "Prlić i drugi" (IT-04-74).[5][6] Akademici su ocijenili da je most imao malu vojnu važnost i da je granatiranje bilo primjer namjernog uništavanja kulturnog dobra, posebno Starog mosta, koji je bio simbol spajanja različitih zajednica.[7] Andras Ridlmayer opisao je rušenje kao čin "ubijanja sjećanja", gđe je zajedničko kulturno naslijeđe namjerno uništavano.[8]
Nakon obnove 2004. godine Stari most je 2005. uvršten na popis svjetske kulturne baštine UNESKO-a. Poznat je kao jedan od simbola Mostara.
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v „20 godina od stvaranja Republike Srpske: O Srbima u Mostaru – njihovom stradanju i ponovnom uzdizanju... (od 41,35 do 58,42 min)”. Radio-televizija Republike Srpske. 8. 4. 2012. Arhivirano iz originala 27. 1. 2013. g. Pristupljeno 9. 4. 2012.
- ^ „Slobodan Praljak: Defending Himself by Distorting History”. balkaninsight.com. Pristupljeno 7. 12. 2017.
- ^ Holm Sundhaussen Jugoslawien und seine Nachfolgestaaten 1943-2011 - Eine ungewöhnliche Geschichte des Gewöhnlichen, Böhlau Verlag Wien - Köln - Weimar, ISBN 978-3-205-79609-1 str. 360
- ^ Marie-Janine Čalić, Krieg und Frieden in Bosnien Herzegowina, Suhrkamp Verlag Frankfurt an Main 1996, ISBN 978-3-518-11943-3
- ^ Sažetak presude Žalbenog vijeća u predmetu "Prlić i drugi"
- ^ Optužnica Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, t. 116 i t. 118
- ^ Dupré, Judith (2017). Bridges: A History of the World's Most Spectacular Spans (Google Books). Running Press. ISBN 978-0-316-47380-4. Приступљено 2. 3. 2020.
- ^ Coward, Martin (2009). Urbicide: The Politics of Urban Destruction. London: Routledge. стр. 1—7. ISBN 0-415-46131-6.
Литература uredi
- Pašić, Amir (1994). Islamic Architecture in Bosnia and Hercegovina (na jeziku: енглески). Istanbul: Organisation of Islamic Conference, Research Centre for Islamic History, Art, and Culture. COBISS.BH 512024528
- Muravljov, Mihailo; Stevanović, Boško (2011). „Stari kameni most u Mostaru posvećeno sećanju na prof. Dr Milana - Gileta Gojkovića” (PDF). Izgradnja. Beograd: Udruženje inženjera građevinarstva, geotehnike, arhitekture i urbanista "Izgradnja". 65 (1—2): 37—47. ISSN 0350-5421. COBISS.SR 55831