Torino

град у Италији

Torino (ital. Torino, pijem. Turin)[1] je četvrti po veličini grad Italije, glavni grad okruga Torino i pokrajine Pijemonta u severozapadnoj Italiji. Torino je bio prva italijanska prestonica 1861 do 1865. Grad je lociran uglavnom na zapadnoj obali reke Po, ispred doline Susa, i okružen je zapadnim Alpima i brdima Surenga. Populacija samog grada obuhvata 875.698 meštana (prema podacima od 31. decembra 2018)[2] a procenjuje se da populacija urbane oblasti iznosi 1,7 miliona stanovnika. Turindka metropolitanska oblast prema proceni OECD sadrži 2,2 miliona žitelja.[3]

Torino
ital. Torino
Kolažni prikaz gradskih znamenitosti
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Italija
Regija Pijemont
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 887 849
 — gustina6 829,08 st./km2
Aglomeracija1.700.000
Geografske karakteristike
Koordinate45° 04′ 00″ S; 7° 42′ 00″ I / 45.066667° S; 7.7° I / 45.066667; 7.7
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina239 m
Površina130,17 km2
Torino na karti Italije
Torino
Torino
Torino na karti Italije
Ostali podaci
GradonačelnikKjara Apendino
Pozivni broj011
Registarska oznakaTO
Veb-sajt
comune.torino.it

Torino je poznat kao „najindustrijalizovaniji“ grad Italije, u koje je sedište svetski poznatih automobilskih kompanija: "Fijat", "Lanča" i "Alfa Romeo". Torino sa Pijemontom je poznat i kao mesto rođenja savremene italijanske države.

Geografija uredi

Torino se nalazi u severozapadnom delu Italije. Grad ima izlaz na reku Po (najveći grad na ovoj reci), a najbliža pomorska luka je Đenova na 170 km jugoistočno. Od prestonice Rima grad je udaljen 700 km severozapadno, a od prvog većeg grada, susednog Milana, 130 km zapadno.

 
Torino i Alpi

Torino se razvio u zapadnom delu Padske nizije, sa tri strane (jug, zapad i sever) okružen Alpima. Grad je većim delom na ravničarskom terenu, ali je manji, istočni deo preko reke Po na brežuljkastom terenu - pobrđe Monferat. Torino se razvio na reci Po, koja je simbol grada. Torino je najveći grad na ovoj reci. Reka Po deli grad na istočni i zapadni deo, a gradsko jezgro obrazovalo se neposredno uz reku.

Panorama grada

Klima uredi

Klima u Torinu je izmenjeno kontinentalna klima sa primetnim uticajem sa sredozemne sa mora. Stoga je u leto veoma toplo, a zimi je sneg redovna pojava i veoma je hladno u odnosu na veći deo Italije.

Klima Torina, 1971–2000 normalne, ekstremi 1946–sadašnjost
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 25,1
(77,2)
24,8
(76,6)
27,4
(81,3)
31,0
(87,8)
32,3
(90,1)
35,6
(96,1)
36,8
(98,2)
37,1
(98,8)
32,2
(90)
30,0
(86)
22,8
(73)
21,4
(70,5)
37,1
(98,8)
Maksimum, °C (°F) 6,6
(43,9)
9,1
(48,4)
13,4
(56,1)
16,6
(61,9)
20,7
(69,3)
24,8
(76,6)
27,9
(82,2)
27,1
(80,8)
23,0
(73,4)
17,3
(63,1)
11,1
(52)
7,6
(45,7)
17,1
(62,8)
Prosek, °C (°F) 2,0
(35,6)
4,3
(39,7)
8,1
(46,6)
11,1
(52)
15,5
(59,9)
19,4
(66,9)
22,4
(72,3)
21,8
(71,2)
17,8
(64)
12,4
(54,3)
6,5
(43,7)
3,1
(37,6)
12,0
(53,6)
Minimum, °C (°F) −2,5
(27,5)
−0,7
(30,7)
2,7
(36,9)
5,7
(42,3)
10,4
(50,7)
14,0
(57,2)
16,9
(62,4)
16,5
(61,7)
12,7
(54,9)
7,4
(45,3)
1,9
(35,4)
−1,6
(29,1)
7,0
(44,6)
Apsolutni minimum, °C (°F) −18,5
(−1,3)
−21,8
(−7,2)
−10,5
(13,1)
−3,8
(25,2)
−2,3
(27,9)
4,3
(39,7)
6,6
(43,9)
6,3
(43,3)
1,8
(35,2)
−3,9
(25)
−8,2
(17,2)
−13,8
(7,2)
−21,8
(−7,2)
Količina padavina, mm (in) 47,8
(1,882)
47,1
(1,854)
72,5
(2,854)
113,3
(4,461)
145,3
(5,72)
104,3
(4,106)
70,5
(2,776)
76,1
(2,996)
83,8
(3,299)
106,1
(4,177)
69,1
(2,72)
45,1
(1,776)
981,0
(38,622)
Dani sa padavinama (≥ 1.0 mm) 5,4 4,4 5,8 8,6 11,2 8,6 5,8 7,7 6,4 7,0 5,6 4,4 80,9
Relativna vlažnost, % 75 75 67 72 75 74 72 73 75 79 80 80 75
Sunčani sati — mesečni prosek 111,6 118,7 158,1 180,0 195,3 219,0 260,4 223,2 168,0 142,6 105,0 108,5 1.990,4
Izvor: Italian Air Force Meteorological Service[4][5][6]

Istorija uredi

Istorija Torina počinje u 3. veku p. n. e. kada su se u dolini reke Po nastanila prva plemena Taurina, potomaka keltsko-ligurske loze zajedno sa Galima, koji su prešli Alpe u potrazi za obradivim tlom. Rimljani su ovo područje osvojili u 2. veku p. n. e. Gaj Julije Cezar je 29–28. godine p. n. e. pretvorio Torino u vojnu bazu i dodelio je Augustulusu.

Posle pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine Torino su osvojili Goti, zatim Langobardi i na kraju Franci koji su tu osnovali grofoviju u 7. veku. Posle dugotrajnih previranja, car Fridrih II dodelio je Torino kao feudalni posed moćnoj porodici Savoja. Posle političkog i administrativnog ujedinjenja svih pokrajina porodice Savoja, Torino je postao glavni grad cele oblasti. Karlo Emanuele I je 1620. godine po prvi put dao dozvolu za proširenje grada, pod uslovom da ne bude narušena rimska struktura, tj. sve ulice u njemu morale su biti uporedne i pod pravim uglom, što je i dan danas jedna od glavnih osobenosti grada.

Vrhunac u svom razvoju grad je dostigao u 17. i 18. veku, dajući značaj umetnosti i kulturi i postavši i sam središte barokne umetnosti i arhitekture. Torino će biti naknadno proširen 1673. i 1674. godine.

 
Pogled na staro jezgro Torina sa brda Monferat

Tek 1861. godine dolazi do ujedinjenja Italije u jedinstvenu državu, relativno kasno u odnosu na već postojeće monarhije koje su je okruživale: Francusku, Španiju, Englesku. Torino je bio prvi glavni grad prve Italijanske Republike od 1861-64. kada je sedište novonastale države premešteno u Rim zbog njegovog istorijskog i verskog značaja i središnjeg geografskog položaja. Posle premeštanja glavnog grada, Torino počinje moralno da posustaje, a prvi znaci te slabosti vide se u novoj arhitekturi koja ne nastoji da očuva nekadašnji pravolinijski raspored ulica i arhitektonski stil, već narušava njegovu harmoniju i sklad. Grad sve više postaje industrijsko središte, rađa se "Fijat" i druge fabrike koje donose u grad talas novih stanovnika sa juga, za koje je bilo neophodno sagraditi stanove što pre. Torino postaje velegrad bez mnogo reda, a njegovi stanovnici ulaze u neprestanu borbu za opstanak. Godine 70-te i 80-te su godine industrijalizacije i razvoja. Tek pred kraj 20. veka ponovo je povratio nekadašnju ravnotežu.

Stanovništvo uredi

Prema rezultatima popisa stanovništva 2011. u opštini je živelo 873.728 stanovnika.[8]

Demografija
1931.1936.1951.1961.1971.1981.1991.2001.2011.
590.753629.115719.3001.025.8221.167.9681.117.154962.507865.263873.728

2008. godine. Torino je imao nešto preko 900.000 stanovnika, dvostruko više kao na početku 20. veka, ali za 20% manje nego 1970. godine. Opadanje stanovništva tokom proteklih decenija uzrokovano je stalnim preseljenjem stanovništva (mahom mladih porodica) u mirnija predgrađa sa višim kvalitetom života. Ovo se odražava i na gradsko stanovništvo, koje je izuzetno staro i sa niskim prirodnim priraštajem.

Grad danas ima značajan udeo imigrantskog stanovništva, doseljenika iz svih krajeva sveta.

Torino ima ogromno gradsko područje sa oko 1,7 miliona stanovnika (tzv. "Veliki Torino"). Metropolitensko područje grada ima oko 2,5 miliona stanovnika i prevazilazi granice gradskog okruga.

Gradske znamenitosti uredi

 
Kupola Mole Antonelijana - simbol grada
 
Trg San Karlo zimi
 
Trg Vitorio Veneto
 
Via Roma, tipična gradska ulica sa arkadama sa obe strane

Danas, jedna od glavnih odlika Torina je upravo njegova dostojanstvena barokna arhitektura, trgovi prepuni topline na kojima se svakodnevno susreću stanovnici, studenti, penzioneri, na kojima razmenjuju svoja mišljenja i iskustva, dok je jedini svedok njihovih okupljanja ponekad mirna a ponekad divlja reka Po, koja nastavlja da plodi ravnice ovog grada i da garantuje njegov opstanak. Tu su i mnogobrojni istorijski kafići i prodavnice čokolade najboljeg kvaliteta, velelepne crkve, muzeji među kojima Muzeo Egicio (Egipatski muzej) drugi po veličini posle muzeja u Kairu, Muzeo del činema (Muzej bioskopa) i mnogi drugi. U katedrali Sv. Jovana Krstitelja u Torinu se čuva Torinski pokrov, jedna od najvećih hrišćanskih relikvija.

Privreda uredi

Industrija uredi

 
Stara fabrika „Fijata“ u Torinu

Torino je važan industrijski centar, pre svega zahvaljujući tome što se tu nalazi sedište svetski poznate i važne automobilske industrije FIAT. Tu su i sedišta i ogromne fabrike drugih italijanskih preduzeća i industrijskih grana.

Saobraćaj uredi

Torino je položen na severu Italije, gde se država vezuje za evropsko kopno. Tako je Torino i saobraćajno čvorište zemlje sa kontinentom.

Grad ima i veoma razvijen javni gradski i prigradski prevoz. Torinski metro ima 1 metro liniju u korišćenju, a drugu u izgradnji.

Sport uredi

Juventus i Torino su dva uspešna sportska kluba iz Torina. Grad je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara 2006. godine.

Galerija uredi

Međunarodna saradnja uredi

Reference uredi

  1. ^ Wells, John C. (2008). Longman Pronunciation Dictionary (3rd izd.). Longman. ISBN 978-1-40588118-0. 
  2. ^ „Statistiche demografiche ISTAT”. www.demo.istat.it. Arhivirano iz originala 19. 10. 2019. g. Pristupljeno 2. 6. 2018. 
  3. ^ OECD. „Competitive Cities in the Global Economy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 1. 10. 2008. g. Pristupljeno 30. 4. 2009. 
  4. ^ „Torino/Caselle (TO)” (PDF). Atlante climatico. Servizio Meteorologico. Pristupljeno 11. 12. 2014. 
  5. ^ „STAZIONE 059-TORINO CASELLE: medie mensili periodo 61 – 90” (na jeziku: Italian). Servizio Meteorologico. Pristupljeno 11. 12. 2014. 
  6. ^ „Torino Caselle: Record mensili dal 1946” (na jeziku: Italian). Servizio Meteorologico dell’Aeronautica Militare. Pristupljeno 11. 12. 2014. 
  7. ^ a b „Turin (16061) - WMO Weather Station”. NOAA. Pristupljeno 22. 7. 2019. 
  8. ^ „Statistiche I.Stat”. ISTAT. 28. 12. 2012. 

Spoljašnje veze uredi