Tušt
Tušt (lat. Portulaca oleracea) je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Portulacaceae. Zovu je još i tušanj, tušac, tušnjak, portulak i ledena trava.
Tušt (Portulaca oleracea) | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | P. oleracea
|
Binomno ime | |
Portulaca oleracea |
Ime roda Portulaca potiče od latinske reči portula, što znači „mala vrata”, a odnosi se na poklopac čaure koji se podiže da bi ispalo seme. Ime vrste oleracea znači „zeljast” i označava da je biljka upotrebljiva kao povrće.[1] Naziv Portulaca za ovu vrstu nalazi se još kod Plinija i prihvaćeno je kao ime roda.[2]
Rasprostranjenost uredi
Tušt potiče iz Kine i Indije, gde se koristio kao začin i povrće. Kao takav bio je poznat još u vreme Starog Egipta. Danas samoniklo raste u svim delovima sveta, a u mnogim zemljama se i dalje uzgaja.
U našem podneblju uglavnom raste kao samonikla biljka, uz kuće i puteve, na osunčanim mestima, kao korov po vrtovima i vinogradima. Uspeva samo do 800 metara nadmorske visine.[3]
Izgled i cvetanje uredi
Tušt je niska, po zemlji prilegnuta, od podnožja razgranata jednogodišnja biljka. Stabljika je okrugla, mesnata i sočna, svetlozelena ili crvenkasta, duga 5-30 cm. Listovi su debeli, mesnati i sočni, dugi 1-2 cm. Obrnuto su jajasti, lopatičasti, sedeći, sjajni i glatki, svetlozelene boje. Cvetovi su sitni, žućkasti, zvezdastog oblika i rastvoreni samo u sunčanim prepodnevnim časovima. Razvijaju se od jula do oktobra.[3] Plod je čaura sa poklopcem, puna sitnog, crnog, bubrežastog semena. Seme je brojno. Može se razviti i do 10.000 semena po jednoj biljci. Klija u proleće druge godine, a klijavost zadržava i do 40 godina.[4]
-
Biljna rozeta
-
Stabljika sa listovima i plodovima
-
List
-
Cvet
-
Plod - čaura sa semenom
Metabolizam uredi
P. oleracea je jedna od retkih biljaka koja može da koristi CAM i C4 put fotosinteze, za koje se dugo verovalo da su međusobno nekompatibilni uprkos biohemijskim sličnostima. P. oleracea će se prebaciti sa C4 na CAM puteve tokom suše, a postoji regulacija transkripcije i fiziološki dokazi za C4-CAM hibridnu fotosintezu tokom blage suše.[5]
Taksonomija uredi
P. oleracea je 1753. godine zabeležio Karl Line u Species Plantarum.[6] Zbog velike varijabilnosti, veliki broj podvrsta i varijeteta je opisan kao sopstvene vrste, ali prema drugim publikacijama, sve one spadaju u opseg varijacije P. oleracea. Sinonimi P. oleracea subsp. sativa, P. sativa, i P. oleracea var. sativa, koji su češći u literaturi, odnose se na nešto robusniji oblik u uzgoju sa krupnijim semenom koji se ne može odvojiti od vrste. Trenutno se uzgaja oko 40 sorti P. oleracea.[7]
Cvetna biljka, poznatija kao zimski tušt (Claytonia perfoliata), član je porodice Montiaceae i nije blisko srodna.
Etimologija uredi
Specifični epitet oleracea na latinskom znači "povrće/biljno" i oblik je reči holeraceus (oleraceus).[8][9]
Uslovi staništa i uzgoj uredi
Tušt najbolje uspeva na plodnom, peskovitom tlu, na osunčanim položajima, ali je veoma otporan i dobro raste i u nepovoljnim uslovima. Otporan je na temperaturne razlike i sušu, a podnosi siromašna zemljišta. Kada se tome doda i sposobnost da u ovakvim uslovima brzo raste, može se reći da poseduje sve osobine korova.[10]
Iako je uobičajeno je mišljenje da tušt predstavlja običan korov, postoje i oprečna. Prema nekim autorima tušt je koristan korov u njivama zato što raste oko glavne kulture i svojim gustim i razgranatim stablom prekriva okolno tlo, čime sprečava isušivanje zemljišta.
Tušt se može i gajiti kao povrtarska vrsta. Lako se razmnožava semenom, ali i vegetativno, jer se stabljike veoma lako same zakorenjuju.[10] U svetu je poznato oko 40 sorti tušta koje se uzgajaju.[2]
Hemijski sastav uredi
Listovi tušta sadrže 20-50 mg% vitamina C, karotina 1,5-5 mg%. Hranljivost tušta je relativno mala, jer zeleni deo sadrži 92-95% vode, količina belančevina je mala, 1-2,2%, masti 0,3-0,4, ugljenih hidrata 1,3-2,2%. Ima i gvožđa, kalcijuma i fosfora.[10]
Ekologija uredi
U poređenju sa drugim uobičajenim kulturama, P. oleracea je tolerantnija prema štetočinama zbog svog voštanog omotača koji štiti biljku od insekata i bolesti. U nekim slučajevima, poznato je da P. oleracea ima antifungalna svojstva.[11] Međutim, neki fitotoksični metaboliti Drechslera indica, gljive, mogu izazvati nekrozu na portulaku.[12] Dichotomophthora portulacae, druga gljiva, može izazvati trulež stabljike.[13]
Poznato je da se Schizocerella pilicornis i Hypurus bertrandi hrane na Portulaca oleracea. U nekim slučajevima, oni mogu pomoći u kontroli konkurentnosti P. oleracea kako bi se sprečio rast korova na poljima gde P. oleracea nije poželjna, međutim, ne oni je sprečavaju u potpunosti raste.[14]
Upotreba uredi
Nutritivna vrednost na 100 g (3,5 oz) | |
---|---|
Energija | 84 kJ (20 kcal) |
3,39 g | |
0,36 g | |
2,03 g | |
Vitamini | |
Vitamin A | 1.320 IU |
Tiamin (B1) | (4%) 0,047 mg |
Riboflavin (B2) | (9%) 0,112 mg |
Niacin (B3) | (3%) 0,48 mg |
Vitamin B6 | (6%) 0,073 mg |
Folat (B9) | (3%) 12 μg |
Vitamin C | (25%) 21 mg |
Vitamin E | (81%) 12,2 mg |
Minerali | |
Kalcijum | (7%) 65 mg |
Gvožđe | (15%) 1,99 mg |
Magnezijum | (19%) 68 mg |
Mangan | (14%) 0,303 mg |
Fosfor | (6%) 44 mg |
Kalijum | (11%) 494 mg |
Cink | (2%) 0,17 mg |
Ostali konstituenti | |
Voda | 92,86 g |
| |
Procenti su grube procene zasnovane na američkim preporukama za odrasle. Izvor: NDb USDA |
Tušt se često koristi kao veoma ukusna samonikla biljka. Za jelo se može upotrebiti ceo sočni nadzemni deo, sirov ili kuvan. Mladi listovi su blagog, kiselo-slanog i aromatičnog ukusa, pa se koriste u ishrani kao salata, sami ili pomešani sa drugim povrćem. Stariji listovi se pre upotrebe kuvaju i spremaju kao varivo, poput drugog lisnatog zelenog povrća ili se od njega mogu pripremiti ukusne supe i čorbe. Takođe se cela biljka može i konzervirati u sirćetu, poput kornišona i druge zimnice, pri čemu se dobija pikantan začin za različita jela. Sušenjem tušt gubi aromatičnost. Seme se može samleti u hranljivo brašno.[3]
Kao lekovita biljka tušt se upotrebljavao još u staroj Grčkoj. Nekada se mnogo preporučivao kao lek protiv skorbuta, ali je u novije vreme ustanovljeno da, u poređenju sa drugim vrstama povrća, ima relativno malu količinu vitamina C. U novije vreme otkriveno je da tušt pomaže u povišavanju krvnog pritiska, delujući slično adrenalinu.[3] Tušt se ističe kao vrsta sa najvećim sadržajem omega 3 masnih kiselina od svih biljaka, a sadrži i određene antioksidanse. Kiselkast ukus potiče od oksalne i jabučne kiseline, a njihova količina je najveća kada se biljka bere rano ujutro. Svež tušt sadrži dosta oksalata, koji je poznat kao jedan od uzročnika stvaranja kamena u bubregu, pa se zato ne preporučuje preterana konzumacija ove biljke.[2]
Tušt pokazuje i izvesna biocidna svojstva, pa se može koristiti i u borbi protiv gljivica, insekata i nematoda.[15]
Jela pripremljena sa tuštom uredi
Svi delovi tušta su jestivi sirovi ili kuvani. Seme se može jesti sirovo ili koristiti za pravljenje brašna.[16]
Ova biljka se može jesti kao lisnato povrće.[17] Vilijam Kobet je primetio da su ga „jeli Francuzi i svinje kada ništa drugo ne mogu da dobiju. I jedni i drugi ga koriste u salati, što će reći, sirovo“.[18] On ima blago kiselkast i slan ukus i jede se u većem delu Evrope, Severne Afrike, Bliskog istoka, Azije i Meksika.[7][19] Stabljike, listovi i cvetni pupoljci su jestivi sirovi ili kuvani.[20] Tupt se može koristiti kao svež kao salata,[21] pržen ili kuvan kao spanać, a zbog svog sluzavog kvaliteta pogodan je i za supe i variva. Kiseli ukus je zbog oksalne i jabučne kiseline, od kojih se potonja proizvodi putem metabolizma krasulacenske kiseline (CAM) koji se javlja kod mnogih kserofita (biljki koje žive u suvim uslovima), a najveći je kada se biljka bere u rano jutro.[22]
-
Salata od tušta sa paradajzom i crnim lukom
-
Salata od tušta sa jogurtom
-
Čorba od tušta
-
Varivo od tušta
-
Tušt u turšiji
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Gligić 1953
- ^ a b v „Tušt biljka korov uzgoj i lekovitost”. Lekovite biljke. 7. 7. 2016. Pristupljeno 2. 8. 2017.
- ^ a b v g Grlić 1986, str. 114-115
- ^ Hulina 1998
- ^ Ferrari, Renata C.; Bittencourt, Priscila P.; Rodrigues, Maria A.; Moreno‐Villena, Jose J.; Alves, Frederico R. R.; Gastaldi, Vinícius D.; Boxall, Susanna F.; Dever, Louisa V.; Demarco, Diego; Andrade, Sónia C.S.; Edwards, Erika J.; Hartwell, James; Freschi, Luciano (2019). „C 4 and crassulacean acid metabolism within a single leaf: Deciphering key components behind a rare photosynthetic adaptation”. New Phytologist. 225 (4): 1699—1714. PMID 31610019. doi:10.1111/nph.16265 .
- ^ Linnaeus, Carl (1753). Species Plantarum. Sweden: Laurentius Salvius. OCLC 186272535
- ^ a b Spieler, Marlena (5. 7. 2006). „Something Tasty? Just Look Down”. The New York Times.
- ^ Parker, Peter (2018). A Little Book of Latin for Gardeners. Little Brown Book Group. str. 328. ISBN 978-1-4087-0615-2. „oleraceus, holeraceus = relating to vegetables or kitchen garden”
- ^ Whitney, William Dwight (1899). The Century Dictionary and Cyclopedia. Century Co. str. 2856. „L. holeraceus, prop. oleraceus, herb-like, holus, prop. olus (oler-), herbs, vegetables”
- ^ a b v „Tušt”. Priroda i biljke. 3. 1. 2015. Pristupljeno 2. 8. 2017.
- ^ Banerjee, G.; Mukherjee, A. (novembar 2002). „Biological activity of a common weed - Portulaca oleracea L. II. Antifungal activity”. Acta Botanica Hungarica. 44 (3–4): 205—208. ISSN 0236-6495. doi:10.1556/abot.44.2002.3-4.1.
- ^ Kenfield, Doug; Hallock, Yali; Clardy, Jon; Strobel, Gary (januar 1989). „Curvulin and O-Methylcurvulinic acid: Phytotoxic metabolites of Drechslera indica which cause necroses on purslane and spiny amaranth”. Plant Science. 60 (1): 123—127. ISSN 0168-9452. doi:10.1016/0168-9452(89)90052-6.
- ^ Mitchell, J. K. (1986). „Dichotomophthora portulacaeCausing Black Stem Rot on Common Purslane in Texas”. Plant Disease. 70 (6): 603b. ISSN 0191-2917. doi:10.1094/pd-70-603b.
- ^ González, D.; Summers, Charles; Qualset, Calvin (januar 1992). „Russian wheat aphid: natural enemies, resistant wheat offer potential control”. California Agriculture. 46 (1): 32—34. ISSN 0008-0845. doi:10.3733/ca.v046n01p32 .
- ^ Knežević 2006
- ^ The Complete Guide to Edible Wild Plants (na jeziku: engleski). United States Department of the Army. New York: Skyhorse Publishing. 2009. str. 82. ISBN 978-1-60239-692-0. OCLC 277203364.
- ^ Wright, Clifford A. (2012). „Purslane”. Mediterranean Vegetables: A Cook's Compendium of All the Vegetables from the World's Healthiest Cuisine, with More Than 200 Recipes. Boston, Massachusetts: Harvard Common Press. str. 276–277. ISBN 978-1-55832-775-7.
- ^ Cobbett, William (1980). The English Gardener. Oxford: Oxford University Press. str. 126. ISBN 0192812920.
- ^ Pests in Landscapes and Gardens: Common Purslane. Pest Notes University of California Agriculture and Natural Resources Publication 7461. October 2003
- ^ Nyerges, Christopher (2017). Foraging Washington: Finding, Identifying, and Preparing Edible Wild Foods. Guilford, CT: Falcon Guides. ISBN 978-1-4930-2534-3. OCLC 965922681.
- ^ Meus, Jeroen (2021). „Salade met gelakte hondshaai en gebrande asperges” (na jeziku: Dutch). Dagelijkse Kost. Pristupljeno 22. 5. 2021.
- ^ McGee, Harold (2004). On food and cooking : The science and lore of the kitchen. Scribner. ISBN 978-0684800011.
Literatura uredi
- Ljubiša Grlić (1986), Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Zagreb: August Cesarec
- Nada Hulina (1998), Korovi, Zagreb: Školska knjiga. ISBN 953-0-3117-6 nevažeći ISBN.
- Gligić Vojin (1953), Etimološki botanički rečnik, Sarajevo: Veselin Masleša
- Knežević Mira (2006), Atlas korovne, ruderalne i travnjačke flore, Osijek: Poljoprivredni fakultet. ISBN 953-6331-49-7.
Spoljašnje veze uredi
- „Besplatna ljekovita hrana skrivena u vašem dvorištu”. alternativa za vas. Arhivirano iz originala 04. 08. 2017. g. Pristupljeno 4. 8. 2017.