Udbina
Udbina je naseljeno mesto u Lici i sedište novoformirane opštine, koja je do rata pripadala velikoj opštini Korenica, Republika Hrvatska. Nedaleko od njega se za vreme SFRJ nalazila velika vojna baza JNA.
Udbina | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Hrvatska |
Županija | Ličko-senjska |
Opština | Udbina |
Oblast | Lika |
Stanovništvo | |
— 2011. | 960 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 44° 31′ 53″ S; 15° 46′ 00″ I / 44.531322° S; 15.766713° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 828 m |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 53234 Udbina |
Pozivni broj | +385 53 |
Registarska oznaka | GS |
Veb-sajt | www |
Geografija uredi
Nalazi se južnom rubu Krbavskog polja. Leži na oko 830 metara apsolutne visine, 180 metara iznad polja. Velika je i važna drumska raskrsnica prema Gospiću, Korenici, Gračacu, Obrovcu i Bihaću.
Istorija uredi
Udbina je u srednjem veku bila utvrđeno sedište (kastrm) Krbavske županije. Još ranije nazvana je (civititas Coribavie) Krbavski grad u kojem je sedio i krbavski biskup. Pod imenom Udbina prvi put se spominje 1491. godine. Krajem 15, veka, kad se Turci počeli sve češće provaljivati u ove krajeve, preko Udbine je vodio jedan od njihovih pravaca nadiranja, koji je polazio od Ključa, a završavao se u Primorju. Oko 10.000 turskih vojnika iz Bosne, pod bosanskim namesnikom, prodrlo je u jesen 1491. u donju Kranjsku, radi pustošenja. Vraćajući se u Bosnu sa bogatim plenom i robljem, bili su u oktobru iznenada napadnuti kod Vrpila, danas blizu Udbine, od hrvatske vojske pod komandom bana Ladislava Egervarija i knezova Frankopana — Cetinskih, Slunjskih i Modruških i Karla Gusića. U kratkom boju Turcima su naneti teški gubici i oslobođeno mnogo roblja. Ispod grada Udbine uz potok Krbavu drugi turski odred dočeka la je vojska pod komandom bana Emerika Derenčina. Dve godine kasnije 9. septembra 1493, vojska hrvatskog plemstva bila je poražena u poznatoj Krbavskoj bici na Krbavskom polju kod Udbine.
Turci su osvojili Udbinu 1527, opravili tvrđavu i pretvorili je u jak oslonac daljim osvajanjima, prema unutrašnjosti, a naročito prema Senju. Za vreme turske vladavine Udbina je pripadala Ličkom sandžaku i bila jedna od 29 kapetanija, kojoj su pripadali Ribnik, Bunić, Perušić i Ploča. U Udbini se 1577. nalazila posada od 300 konjanika i 500 pešaka, a grad je bio sedište kapetana, kadije, a i više aga. Kad je u leto 1689. gotovo cela Lika bila oslobođena, turske snage iz ličkih gradova povukle su se u Udbinu sa namerom da je odlučno brane. Opsednute 3. jula od krajiških trupa pod karlovačkim generalom — Heberštajnom, predale su se 21. jula, pošto su ostale bez vode i pomoći. Od tada Udbina postaje jako uporište u borbi protiv Turaka.
U Udbini je 29. maja 1938. godine otkriven spomenik Kralju Aleksandru, finansiran od iseljenika iz Amerike.[1]
Udbina u NOR-u uredi
Krajem jula 1941. ustanak u Lici obuhvatio je u udbinski kotar. Oružanom borbom je rukovodio Kotarski komitet KPH Udbine. Od manjih gerilskih odreda s područja udbinskog kotara formiran je krajem decembra udbinski bataljon Krbava, koji je u aprilu 1942. ušao u 2. lički NOPO, septembra u 9. brigadu Hrvatske, a kasnije istog meseca u Treću ličku brigadu (Treća lička proleterska udarna brigada).
Samu Udbinu, pretvorenu u ustaško i domobransko uporište, u kojem su povremeno boravile i slabije italijanske snage, oslobodile su ličke jedinice NOV-a sredinom decembra 1942. i od tada je ona, uz kraće prekide, ostala slobodna. Tako su početkom marta 1945. u mesto ušli delovi nemačke legionarske divizije, ali su već 20. marta delovi Četvrte jugoslovenske armije konačno oslobodili Udbinu, koja je tokom rata bila potpuno porušena.
Republika Srpska Krajina uredi
Udbina se od raspada Jugoslavije do avgusta 1995. godine nalazila u Republici Srpskoj Krajini. Tokom agresije na RSK avgusta 1995. godine hrvatska vojska zauzela je Udbinu, proterujući većinsko srpsko stanovništvo.
Stanovništvo uredi
Udbina je prema popisu iz 2011. godine imala 960 stanovnika.[2]
U mestu postoji Srpski kulturni centar.[3]
godina popisa | ukupno | Srbi | Hrvati | Jugosloveni | ostali |
---|---|---|---|---|---|
2001. | 735 | 327 (44,50%) | 375 (51,00%) | 0 (0,0%) | 33 (4,49%) |
Nacionalnost[4] | 1991. | 1981. | 1971. | 1961. |
Srbi | 934 | 608 | 469 | 416 |
Jugosloveni | 71 | 175 | 44 | |
Hrvati | 73 | 35 | 87 | 77 |
Muslimani | 51 | 23 | 54 | 24 |
Albanci | 3 | 6 | ||
Makedonci | 3 | |||
Crnogorci | 1 | |||
Mađari | 1 | |||
ostali i nepoznato | 33 | 12 | 13 | 1 |
Ukupno | 1.162 | 853 | 675 | 518 |
Demografija[4] | ||
---|---|---|
Godina | Stanovnika | |
1961. | 518 | |
1971. | 675 | |
1981. | 853 | |
1991. | 1.162 | |
2001. | 735 | |
2011. | 960 |
Prema popisu stanovništva iz 1910. godine Udbina je imala 1475 stanovnika od čega 1237 govornika hrvatskog jezika i 231 srpskog jezika. Većina stanovništva su bila katolici 1244 dok je pravoslavaca bilo 231.[5]
Popis 1991. uredi
Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Udbina je imalo 1.162 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Reference uredi
- ^ „"Vreme", 31. maj 1938.”. digitalna.nb.rs. Pristupljeno 29. 4. 2020.
- ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Arhivirano iz originala 15. 11. 2013. g. Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ „Srpski kulturni centar otvoren i u Kninu”. Politika Online. Pristupljeno 2024-04-08.
- ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
- ^ Knjiga: Popis stanovništva Kraljevine Ugarske/Kraljevina Hrvatska i Slavonija, strana 659, Pristupljeno 27. 4. 2013.
Literatura uredi
- V. Klajić, Građa za topografiju ličko-krbavske županije u srednjem veku, Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva N. S., 1902.;
- V. Klajić, Povijest Hrvata IV, Zagreb 1904.;
- Đ. Sabo: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji, Zagreb 1920.;
- H,. Kreševljaković: Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1954.;
- E. Čelebija: Putopis — odlomci o jugoslovenskim zemljama, I Sarajevo 1957.;
- Oslobodilački rat naroda Jugoslavije, I и II Beograd 1957—58.
- Dabić, Vojin S. (2000). Vojna krajina: Karlovački generalat (1530-1746). Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve.
- Enciklopedija Jugoslavije JLZ Zagreb 1971, tom 8, str. 413-414
- Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.
Spoljašnje veze uredi
- Tromeđa: Udbina Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. mart 2016) (jezik: srpski)