Википедија

Уљешура

Ulješura (lat. Physeter catadon) je najveći od kitova zubana i najveći od zubanih predatora. Jedini je živi član iz roda Physeter i jedan od tri postojeće vrste u porodici kitova ulješura, zajedno sa pigmejskom ulješurom i patuljastom ulješurom iz roda Kogia.

Ulješura
Physeter macrocephalus
Veličina ulješure u odnosu na čoveka
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Životinje
Tip:
Hordati
Klasa:
Sisari
Red:
Papkari
Podred:
Whippomorpha
Infrared:
Kitovi
Parvred:
Kitovi zubani
Porodica:
Ulješure
Rod:
Physeter

Linnaeus, 1758
Vrsta:
P. macrocephalus
Binomno ime
Physeter macrocephalus
Rasprostranjenost ulješure
Sinonimi
  • Physeter catodon Linnaeus, 1758
  • Physeter microps Linnaeus, 1758
  • Physeter tursio Linnaeus, 1758
  • Physeter australasianus Desmoulins, 1822

Ulješura je pelagijski sisar, sa rasprostranjenošću širom svijeta. Migrira sezonski zbog hranjenja i dojenja.[2] Ženke i mladi mužjaci žive zajedno u grupama, dok ostali mužjaci žive samostalno osim u sezoni parenja. Ženke sarađuju kako bi zaštitile i dojile mladunčad. Ženke rađaju od svake četvrte do svake 20 godine i brinu o mladima više od decenije. Odrasla ulješura ima malo prirodnih predatora, mada mladunci i slabije odrasle jedinke bivaju ponekad ubijene od strane grupe orki.

Odrasli mužjak je prosječne veličine od 16 metara, ali neke jedinke mogu da dostignu 20,7 m, dok glava predstavlja do jedne trećine ukupne dužine. Sa prosječnom dubinom ronjenja od 2.250 m, treća su vrsta sisara koji najviše zaranjaju, iza južnog morskog slona i Kivjeovog kita.[3][4] Ulješura koristi eholociranje i vokalizaciju do 230 decibela ispod vode.[5] Ima najteži mozak na Zemlji, više od pet puta teži od mozga ljudi. Prosječno živi 70 godina ili više.[6][7][8]

Spermaceti (ulje sperme), po kojem je kit i dobio ime, bilo je primarna meta industrije kitolova, traženo je zbog korišćenja u lubrikantima, svijećama i lampama na ulje. Ambra, voštani proizvod, nekada prisutan u njegovom digestivnom sistemu, visoko je tražen kao sredstvo za parfeme, između ostalog. Sakupljači na plažama traže ambru u olupinama.[9] Ulješura je bila glavna industrija u 19. vijeku, a našla se i j romanu Mobi Dik. Vrsta je proglašena ranjivom od strane Međunarodne unije za zaštitu prirode

Taksonomija i naziv uredi

Etimologija uredi

Engleski naziv za ulješuru, Sperm whale, potiče od ranijeg pogrešnog verovanja da je polutečna voštana supstanca, koja se nalazi u glavi kita, njegova semena tečnost.[10] Ona se naziva spermaceti (lat. „kitova sperma“) ili vrvanj[11]. Još jedan naziv za ulješuru, u ruskom, engleskom i drugim jezicima je kašalot. Kuruminasov Etimološki rječnik kaže da porijeklo nije poznato, ali sugeriše da dolazi od vulgarnog latinskog cappula, „drške mača“.[12] Postoji i mišljenje da ime potiče od naziva za velike zube iz arhaičnog francuskog, ili od reči cachola iz galicijskog i portugalskog jezika, koja znači „glava“.[13]

Naučno ime Physeter dolazi iz antičkog grčkog od riječi grč. φυσητήρ, što znači „dušnik“ ili „otvor za vazduh“. Specifično ime macrocephalus je prevedeno na latinski od grčke riječi grč. μακροκέφαλος, što znači „velika glava“.

Sinonim za njihovo specifično ime, katodon, znači „donji zubi“, od grčkih riječi grč. κατά, što znači donji i grč. ὀδών, što znači „zubi“; tako da je dobio ime po vidljivim zubima na donjoj vilici.[14] Još jedan sinonim — australasianus ("Australazijski") je primijenjen na ulješuru na Južnoj Hemisferi.[15]

Taksonomija uredi

Ulješura pripada redu parnoprstih kopitara.[16][17][18][19][20] Redu pripadaju svi kitovi, uključujući i kita zubana. Takođe pripadaju neklasifikovanom kladusu kitova, koji sadrži sve vrste kitova, delfina i pliskavice, dok je jedini predstavnik roda Physeter, u porodici Physeteridae. Dvije vrste iz roda Kogia, pigmejska ulješura i patuljasta ulješura smješteni su u ovu porodicu ili u porodicu Kogiidae.[21] U nekim taksonomskim šemama, porodice Kogiidae i Physeteridae se nalaze u natporodici Physeteroidea.[22]

Švedski ihtiolog, Peter Artedi, opisao je ulješuru kao Physeter catodon, u svom radu 1738, Genera piscium, u kojem je iznio zapažanja o obalskim vrstama na osnovu izvještaja u Orknijskim ostrvima 1693. i Holandiji 1598. i 1601.[23] The 1598 specimen was near Berkhey.

Ulješura je jedna od vrsta o kojima je prvobitno pisao Karl fon Line, u svom radu Systema Naturae 1758. Gdje je istakao da postoje četiri vrste iz roda Physeter.[24] Eksperti su kasnije utvrdili da postoji samo jedna vrsta, mada je vođena debata da li da se imenuje P. catodon or P. macrocephalus, što su dva imena koja je koristio Line. Oba imena se i dalje koriste, mada moderni autori koriste ime macrocephalus, dajući mu prednost nad imenom catodon, što je postao manji sinonim. Do 1974. vrsta je bila uglavnom poznata kao P. catodon. Ipak, te godine, holandski zoolozi, Antonijus Huson i Lipke Holtis, predložili su da bi P. macrocephalus trebalo da bude ispravno ime, jer ga je Line objavio prvog i imena bi trebalo da imaju prednost po redu kojim su objavljeni. Nakon toga, Međunarodni kodeks zoološke nomenklature (ICZN) prihvatio je njihov prijedlog i 1987 je izabrano ime P. macrocephalus kao primarni sinonim.[25] To je prihvaćeno od strane mnogih značajnih autora, iako je Ševil (1986[26] i 1987[27]) istakao da je naziv macrocephalus objavljen sa netačnim opisom, dodajući da je samo ime catodon validno i da je prva izvršena revizija neprimjenjiva. Najnovija revizija izvršena od strane [Integrisani taksonomski informacioni sistem|Integrisanog taksonomskog informacionog sistema]] (ITIS), potvrdila je upotrebu imena P. macrocephalus ispred imena P. catodon,[28] nakon rasprave između relevantnih eksperata 2008.[29][30] Taksonomski komitet nauke o morskim sisarima, najveća međunarodna asocijacija na svijetu za nauku o morskim sisarima, koristi ime Physeter macrocephalus kada objavljuje spiskove vrsta morskih sisara.[31]

Anatomija i fiziologija uredi

Spoljašnji izgled uredi

Prosječne veličine[6]
Dužina Težina
Mužjaci 16 m 41 t
Ženke 11 m 14 t
Novorođenčad 4 m 1 t

Ulješura je najveći kit iz porodice kitova zubana, odrasli mužjaci dostižu veličinu od 20,7 m i težinu do 80 t.[32][33][34] Poređenja radi, drugi najveći kit od kitova zubana dostiže veličinu do 12,8 m i težinu do 14 t.[35]

Ulješura spada među kitove kod kojih je polni dimorfizam najizraženiji. Novorođenčad oba pola su približno iste veličine,[6] ali odrasli mužjaci su u prosjeku od 30 do 50% duži i tri puta teži od ženki.[36] Novorođenčad su obično veličine od 3.7 do 4,3 m.[37] Ženke sazrijevaju kada narastu od 10.6 do 11 m, i generalno ne rastu preko 12 m, dok mužjaci sazrijevaju sa otprilike 16 m i uglavnom rastu do 18—19 m.[6][34][32][38][39][40]

 
Otvor za vazduh kod ulješure smješten je blizu vrha glave i nagnut je na lijevu stranu.

Postoje stari izvještaji o ulješurama koje su imale oko ili iznad 80 tona, ali postoje neslaganja u vezi toga da li su mjere tačne, jer su tada kitovi uglavnom mjereni zajedno sa krivinama njihovog tijela.[32][34][40] Procijenjeno je da je kit koji je potopio Eseks 1799. godine (što je jedan od incidenata koji stoje iza Mobi Dika), bio dugačak 25 metara.[40] Muzej za kitove u Nantaketu ima 5.5 metara dug skelet čeljusti ulješure, na osnovu čega muzej tvrdi da je kit bio dug 24 metra. Prirodnjački istorijski muzej u Londonu ima skelet čeljusti dug 5 metara, dok se u Univerzitetskom muzeju prirodne istorije u Oksfordu nalazi skelet čeljusti dug 4.7 metara.[32] Godine 1853, izmjerena je ulješura duga 19 metara, dok je dužina čeljusti bila 6,1 m.[41]

Najveća životinja ikada koja je mjerena u cjelini bio je kit ulješura dug 18 metara i težak 53 tone.[32] Najteža izmjerena ulješura u djelovima bila je duga 18,1 m i teška 20.7 t.[33] Godine 1950, Sovjeti su uhvatili Ulješuru blizu Kurilskih ostrva, koja je bila duga 20,7 m. Procijenjeno je da je bila teška 80 tona, za šta su neki autori rekli da je najveća izmjerena ulješura.[32][33][34] U reviziji varijacije mjera morske megafaune, Meklejn i njegove kolege su objavili da je najveća izmjerena ulješura, koja je zabilježena u podacima međunarodne komisije za kitove, izmjerena 1943. i bila je duga 24 metra. Ipak, napomenuli su da je ulješura te veličine rijetka i da je 95% njih koji su izmjereni, manje.[34]

 
Rep ulješure

Povećan lov je možda imao uticaja na smanjenje njihove veličine, jer su mužjaci bili veoma traženi nakon Drugog svjetskog rata.[42] Danas, mužjaci obično ne prelaze preko 18,3 m i 51 t.[6] Zaključak drugog istraživanja je da pretjerana eksploatacija i lov na ulješure, nisu uticali na smanjenje rasta, kao i da su oni u moderno vrijeme veći nego što su bili, na šta je takođe mogla da utiče pretjerana eksploatacija.[43] Ispitivanjima koja su vršena na starim mužjacima uhvaćenim na Ostrvima Solander, zaključeno je da su izuzetno veliki i neobično mnogo bogati mašću.[44]

Jedinstveno tijelo ulješure je teško pomiješati sa nekom drugom vrstom kitova. Prepoznatljiv oblik kreće se od izuzetno velike glave, koja može da nosi četvrtinu ili trećinu ukupne dužine ulješure. Otvor za vazduh, u obliku slova S latinice, smješten je blizu vrha glave i nagnut je na lijevu stranu.[36]

Režanj repa ulješure je trouglast i izuzetno debeo. Proporcionalno su veći od svih drugih vrsta kitova i veoma fleksibilni.[45] Ulješure svoj rep podižu visoko iznad vode i počinju da rone u potrazi za hranom.[36] Umjesto leđnog peraja, imaju nekoliko grebena duž repa. Najveći greben se zove „grba“ i može da bude pomiješan sa zadnjim perajima zbog svog oblika i veličine.[6]

U suprotnosti sa glatkom kožom kod mnogih velikih kitova, koža na leđima kod ulješura je naborana, a mnogi posmatrači kitova uporedili su je sa suvim šljivama.[46] Kod nekih jedinki primijećen je albinizam.[7][47][48]

Skelet uredi

 
Skelet ulješure

Rebra su kod ulješure spojena sa kičmom fleksibilnom hrskavicom, što omogućava grudnom košu da se sruši umjesto da pukne pod velikim pritiskom.[49] Iako su kitovi prilagođeni ronjenju, ronjenje u velikim dubinama ostavlja dugoročne posljedice. Kosti se ponašaju isto kao u kosti kod ljudi usljed dekompresione bolesti. U skeletima starijih ulješura pronađene su mnogo šire rupe u kostima, dok skeleti mladunčadi nisu bili oštećeni. Povrede mogu da ukažu da su ulješure osjetljivije na dekompresionu bolest i iznenadno izranjanje na površinu može da bude smrtonosno za njih.[50]

Kao i kod drugih kitova, kičma kod ulješure je ograničena zglobom, a ostatak je modifikovan i pozicioniran više na kičmenom stubu, prigljen bočno, kako bi spriječilo obimno bočno savijanje. Te evolucione modifikacije učinile su kičmu fleksibilnijom, ali slabijom od kičme kopnenih predatora.[51]

Kao i kod ostalih kitova zubana, lobanja kod ulješure je asimetrična, kako mogle da podnesu eholociranje. Tako da zvučni talasi koji pogađaju kitove iz različitih pravaca neće biti kanalisani na isti način.[52] Unutar polazne tačke lobanje, otvaranje koštane nosne cijevi je iskrivljeno na lijevu stranu lobanje.

Zubi i lobanja uredi

 
Zub ulješure.

Donja vilica kod ulješura je veoma uska;[53] imaju od 18 do 26 zuba na obje strane u donjoj vilici, koje se uklapaju sa gornjom. vilicom.[53] Zubi su u obliku kupe i teški su do 1 kg po jedan.[54] Zubi su funkcionalni, ali djeluje da nisu neophodni da bi se ulovio plijen ili u toku hranjenja, jer su pronalažene jedinke bez zuba ili sa deformisanim vilicama. Hipoteza je da se zubi koriste uglavnom samo u borbi mužjaka.[55] Odrasli mužjaci često pokazuju strah, što je vjerovatno uzrokovano zubima. Osnovni zubi se takođe nalaze u gornjoj vilici, ali nisu veliki.[56] Analiziranje zuba je prioritetan metod utvrđivanja godina kita. Kao što drveće ima uzročnike pomoću kojih se utvrđuje starost, tako i zubi kod kita stvaraju izraziti sloj cimenta i dentina kako rastu.[57]

Mozak uredi

 
Mozak ulješure je najveći na svetu, pet puta teži od ljudskog.

Ulješura ima najveći mozak od svih životinja, živih ili izumrlih, sa prosječnom težinom od 7,8 kg.[58][59] Najmanji izmjereni mozak bio je težak 6,4 kg, dok je najveći bio težak 9,2 kg.[32][33] Mozak ulješure teži je više od pet puta od ljudskog mozga, dok mu je obim oko 8.000 cm³.[60] Iako veliki mozak generalno znači i veću inteligenciju, to nije jedini faktor; Slonovi i delfini takođe imaju veći mozak od ljudi.[61] Ulješure imaju manju inteligenciju od svih drugih kitova i delfina i čovekolikih majmuna i mnogo manju nego ljudi.[59][62]

Veliki mozak ulješura je veći nego kod svih drugih sisara, i u relativnoj i u apsolutnoj veličini. Olfaktorni sistem je smanjen, što ukazuje na to da ulješura ima slabo čulo ukusa i mirisa. Nasuprot tome, čulo sluha im je povećano. Piramidalni trakt je slabo razvijen, što je odraženo redukcijom udova.[63]

Biološki sistem uredi

Respiratorni sistem kod ulješura je prilagođen da izdrži veliki pritisak kada rone. Hleksibilni grudni koš omogućava plućima da dožive slom,, smanjujući nivo azota, a metabolizam može da se smanji kako bi sačuvao kiseonik.[64][65] Između ronjenja, ulješure izlaze da udahnu kiseonik svakih osam minuta.[36] Kitovi zubani udišu vazduh preko rupe u okviru slova S latinice, koja je nagnuta. na lijevu stranu glave. Vazduh udišu 3—5 puta u minutu, što se povećava na 6—7 puta nakon ronjenja. Udisanje je bučno, koje može da ide do 2 metra ili više iznad nivoa mora, a pod uglom od 45 stepeni.[66] U prosjeku, ženke i mladunčad udišu svakih 12.5 sekundi kada ne rone, dok mužjaci udišu svakih 17.5 sekundi.[67] Kod mužjaka ubijenog na 160 km južno od Durbana, u Južnoafričkoj Republici, nakon sat i 50 minuta ronjenja, pronađene su dvije male ajkule, koje nastanjuju morsko dno, u njegovom stomaku.[68]

Ulješura ima najveći intestinalni sistem na svijetu,[69] koji dostiže dužinu do 300 metara kod velikih jedinki.[70][71] Slično kao kod preživara, ulješura ima četiri stomačne komore. Prva komora ne luči želudačne sokove i ima debele mišićne zidove, koji drobe hranu, jer kitovi ne mogu da žvaću. U drugoj komori se luče želudačni sokovi, gdje se takođe skupljaju komadići hrane koji nisu svareni. Kod nekih jedinki pronađeno je do 18.000 komadića.[70][72][73] Većinu tih komada kit povrati, ali neki slučajno završe u probavnom sistemu, što ubrzava formiranje ambre.[73]

 
Arterijski sistem kod fetusa ulješure.

Godine 1959, izvađeno je srce iz mužjaka teškog 22 tone. Srce je bilo teško 116 kg, što je 0,5% ukupne težine.[74] Cirkulatorni sistem ima veliki broj adaptacija za vodenu sredinu. Prečnik luka aorte, raste kako napušta srce. Loptasto proširenje djeluje kao vazdušna komora, osiguravajući da krv stabilno teče, pošto se otkucaji srca smanjuju prilikom ronjenja.[75] Arterije koje izlaze iz aorte, pozicionirane su simetrično. Ne postoji direktna veza između spoljašnje karotide arterije i moždanih komora.[76] Cirkulatorni sistem je prilagođen ronjenju na velikim dubinama, do 2.250 m,[3][4][77][78][79] do 120 minuta.[80] Uobičajeno rone na dubini oko 400 metara, oko 35 minuta.[36] Mioglobin, koji skladišti kiseonik u mišićnim tkivima, dosta je obilniji nego kod kopnenih životinja.[81] Krv ulješura ima veliku gustinu crvenih krvnih zrnaca, koji sadrže hemoglobin, koji čuva kiseonik. Oksigenizovana krv može se poslati samo do mozga i drugih vitalnih organa, kada je nivo kiseonika pri kraju.[82][83][84] Organ za spermacete takođe može da igra ulogu u podešavanju uzgona.[85] Mreža arterija, retia mirabilia je dobro razvijena i dosta je duža nego kod ostalih kitova.[76]

Reference uredi

  1. ^ Taylor, B.L.; Baird, R.; Barlow, J.; Dawson, S.M.; Ford, J.; Mead, J.G.; Notarbartolo di Sciara, G.; Wade, P. & Pitman, R.L. (2019). „Physeter macrocephalus”. IUCN Red List of Threatened Species. Version 2019.3. International Union for Conservation of Nature. Pristupljeno 5. 1. 2020. 
  2. ^ „SPERM WHALE”. acsonline.org. Arhivirano iz originala 22. 4. 2017. g. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  3. ^ a b Gregory S. Schorr; Erin A. Falcone; David J. Moretti; Russel D. Andrews (2014). „First long-term behavioral records from Cuvier's beaked whales (Ziphius cavirostris) reveal record-breaking dives”. PLOS One. 9 (3): e92633. Bibcode:2014PLoSO...992633S. PMC 3966784  . PMID 24670984. doi:10.1371/journal.pone.0092633. 
  4. ^ a b „Census of Marine Life – From the Edge of Darkness to the Black Abyss” (PDF). Coml.org. Pristupljeno 15. 12. 2009. 
  5. ^ Trivedi, Bijal P. (3. 11. 2003). „Sperm Whale "Voices" Used to Gauge Whales' Sizes”. news.nationalgeographic.com. 
  6. ^ a b v g d đ Shirihai, H. & Jarrett, B. (2006). Whales, Dolphins, and Other Marine Mammals of the World. Princeton: Princeton Univ. Press. str. 21–24. ISBN 978-0-691-12757-6. 
  7. ^ a b Reeves, R.; Stewart, B.; Clapham, P. & Powell, J. (2003). Guide to Marine Mammals of the World. New York: A.A. Knopf. str. 240—243. ISBN 978-0-375-41141-0. 
  8. ^ Whitehead, H. & Weilgart, L. (2000). „The Sperm Whale”. Ur.: Mann, J.; Connor, R.; Tyack, P. & Whitehead, H. Cetacean Societies. The University of Chicago Press. str. 169. ISBN 978-0-226-50341-7. 
  9. ^ Spitznagel, Eric (12. 1. 2012). „Ambergris, Treasure of the Deep”. bloomberg.com. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  10. ^ Wahlberg, Magnus; Frantzis, Alexandros; Alexiadou, Paraskevi; Madsen, Peter T.; Møhl, Bertel (2005). „Click production during breathing in a sperm whale (Physeter macrocephalus)”. The Journal of the Acoustical Society of America. 118 (6): 3404—7. Bibcode:2005ASAJ..118.3404W. PMID 16419786. doi:10.1121/1.2126930. 
  11. ^ Klaić, Bratoljub (1972). Veliki rječnik stranih riječi. Zora, Zagreb. str. 1234. 
  12. ^ Corominas, Joan (1987). Breve diccionario etimológico de la lengua castellana. Madrid: Gredos. ISBN 978-84-249-1332-8. 
  13. ^ Encarta Dictionary
  14. ^ Crabb, George (1823). Universal Technological Dictionary Or Familiar Explanation of the Terms Used in All Arts and Sciences: Containing Definitions Drawn from the Original Writers : in Two Volumes. Baldwin, Cradock & Joy. str. 333. 
  15. ^ Ridgway, Sam H. (1989). Handbook of Marine Mammals. Academic Press. str. 179. ISBN 978-0-12-588504-1. „The earliest available species-group name for a Southern Hemisphere sperm whale is Physeter australasianus Desmoulins, 1822.” 
  16. ^ Agnarsson, I.; May-Collado, LJ. (2008). „The phylogeny of Cetartiodactyla: the importance of dense taxon sampling, missing data, and the remarkable promise of cytochrome b to provide reliable species-level phylogenies.”. Mol Phylogenet Evol. 48 (3): 964—985. PMID 18590827. doi:10.1016/j.ympev.2008.05.046. 
  17. ^ Price, SA.; Bininda-Emonds, OR.; Gittleman, JL. (2005). „A complete phylogeny of the whales, dolphins and even-toed hoofed mammals (Cetartiodactyla).”. Biol Rev Camb Philos Soc. 80 (3): 445—473. PMID 16094808. doi:10.1017/s1464793105006743. 
  18. ^ Montgelard, C.; Catzeflis, FM.; Douzery, E. (1997). „Phylogenetic relationships of artiodactyls and cetaceans as deduced from the comparison of cytochrome b and 12S RNA mitochondrial sequences.”. Molecular Biology and Evolution. 14 (5): 550—559. PMID 9159933. doi:10.1093/oxfordjournals.molbev.a025792. 
  19. ^ Spaulding, M.; O'Leary, M. A.; Gatesy, J. (2009). Farke, Andrew Allen, ur. „Relationships of Cetacea (Artiodactyla) Among Mammals: Increased Taxon Sampling Alters Interpretations of Key Fossils and Character Evolution”. PLoS ONE. 4 (9): e7062. Bibcode:2009PLoSO...4.7062S. PMC 2740860  . PMID 19774069. doi:10.1371/journal.pone.0007062. 
  20. ^ „Society for Marine Mammalogy”. The Insomniac Society. 
  21. ^ Mead, J.G.; Brownell, R. L. Jr. (2005). "Order Cetacea". In Wilson, D.E.; Reeder, D.M (eds.). Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd ed.). Johns Hopkins University Press. ISBN 978-0-8018-8221-0. str. 723–743.. OCLC 62265494.
  22. ^ Lambert, O.; Bianucci, G.; de Muizon & C. (avgust 2008). „A new stem-sperm whale (Cetacea, Odontoceti, Physeteroidea) from the Latest Miocene of Peru”. Comptes Rendus Palevol. 7 (6): 361—369. doi:10.1016/j.crpv.2008.06.002. 
  23. ^ Artedi, Peter (1730). Genera piscium : in quibus systema totum ichthyologiae proponitur cum classibus, ordinibus, generum characteribus, specierum differentiis, observationibus plurimis : redactis speciebus 242 ad genera 52 : Ichthyologiae pars III. (na jeziku: latinski). Grypeswaldiae : Impensis Ant. Ferdin. Röse. str. 553–555. 
  24. ^ Linnaeus, Carolus (1758). Systema naturae per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis. Tomus I. Editio decima, reformata. (na jeziku: latinski). Holmiae. (Laurentii Salvii). str. 824. 
  25. ^ Holthuis L. B. (1987). „The scientific name of the sperm whale”. Marine Mammal Science. 3 (1): 87—89. doi:10.1111/j.1748-7692.1987.tb00154.x. 
  26. ^ Schevill W.E. (1986). „The International Code of Zoological Nomenclature and a paradigm - the name Physeter catodon Linnaeus 1758”. Marine Mammal Science. 2 (2): 153—157. doi:10.1111/j.1748-7692.1986.tb00036.x. 
  27. ^ Schevill W.E. (1987). „Reply to L. B. Holthuis "The scientific name of the sperm whale”. Marine Mammal Science. 3 (1): 89—90. doi:10.1111/j.1748-7692.1987.tb00155.x. 
  28. ^ „ITIS Standard Report Page: Physeter catodon”. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  29. ^ Husson A.M.; Holthuis L.B. (1974). „Physeter macrocephalus Linnaeus, 1758, the valid name for the sperm whale”. Zoologische Mededelingen. 48: 205—217. 
  30. ^ Whitehead 2003, str. 3
  31. ^ „List of Marine Mammal Species and Subspecies”. www.marinemammalscience.org. Pristupljeno 15. 5. 2020. 
  32. ^ a b v g d đ e Wood, Gerald (1983). The Guinness Book of Animal Facts and Feats . str. 256. ISBN 978-0-85112-235-9. 
  33. ^ a b v g Carwardine, Mark (1995). The Guinness book of Animal records. Enfield: Guinness Publishing. ISBN 978-0851126586. OCLC 60244977. 
  34. ^ a b v g d McClain, Craig R.; Balk, Meghan A.; Benfield, Mark C.; Branch, Trevor A.; Chen, Catherine; Cosgrove, James; Dove, Alistair D.M.; Gaskins, Lindsay C.; Helm, Rebecca R. (13. 1. 2015). „Sizing ocean giants: patterns of intraspecific size variation in marine megafauna”. PeerJ (na jeziku: engleski). 3: e715. ISSN 2167-8359. PMC 4304853  . PMID 25649000. doi:10.7717/peerj.715. 
  35. ^ Shirihai, H. & Jarrett, B. (2006). Whales, Dolphins, and Other Marine Mammals of the World. Princeton: Princeton Univ. Press. str. 112–115. ISBN 978-0-691-12757-6. 
  36. ^ a b v g d Whitehead, H. (2002). „Sperm whale Physeter macrocephalus”. Ur.: Perrin, W.; Würsig B.; Thewissen J. Encyclopedia of Marine Mammals. Academic Press. str. 1165—1172. ISBN 978-0-12-551340-1. 
  37. ^ Ruelas-Inzunza, J.; Páez-Osuna, F (septembar 2002). „Distribution of Cd, Cu, Fe, Mn, Pb and Zn in selected tissues of juvenile whales stranded in the SE Gulf of California (Mexico)”. Environment International. 28 (4): 325—329. ISSN 0160-4120. PMID 12220119. doi:10.1016/s0160-4120(02)00041-7. 
  38. ^ Whitehead, Hal (2018). „Sperm Whale”. Sperm Whale: Physeter macrocephalus. Encyclopedia of Marine Mammals (na jeziku: engleski). Elsevier. str. 919—925. ISBN 978-0-12-804327-1. doi:10.1016/b978-0-12-804327-1.00242-9. Pristupljeno 27. 2. 2020. 
  39. ^ Perry, Simona L.; DeMaster, Douglas P.; Silber, Gregory K. (1999). The Great Whales: History and Status of Six Species Listed as Endangered Under the U.S. Endangered Species Act of 1973 (PDF). Marine Fisheries Review. NMFS Publications Office. str. 1—74. ISSN 0090-1830. 
  40. ^ a b v Ellis, Richard (2011). The Great Sperm Whale: A Natural History of the Ocean's Most Magnificent and Mysterious Creature. Zoology. 179. USA: University Press of Kansas. str. 432. ISBN 978-0-7006-1772-2. Zbl 0945.14001. 
  41. ^ Maury, M. (1853). Explanations and Sailing Directions to Accompany the Wind and Current Charts. C. Alexander. str. 297. 
  42. ^ „Sperm Whale”. Arhivirano iz originala 20. 2. 2007. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  43. ^ Kasuya, Toshio (jul 1991). „Density dependent growth in North Pacific sperm whales”. Marine Mammal Science. USA: Wiley. 7 (3): 230—257. doi:10.1111/j.1748-7692.1991.tb00100.x. 
  44. ^ „Sperm whalling on the Solanders Grounds and in Floriand” (PDF). niwa.co.nz. Arhivirano iz originala (pdf) 14. 3. 2016. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  45. ^ Gordon, Jonathan (1998). Sperm Whales. Voyageur Press. str. 14. ISBN 0-89658-398-8. 
  46. ^ Carwardine, Mark (1994). On the Trail of the Whale . Chapter 1. Thunder Bay Publishing Co. ISBN 978-1-899074-00-6. 
  47. ^ „Sperm Whale (Physeter macrocephalus): Species Accounts”. Pristupljeno 12. 10. 2008. 
  48. ^ „Offshore Cetacean Species”. CORE. Arhivirano iz originala 16. 5. 2008. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  49. ^ „How does pressure change with ocean depth?”. Oceanservice.noaa.gov. 11. 1. 2013. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  50. ^ Moore MJ, Early GA (2004). „Cumulative sperm whale bone damage and the bends”. Science. 306 (5705): 2215. PMID 15618509. doi:10.1126/science.1105452. 
  51. ^ Parsons, Edward C. M.; Parsons, ECM; Bauer, A.; Simmonds, M. P.; Wright, A. J.; McCafferty, D. (2013). An Introduction to Marine Mammal Biology and Conservation. ISBN 9780763783440. 
  52. ^ „The science behind whales' asymmetrical skulls”. Io9.com. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  53. ^ a b Jefferson, T.A.; Webber, M.A. & Pitman, R.L. (2008). Marine Mammals of the World: a comprehensive guide to their identification. London: Elsevier. str. 74–78. ISBN 978-0-12-383853-7. 
  54. ^ „Sperm Wale Physeter macrocephalus”. American Cetacean Society Fact Sheet. Arhivirano iz originala 13. 6. 2010. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  55. ^ „Sperm Whale Facts”. whale-images.com. Arhivirano iz originala 15. 01. 2010. g. Pristupljeno 16. 05. 2020. 
  56. ^ Whitehead 2003, str. 4.
  57. ^ Perrin, str. 8.
  58. ^ „Sperm Whales (Physeter macrocephalus)”. U.S. Department of Commerce NOAA Office of Protected Resources. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  59. ^ a b Marino, L. (2004). „Cetacean Brain Evolution Multiplication Generates Complexity” (PDF). International Journal of Comparative Psychology. 17: 3—4. Arhivirano iz originala (PDF) 20. 11. 2012. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  60. ^ Douglas, Fields, R. (15. 1. 2008). „Are Whales Smarter Than We Are?”. Scientific American. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  61. ^ Whitehead, str. 323.
  62. ^ Dicke, U.; Roth, G. (2008). „Intelligence Evolved”. Scientific American Mind. str. 71—77. doi:10.1038/scientificamericanmind0808-70. 
  63. ^ Oelschläger, Helmut H.A.; Kemp, Birgit (1998). „Ontogenesis of the sperm whale brain”. The Journal of Comparative Neurology. 399 (2): 210—28. PMID 9721904. doi:10.1002/(SICI)1096-9861(19980921)399:2<210::AID-CNE5>3.0.CO;2-3. 
  64. ^ Kooyman, G. L. & Ponganis, P. J. (oktobar 1998). „The Physiological Basis of Diving to Depth: Birds and Mammals”. Annual Review of Physiology. 60 (1): 19—32. PMID 9558452. doi:10.1146/annurev.physiol.60.1.19. 
  65. ^ Tyack, P.; Johnson, M.; Aguilar Soto; Sturlese, A. & Madsen, P. (18. 10. 2006). „Extreme diving of beaked whales”. Journal of Experimental Biology. 209 (Pt 21): 4238—4253. PMID 17050839. doi:10.1242/jeb.02505.  Pronađeni su suvišni parametri: |author4= i |last4= (pomoć)
  66. ^ Cawardine, Mark (2002). Sharks and Whales. Five Mile Press. str. 333. ISBN 1-86503-885-7. 
  67. ^ Whitehead pp. 156–161
  68. ^ Ommanney 1971.
  69. ^ Inside Natures Giants: The Sperm Whale. Channel 4
  70. ^ a b „Whale Digestion”. Chip.choate.edu. Arhivirano iz originala 23. 10. 2013. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  71. ^ Tinker, Spencer Wilkie (1988). Whales of the World. Brill Archive. str. 62. ISBN 0-935848-47-9. 
  72. ^ „20000 Leagues Under the Sea Part2 Ch12 | Nikolaus6's Weblog”. Nikolaus6.wordpress.com. 18. 7. 2008. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  73. ^ a b Professor Malcolm Clarke - discusses the anatomy of sperm whales. 25. 4. 2011 — preko YouTube. 
  74. ^ Race, George J.; Edwards, W. L. Jack; Halden, E. R.; Wilson, Hugh E.; Luibel, Francis J. (1959). „A Large Whale Heart”. Circulation. 19 (6): 928—932. PMID 13663185. doi:10.1161/01.cir.19.6.928. 
  75. ^ Shadwick RE, Gosline JM (1995). „Arterial Windkessels in marine mammals”. Symposia of the Society for Experimental Biology. 49: 243—52. PMID 8571227. 
  76. ^ a b Melnikov VV (oktobar 1997). „The arterial system of the sperm whale (Physeter macrocephalus)”. Journal of Morphology. 234 (1): 37—50. PMID 9329202. doi:10.1002/(SICI)1097-4687(199710)234:1<37::AID-JMOR4>3.0.CO;2-K. 
  77. ^ Lee, Jane J. (26. 3. 2014). „Elusive Whales Set New Record for Depth and Length of Dives Among Mammals”. National Geographic. Arhivirano iz originala 29. 3. 2014. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  78. ^ „How Long Can we go? This whale is champion of dipe diving”. Reuters. Arhivirano iz originala 07. 04. 2014. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  79. ^ „Whales”. The Globe and Mail. Arhivirano iz originala 25. 06. 2014. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  80. ^ New Scientist. [mrtva veza]
  81. ^ Noren, S. R. & Williams, T. M. (jun 2000). „Body size and skeletal muscle myoglobin of cetaceans: adaptations for maximizing dive duration”. Comparative Biochemistry and Physiology – Part A: Molecular & Integrative Physiology. 126 (2): 181—191. PMID 10936758. doi:10.1016/S1095-6433(00)00182-3. 
  82. ^ Marshall, C. "Morphology, Functional; Diving Adaptations of the Cardiovascular System", p. 770 in Perrin
  83. ^ „Aquarium of the Pacific – Sperm Whale”. Aquarium of the Pacific. Arhivirano iz originala 14. 03. 2019. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  84. ^ Shwartz, Mark (8. 3. 2007). „Scientists conduct first simultaneous tagging study of deep-diving predator, prey”. Stanford Report. Arhivirano iz originala 22. 09. 2008. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 
  85. ^ Clarke, M. (1978). „Structure and Proportions of the Spermaceti Organ in the Sperm Whale” (PDF). Journal of the Marine Biological Association of the United Kingdom. 58 (1): 1—17. doi:10.1017/S0025315400024371. Arhivirano iz originala (PDF) 17. 12. 2008. g. Pristupljeno 16. 5. 2020. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

 
Ulješura na Vikimedijinoj ostavi.
 
Vikivrste imaju više informacija o članku Ulješura.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Уљешура&oldid=27431469”