Facebook

друштвени медиј на мрежи и услуга друштвеног умрежавања
(preusmereno sa Фејсбук)

Facebook (transkr. Fejsbuk) jeste američki društveni medij na mreži i usluga društvenog umrežavanja u vlasništvu kompanije Meta Platforms. Osnovao ga je Mark Zakerberg 4. februara 2004. s kolegama studentima Koledža Harvard i sustanarima Eduardom Saverinom, Endruom Makolumom, Dastinom Moskovicem i Krisom Hjuzom. Ime mu potiče od posebne vrste imenika, zvanog knjiga lica (engl. face book), koji je sadržao fotografije i imena univerzitetskih studenata. Članstvo je u početku bilo ograničeno na studente Harvarda, a postepeno se proširivalo na druge severnoameričke univerzitete. Od 2006. članovi mogu biti sve osobe starije od 13 godina.

Facebook
Facebook logo Facebook wordmark
Vrstaprivatna kompanija
OsnovanaKembridž, SAD (2004)
SedištePalo Alto, SAD
Osnivač(i)Mark Zakerberg
Eduardo Saverin
Sastin Moskovic
Kris Hjus
RukovodiociMark Zakerberg (izvršni direktor)
Kris Koks (PP upravljanja proizvoda)
Šeril Sendberg (glavni operativni direktor)
VlasnikMeta Platforms
Zaposleni39.651 (2019)[1]
Veb-sajtwww.facebook.com
IPv6 podrškaDa, www.facebook.com/ipv6/
Vrsta sajtaservis za socijalnu mrežu
Reklamiranjepreko igrica i banera
Registracijapolupotrebna
Korisnici2,2 milijarde aktivnih korisnika (januar 2018)
Jezikvišejezični[2]
Pokrenuto4. februar 2004. god.; pre 20 godina (2004-02-04)
Statusaktivan

Zaključno s 2020. Facebook je imao 2,8 milijardi mesečno aktivnih korisnika i bio je na sedmom mestu u globalnoj upotrebi interneta.[3] Bio je mobilna aplikacija s najviše preuzimanja desetih godina 21. veka.[4] Njegovi korisnici se mogu pridruživati u mreže koje su organizovane po gradovima, radnim mestima, školama i regionima da bi se povezali i komunicirali s drugim ljudima. Korisnici mogu dodavati prijatelje, slati im poruke, a mogu i postavljati nove podatke na svoje profile radi obaveštavanja prijatelja. U nekim zemljama, kao što su Sirija,[5] Kina,[6] Vijetnam[7] i Iran,[8] pristup Facebook-u je povremeno blokiran.[9]

Facebook-u se može pristupiti pomoću uređaja s mogućnošću povezivanja na internet, poput ličnih računara, tableta i smartfona. Nakon registracije, korisnici mogu napraviti profil radi objavljivanja podataka o sebi. Oni mogu postavljati tekst, fotografije i multimedijalnu sadržinu koji se dele sa svim drugim korisnicima koji su prihvatili da budu njihovi „prijatelji”. Osim toga, moguće je promeniti podešavanjima privatnosti tako da objavljeni materijal bude javno vidljiv. Korisnici takođe mogu neposredno da komuniciraju jedni s drugima pomoću Facebook Messenger-a, da se pridruže grupama korisnika zajedničkog interesovanja i da primaju obaveštenja o aktivnostima svojih prijatelja i stranica koje prate.

Facebook je često tema izveštavanja o kontroverzama. Na primer, tu spadaju problemi u vezi s korisničkom privatnošću (poput skandala sa firmom Cambridge Analytica vezanim za prikupljanje podataka), politička manipulacija (poput one tokom Predsedničkih izbora u SAD 2016), psihološke posledice poput zavisnosti i niskog samopouzdanja, sadržina poput lažnih vesti i teorija zavere, kršenje autorskih prava i govor mržnje.[10] Komentatori su optužili Facebook za potpomaganje širenja takve sadržine.[11][12][13][14] U posljednjoj četvrtini 2018. i prvoj četvrtini 2019. otkriveno je 3 milijarde lažnih naloga [15] Mnogi kritičari dovode u pitanje da li Facebook uopšte zna koliko stvarnih korisnika ima.[15][16][17]

Istorija uredi

2003–2006: Thefacebook, Thielova investicija i promena imena uredi

Zukerberg je napravio vebsajt imena „Facemash” 2003. dok je pohađao Univerzitet Harvard. Sajt se može uporediti sa Hot or Not, a koristio je „slike kompajlirane iz onlajn fejsbuka devet Kuća, stavljajući dve jednu do druge istovremeno i pitajući korisnike da odaberu ’vreliju’ osobu”.[18] Fejsmaš je privukao 450 posetilaca i 22.000 pregleda slika tokom prva četiri sata.[19] Sajt je poslat na nekoliko grupnih list-servera kampusa, ali je ugašen nekoliko dana kasnije od strane administracije Harvarda. Zukerberg se suočio sa isključenjem i optužen je za narušavanje sigurnosti, kršenje autorskih prava i kršenje individualne privatnosti. Ultimativno, optužbe su odbačene.[18] Zukerberg je proširio ovaj projekat tog semestra, stvarajući alatku za socijalnu studiju pred finalni ispit iz istorije umetnosti. Sve umetničke slike je otpremio na vebsajt, a svaku je pratila i sekcija s komentarima; potom je podelio sajt sa svojim kolegama-studentima.[20]Face book je studentski direktorij sa slikama i ličnim informacijama.[19] Godine 2003, Harvard je imao samo papirnu verziju[21] uz privatne onlajn direktorije.[18][22] Zukerberg je rekao za Krimson: „Svako je pričao mnogo o univerzalnom fejs buku na Harvardu. ... Ja mislim da je to pomalo glupo da je trebalo Univerzitetu više godina da to reši. Ja to mogu da uradim bolje nego što oni mogu i ja to mogu da uradim za nedelju dana.”[22] U januaru 2004, Zukerberg je isprogramirao novi vebsajt, poznat kao „ТхеФацебоок”, inspirisan Krimsonovim editorijalom o Fejsmašu; izjavio je: „Jasno je da je tehnologija potrebna za stvaranje centralizovanog vebsajta lako dostupna ... koristi je mnogo.” Zukerberg se sastao sa studentom Harvarda Eduardom Saverinom i obojica su pristali da investiraju 1.000 dolara u sajt.[23] Dana 4. februara 2004, Zukerberg je pokrenuo „TheFacebook”, originalno na adresi thefacebook.com.[24]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Company Info | About Facebook
  2. ^ „Facebook Interface Languages”. Facebook (Select your language). 
  3. ^ „The top 500 sites on the web”. Alexa Internet. Arhivirano iz originala 15. 07. 2018. g. Pristupljeno 21. 1. 2021. 
  4. ^ Miller, Chance (17. 12. 2019). „These were the most-downloaded apps and games of the decade”. 9to5Mac (na jeziku: engleski). Pristupljeno 17. 12. 2019. 
  5. ^ Oweis, Khaled Yacoub (23. 11. 2007). „Syria blocks Facebook in Internet crackdown”. Reuters. Pristupljeno 15. 1. 2010.  (jezik: engleski)
  6. ^ „China's Facebook Status: Blocked”. ABC News. 8. 7. 2009. Arhivirano iz originala 11. 7. 2009. g. Pristupljeno 15. 1. 2010.  (jezik: engleski)
  7. ^ Stocking, Ben (17. 11. 2009). „Vietnam Internet users fear Facebook blackout”. Associated Press. Arhivirano iz originala 21. 5. 2010. g. Pristupljeno 15. 1. 2010.  (jezik: engleski)
  8. ^ Shahi, Afshin (27. 7. 2008). „Iran’s digital war”. Daily News Egypt. Arhivirano iz originala 31. 5. 2010. g. Pristupljeno 15. 1. 2010.  (jezik: engleski)
  9. ^ Benzie, Robert (3. 5. 2007). „Facebook banned for Ontario staffers”. TheStar.com. Pristupljeno 15. 1. 2010.  (jezik: engleski)
  10. ^ Mahdawi, Arwa (21. 12. 2018). „Is 2019 the year you should finally quit Facebook? | Arwa Mahdawi”. The Guardian — preko www.theguardian.com. 
  11. ^ Medrano, Kastalia. „Facebook Spreads Viral Fake News Story About Vaccines”. Newsweek. 
  12. ^ Raphael, Rina. „A shockingly large majority of health news shared on Facebook is fake or misleading”. Fast Company. 
  13. ^ „Facebook will not remove fake news - but will 'demote' it”. BBC. 
  14. ^ Funke, Daniel. „Forget fake news stories. False text posts are getting massive engagement on Facebook.”. Poynter. 
  15. ^ a b Sullivan, Mark. „Facebook catches 3 billion fake accounts, but the ones it misses are the real problem”. Fast Company. 
  16. ^ Nicas, Jack (30. 1. 2019). „Does Facebook Really Know How Many Fake Accounts It Has?”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 20. 9. 2019. 
  17. ^ Silverman, Craig. „Facebook Removed Over 2 Billion Fake Accounts, But The Problem Is Getting Worse”. BuzzFeed News. 
  18. ^ a b v Kaplan, Katharine A. (19. 11. 2003). „Facemash Creator Survives Ad Board”. The Harvard Crimson. Pristupljeno 24. 6. 2017. 
  19. ^ a b McGirt, Ellen (1. 5. 2007). „Facebook's Mark Zuckerberg: Hacker. Dropout. CEO.”. Fast Company. Mansueto Ventures. Pristupljeno 4. 7. 2017. 
  20. ^ Kincaid, Jason (24. 10. 2009). „Startup School: An Interview With Mark Zuckerberg”. TechCrunch. AOL. Pristupljeno 24. 6. 2017. 
  21. ^ Phillips, Sarah (25. 7. 2007). „A brief history of Facebook”. The Guardian. Guardian Media Group. Pristupljeno 4. 7. 2017. 
  22. ^ a b Tabak, Alan T. (9. 2. 2004). „Hundreds Register for New Facebook Website”. The Harvard Crimson. Pristupljeno 4. 7. 2017. 
  23. ^ Hoffman, Claire (15. 9. 2010). „The Battle For Facebook”. Rolling Stone. Wenner Media. Arhivirano iz originala 26. 12. 2018. g. Pristupljeno 4. 7. 2017. 
  24. ^ Rothman, Lily (4. 2. 2015). „Happy Birthday, Facebook”. Time. Pristupljeno 4. 7. 2017. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi