Carska voda (lat. aqua regia) je smeša jedne zapremine koncentrovane azotne kiseline i tri zapremine koncentrovane hlorovodonične kiseline. To je lako isparljiva tečnost žućkaste boje. Izuzetno je kaustična.[3][4] Ponekad se naziva i kraljevskom vodicom.

Carska voda[note 1]

Sveže pripremljena carska voda je bezbojna, ali za nekoliko sekundi postane narandžasta. U ovom slučaju je upotrebljena da bi sa posuđa uronjenih u nju očistila tragove organskih jedinjenja.
Nazivi
IUPAC naziv
hidrohlorid azotne kiseline
Drugi nazivi
aqua regis, nitrohlorovodonična kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
  • [N+](=O)(O)[O-].Cl
Svojstva
HNO3+3 HCl
Agregatno stanje crvena, žuta, ili zlatna pušeća tečnost
Gustina 1,01–1,21 g/cm3
Tačka topljenja −42°C
Tačka ključanja 108°C
meša se sa vodom
Napon pare 21 mbar
Opasnosti
NFPA 704
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25°C [77°F], 100 kPa).
Reference infokutije

Ime je dobila po tome što može da reaguje sa plemenitim (carskim/kraljevskim) metalima, prvenstveno zlatom i platinom koji ne reaguju sa drugim supstancama.

Interesantno je da nijedna od komponenata individualno ne reaguje sa plemenitim metalom. Međutim, u rastvoru, azotna kiselina, koja je jako oksidaciono sredstvo, oksiduje u maloj meri površinski sloj npr. zlata do Au3+ katjona koji zatim reaguje sa hloridnim Cl1- anjonom (iz disosovane hlorovodonične) gradeći AuCl41- anjon.

Bitno je da je carska voda bude sveže pripremljena jer zbog reakcija između koncentrovanih kiselina gubi na jačini.

Napomene uredi

  1. ^ Informacije u šablonu su tačne, ako je odnos zapremian azotne kiseline i hlorovodonične kiseline 1:3.

Izvori uredi

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  uredi
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3. 
  4. ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131. 

Spoljašnje veze uredi