Noćni leptiri

(preusmereno sa Moljci)

Noćni leptiri pripadaju drugoj najvećoj porodici insekata. Zajedno sa dnevnim leptirima, pripadaju redu Lepidoptera. Većina lepidoptera spada u noćne leptire, i smatra se da postoji oko 160.000 vrsta u ovoj grupi insekata,[1] mnogi od kojih još nisu opisani. Većina vrsta noćnih leptira je nokturna, ali postoje večernje i dnevne vrste. Po svojoj veličini mogu da variraju od vrlo sitnih do krupnih. Imaju dva para krila koja su ljuspasta. Mogu nežno da lepršaju krilima, ali i da vertikalno uzleću i da lete unazad. Neki prelete neverovatne razdaljine. Mnoge vrste imaju svetlo obojene ljuspice na krilima. Šare im služe da privuku partnera.

Noćni leptiri
Opodiphthera eucalypti
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Lepidoptera
(nerangirano): Heterocera

Mogu imati končaste ili peraste antene. Pomoću njih osete druge leptire na velikim razdaljinama. Na glavi se nalazi par složenih očiju koje su krupne. Imaju usni aparat za sisanje. Sagrađen je u obliku surlice. Neki vrste imaju toliko dugu surlicu da njom lako dopru duboko u unutrašnjost velikih cevastih cvetova. Postoje i vrste koje pri samom vrhu sisaljki imaju nanizane zubiće kao testere, kojima mogu da presecaju koru voća kako bi se napili soka.

Ovi insekti su stručnjaci za skrivanje. Njihova krila su često obojena i pružaju im dobru kamuflažu. Vrste sa pegavim smeđim krilima mogu bezbedno da stoje na stablu drveta. Mnogi imaju dve velike tufne na krilima koje liče na dva budna oka na zastrašujućem licu.

Ekonomija uredi

 
Noćni leptir iz Kerale, Indija
 
Odrasli mužjak noćnog leptira koji se hrani borom (Thaumetopoea pityocampa). Ova vrsta je ozbiljna šumska štetočina kad je u svom stanju larve. Obratite pažnju na čekinju koja izvire sa donje strane zadnjeg dela (frenulum) i ide unapred da bi se zadržala na malom ratojanju od prednjeg dela, čija je funkcija da poveže krila zajedno.

Značaj za ljude uredi

Neki noćni leptiri, a posebno njihove gusenice, mogu da budu velike poljoprivredne štetočine u mnogim delovima sveta. Neki od primera su Ostrinia i crvi semenog tobolca pamuka.[2] Gusenica gubara (Lymantria dispar) uzrokuje ozbiljne štete u šumama severnoistočnih Sjedinjenih Država, gde je invazivna vrsta. U područjima umerene klime, jabukin smotavac uzrokuje ekstenzivnu štetu, posebno na voćnim farmama. Na područjima sa tropskom i subtropskom klimom, kupusni moljac (Plutella xylostella) je verovatno najozbiljnija štetočina kupusnih useva. Isto tako u podsaharskoj Africi, afrički bušač šećerne trske je glavna štetočina na poljima šećerne trske, kukuruza, i sirka.[3]

Nekoliko noćnih leptira iz familije Tineidae, u narodu nazvani moljcima se obično smatraju štetočinama, jer njihove larve jedu tkanine kao što je odeća i ćebad napravljene od prirodnih proteinskih vlakana kao što su vuna ili svila.[4] Oni su manje skloni da jedu mešovite materijale koji delom sadrže veštačka vlakna. Prema nekim izveštajima njih odbija miris drveta iz kleke i kedra, lavande, ili drugih prirodnih ulja; međutim, mnogi smatraju da se time ne može sprečiti infestacija. Naftalen (hemikalija koja se koristi u kuglama protiv noćnih leptira) se smatra efektivnijim, ali postoji zabrinutost zbog njegovog uticaja na ljudsko zdravlje.

Larve noćnih leptira se mogu usmrtiti zamrzavanjem predmeta koje su oni infestirali tokom nekoliko dana na temperaturama ispod −8 °C (18 °F).[5]

Uprkos tome što su ozloglašeni po oštećivanju odeće, većina odraslih leptira se ne hrani tkaninama. Mnogi, kao što su luna, polifemus, atlas, prometea, cekropija, i drugi veliki noćni leptiri nemaju usni aparat. Mada postoje mnoge vrste odraslih leptira koje jedu suvu hranu, postoji i mnoštvo vrsta koje piju nektar.[4]

Neki noćni leptiri se uzgajaju zbog njihove ekonomske vrednosti. Najpoznatija među njima su svilena buba, larva domestikovanog leptira Bombyx mori. Ona se uzgaja radi svile od koje gradi svoje lutke. Godine 2002, industrija svile je proizvodila više od 130 miliona kilograma sirove svile, vredne oko 250 miliona američkih dolara godišnje.[6][7][8]

Svu svilu ne proizvodi vrsta Bombyx mori. Postoji nekoliko vrsta iz familije Saturniidae koje se isto tako uzgajaju radi svile, kao što su leptiri koji se razvijaju na nekim vrstama kiselog drveta (Samia cynthia grupa vrsta), kineski hrastovi svilini leptiri (Antheraea pernyi), asamski svileni leptiri (Antheraea assamensis), i japanska sviloprelja (Antheraea yamamai).

Larve mnogih vrsta se koriste kao hrana, posebno u Africi, gde su važan prehrambeni izvor. Mopanski crv, gusenica Gonimbrasia belina, iz familije Saturniidae, je značajan prehrambeni izvor u južnoj Africi. Još jedan pripadnik te porodice koji se koristi kao hrana je „vitlajući car” (Usta terpsichore). U samo jednoj zemlji, Kongu, više od 30 vrsta larvi leptira se koristi. Neke se prodaju samo na lokalnim seoskim pijacama, dok se druge transportuju iz jedne zemlje u drugu.[9]

Ekološki značaj uredi

Pčele, dnevni i noćni leptiri, osolike muve i još nekoliko grupa insekata su oprašivači biljaka, pa imaju suštinsku ulogu u razmnožavanju mnogih cvetnica. Leptiri posećuju cvetove da bi se hranili nektarom, prenoseći polen sa jedne biljke na drugu. Novija istraživanja pokazuju sve veći značaj noćnih leptira u oprašivanju različitih vrsta biljaka, pre svega iz porodica karamfila ili orhideja[10]. Studija sprovedena u Velikoj Britaniji otkrila je noćne leptire zaprašene polenom 47 različitih biljnih vrsta, uključujući sedam vrsta koje pčele uglavnom ignorišu.[11] Neke studije pokazuju da određene vrste noćnih leptira, kao što su one koje pripadaju porodicama Erebidae i Sphingidae, mogu biti ključni oprašivači za neke cvetne biljke u himalajskom ekosistemu.[12][13] Uloge noćnih leptira kao oprašivača proučavane su ređe nego dnevnih oprašivača, ali nedavne studije su pokazale da su oni važni, mada često zanemareni, noćni oprašivači širokog spektra biljaka.[14][15][16][10] Neki istraživači kažu da je verovatno da se mnoge biljke za koje se smatra da zavise od pčela za oprašivanje takođe oslanjaju na noćne leptira, koji su istorijski bili manje primećeni, jer oprašuju uglavnom noću.[17]

Privlačenje svetlošću uredi

 
Raznovrsni noćni leptiri u kolekciji insekata Univerziteta Teksas

Noćni leptiri često kruže oko veštačkog svetla, iako je razlog za ovo ponašanje (pozitivna fototaksija) trenutno nepoznat. Jedna hipoteza se zove nebeska ili poprečna orijentacija. Održavajući konstantan ugaoni odnos prema jarkom nebeskom svetlu, kao što je mesec, oni mogu da lete u pravoj liniji. Nebeski objekti su toliko udaljeni da je, čak i nakon putovanja na velike udaljenosti, promena ugla između noćnih leptira i izvora svetlosti zanemarljiva; dalje, mesec će uvek biti u gornjem delu vidnog polja, ili na horizontu. Kada leptir naiđe na mnogo bližu veštačku svetlost i koristi je za navigaciju, ugao se primetno menja već nakon kratke udaljenosti, pored toga što je često ispod horizonta. Leptir instinktivno pokušava da se ispravi tako što se okreće ka svetlosti, što dovodi do toga da leptiri u vazduhu padaju nadole, što rezultira spiralnom putanjom leta koja se sve više približava izvoru svetlosti.[18]

Studije su otkrile da je svetlosno zagađenje izazvano sve većom upotrebom veštačkog svetla ili dovelo do ozbiljnog pada populacije leptira u nekim delovima sveta[19][20][21] ili je ozbiljno poremetilo njihovo noćno oprašivanje.[22][23]

Reference uredi

  1. ^ „Moths”. Smithsonian Institution. Arhivirano iz originala 18. 10. 2013. g. Pristupljeno 12. 1. 2012. 
  2. ^ The First Decade of Genetically Engineered Crops in the United States Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. april 2015). USDA.
  3. ^ Conlong, D.E. (februar 1994). „A review and perspectives for the biological control of the African sugarcane stalkborer Eldana saccharina Walker (Lepidoptera: Pyralidae)”. Agriculture, Ecosystems & Environment. 48 (1): 9—17. doi:10.1016/0167-8809(94)90070-1. 
  4. ^ a b Scott, Thomas (1995). Concise Encyclopedia Biology. Walter de Gruyter. . ISBN 978-3-11-010661-9 https://books.google.com/books?id=LorrYj5pkKYC&pg=PA681.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  5. ^ Choe, D.-H. "Clothes Moths" in How to Manage Pests: Pests of Homes, Structures, People, and Pets. University of California
  6. ^ „Table 74. Raw silk: production (including waste)”. Food and Agriculture Organization of the United Nations. Pristupljeno 2. 10. 2008. „Table lists worldwide raw silk production 132,400 metric tonnes in 2002 
  7. ^ „Silk Exchanges of Tamil Nadu and Andhra Pradesh”. Central Silk Board of India. Arhivirano iz originala 7. 3. 2007. g.  gives silk prices in rupees. Exchange rate is about 50 RS to dollar.
  8. ^ „Silk Worm Farming”. Vegan Society. Arhivirano iz originala 19. 6. 2008. g. Pristupljeno 2. 10. 2008. „World Raw Silk Production in 1996 is listed as 83,670 metric tonnes 
  9. ^ „Some Edible Species”. Food-Insects.com. Arhivirano iz originala 7. 11. 2014. g. 
  10. ^ a b Hahn, Melanie; Brühl, Carsten A. (25. 1. 2016). „The secret pollinators: an overview of moth pollination with a focus on Europe and North America”. Arthropod-Plant Interactions. 10 (1): 21—28. ISSN 1872-8855. S2CID 18514093. doi:10.1007/s11829-016-9414-3. Arhivirano iz originala 14. 3. 2022. g. Pristupljeno 19. 9. 2021. 
  11. ^ Fox, Alex. „Moths Work the Pollination Night Shift, Visiting Some Flowers Bees Skip”. smithsonianmag.com. Pristupljeno 30. 10. 2022. 
  12. ^ „National Mission on Himalayan Studies”. nmhs.org.in (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 4. 11. 2018. g. Pristupljeno 4. 11. 2018. 
  13. ^ Singh, Shiv Sahay (28. 10. 2018). „Moths are key to pollination in Himalayan ecosystem”. The Hindu (na jeziku: engleski). ISSN 0971-751X. Arhivirano iz originala 28. 10. 2018. g. Pristupljeno 4. 11. 2018. 
  14. ^ Walton, Richard E.; Sayer, Carl D.; Bennion, Helen; Axmacher, Jan C. (13. 5. 2020). „Nocturnal pollinators strongly contribute to pollen transport of wild flowers in an agricultural landscape”. Biology Letters. The Royal Society. 16 (5). doi:10.1098/rsbl.2019.0877. 
  15. ^ Matt McGrath (13. 5. 2020). „Nature crisis: Moths have 'secret role' as crucial pollinators”. BBC. Arhivirano iz originala 13. 5. 2020. g. Pristupljeno 13. 5. 2020. 
  16. ^ Macgregor, Callum J.; Pocock, Michael J. O.; Fox, Richard; Evans, Darren M. (2015). „Pollination by nocturnal Lepidoptera, and the effects of light pollution: a review”. Ecological Entomology (na jeziku: engleski). 40 (3): 187—198. ISSN 1365-2311. PMC 4405039 . PMID 25914438. doi:10.1111/een.12174. 
  17. ^ Kuta, Sarah. „Moths are the Unsung Heroes of Pollination”. smithsonianmag.com. Pristupljeno 30. 10. 2022. 
  18. ^ „Why Are Moths Attracted to Flame?”. npr.org. 18. 8. 2007. Arhivirano iz originala 8. 1. 2009. g. Pristupljeno 5. 4. 2018. 
  19. ^ van Langevelde, Frank; Braamburg-Annegarn, Marijke; Huigens, Martinus E.; Groendijk, Rob; Poitevin, Olivier; van Deijk, Jurriën R.; Ellis, Willem N.; van Grunsven, Roy H. A.; de Vos, Rob (4. 1. 2018). „Declines in moth populations stress the need for conserving dark nights”. Global Change Biology (na jeziku: engleski). 24 (3): 925—932. Bibcode:2018GCBio..24..925V. ISSN 1354-1013. PMID 29215778. S2CID 205145880. doi:10.1111/gcb.14008. 
  20. ^ „The State Of Britain's Moths”. butterfly-conservation.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 4. 11. 2018. g. Pristupljeno 4. 11. 2018. 
  21. ^ Boyes, Douglas H.; Evans, Darren M.; Fox, Richard; Parsons, Mark S.; Pocock, Michael J. O. (avgust 2021). „Street lighting has detrimental impacts on local insect populations”. Science Advances (na jeziku: engleski). 7 (35): eabi8322. Bibcode:2021SciA....7.8322B. doi:10.1126/sciadv.abi8322. 
  22. ^ Macgregor, Callum J.; Evans, Darren M.; Fox, Richard; Pocock, Michael J. O. (12. 7. 2016). „The dark side of street lighting: impacts on moths and evidence for the disruption of nocturnal pollen transport”. Global Change Biology (na jeziku: engleski). 23 (2): 697—707. ISSN 1354-1013. PMID 27251575. doi:10.1111/gcb.13371 . 
  23. ^ Knop, Eva; Zoller, Leana; Ryser, Remo; Gerpe, Christopher; Hörler, Maurin; Fontaine, Colin (2. 8. 2017). „Artificial light at night as a new threat to pollination”. Nature (na jeziku: engleski). 548 (7666): 206—209. Bibcode:2017Natur.548..206K. ISSN 0028-0836. PMID 28783730. S2CID 4466564. doi:10.1038/nature23288. 

Spoljašnje veze uredi