Acetilcistein (N-acetilcistein, N-acetil-L-cistein, NAC) je lek i nutricioni suplement koji se prvenstveno koristi kao mulolitički agens i u kontroli paracetamolskog (acetaminofenskog) predoziranja. Druge upotrebe uključuju sulfatno snabdevanje kod oboljenja kao što su autizam, gde cistein i srodne sumporne aminokiseline mogu da budu iscrpljene.[5]

Acetilcistein
Stereo, skeletal formula of acetylcysteine (R) with some implicit hydrogens shown, and one explicit hydrogen added
Nazivi
IUPAC naziv
2-Acetamido-3-sulfanilpropanoinska kiselina[1]
Identifikacija
3D model (Jmol)
Bajlštajn 1724426 R
ChEBI
ChemSpider
DrugBank
ECHA InfoCard 100.009.545
EC broj 230-609-9
Gmelin Referenca 142554 R
KEGG[2]
MeSH Acetylcysteine
RTECS HA1660000 R
UNII
  • CC(=O)NC(CS)C(O)=O
Svojstva
C5H9NO3S
Molarna masa 163,19 g·mol−1
Agregatno stanje Beli, neprozirni kristali
log P −0,696
Kiselost (pKa) 3,252
Baznost (pKb) 10,745
Farmakologija
Licenca
Načini upotrebe
  • Inhalaciono
  • Intravenozno
  • Oralno
Farmakokinetika:
  • 6–10% (oralno)
  • <3% (inhalaciono)
Hepatčki
  • 5,6 sati (odrasli)
  • 11 sati (novorođenčad)
Renal
Legalni status
  • AU: S4 (само на рецепат)
  • US: ℞-only
Opasnosti
S-oznake S22, S24/25
Letalna doza ili koncentracija (LD, LC):
LD50 (LD50)
5,050 mg kg−1 (oralno, pacov)
Srodna jedinjenja
Srodne alkanske kiseline
Srodna jedinjenja
N-Acetilglicinamid
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Acetilcistein je derivat cisteina; jedna acetil grupa je vezana za atom azota. Ovo jedinjenje je u prodaji kao dijetetski suplement za koji se smatra da deluje kao antioksidans i da štiti jetru. On se koristi kao lek za kašalj jer raskida disulfidne veze u sluzi i utečnjava je, te se lakše iskašljava. To svojstvo je takođe korisno u redukovanju abnormalno guste sluzi kod obolelih od cistične i pulmonarne fibroze.

Reference уреди

  1. ^ „L-Cysteine, N-acetyl- - Compound Summary”. PubChem Compound. USA: National Center for Biotechnology Information. 25. 3. 2005. Identification. Приступљено 9. 1. 2012. 
  2. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  3. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  4. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  5. ^ Geier, David A.; Geier, Mark R. (2006). „A Clinical and Laboratory Evaluation of Methionine Cycle-Transsulfuration and Androgen Pathway Markers in Children with Autistic Disorders”. Hormone Research. 66 (4): 182—8. PMID 16825783. doi:10.1159/000094467. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).