Википедија

Anto Ćosić

Antonije - Anto Ćosić (Banja Luka, 21. avgust 1928. — Okučani, 1. jun 1998) bio je hrvatski, bosanskohercegovački i jugoslovenski pjesnik, pripovjedač, dramski pisac, književni kritičar, pisac za djecu i političar. Najveći dio radnog vijeka Ante Ćosića je vezan za Banju Luku.

Antonije Anto Ćosić
Lični podaci
Datum rođenja21. avgust 1928.
Mesto rođenjaBanja Luka, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti1. jun 1998.
Mesto smrtiOkučani, Republika Hrvatska

Biografija уреди

Rođen je 21. avgusta 1928. godine u Banjaluci, gdje je završio osnovu školu i gimnaziju. Studirao je i završio Filozofski fakultet u Zagrebu 1953, gdje je i magistrirao 1978, te doktorirao 1988. godine.[1][2] Naslov disertacije je „Krležina ratna novelistika“.[3] Radio je kao profesor, najprije u banjalučkoj Gimnaziji, a nakon toga je bio dugogodišnji profesor književnosti u Medicinskoj školi.[2]

U višedecenijskom radu pisao je književnu, pozorišnu i filmsku kritiku, te mnoga djela prevodio s italijanskog jezika. Pisao je pjesme: lirske, dječje, šaljive, epigrame; pripovijetke, komedije, eseje, reportaže, humoreske, aforizme. Bavio se i naučnim radom.[1][2] (v. opširnije ispod)

U vrijemenu demokratizacije političke klime u Jugoslaviji, politički je aktivan i učestvuje u političkom organizovanju banjalučkih Hrvata. Postaje prvi predsjednik banjalučkog ogranka Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) 1990. godine, a ujedno je i jedan od osnivača HDZ-a na nivou SR Bosne i Hercegovine.[4][5] No, na ovoj funkciji ne ostaje dugo vremena, jer je već sljedeće godine sa nje smijenjen. Na mjesto predsjednika HDZ u Banjoj Luci tada dolazi Nikola Gabelić, koji je pripadao „čvrstoj“ liniji unutar HDZ glede tadašnjih glavnih političkih pitanja.[6] Ćosić je većinu rata u BiH proveo u Banjoj Luci, a u kontekstu etničkog čišćenja ne-Srba u ovom gradu, protjeran je avgusta 1995. godine na teritoriju Hrvatske. Nastanio se u Okučanima, gdje je počeo da radi kao seoski učitelj.[7] Ovdje je i preminuo 1. juna 1998. godine.[1][2]

Djelo уреди

Ćosić je u pjesmama znao biti samoironičan, ali i ironičan, sarkastičan, osjećajan i tužan.[2] Među njegovim važnijim izdanjima su: „Lirski mozaik“ (1955), „Šumski razbojnik“ (1957), „Nečujne oluje“ (1961), „Ljubav, auto i meko srce“ (1962), „Vrtić ljubavi“ (1962), „Mjesečar“ (1966), „Crveni kaputić“ (1969), „Kraja nema“ (1971), „Putovanje Ale Kirije“ (1972), „Čudaci moga djetinjstva“ (1991), „Ne možeš živjeti vječno“ (1998).[1][2]

Autor je komedije „Brak nije isključen“ koja je izvedena u banjalučkom teatru 1962. godine. Tokom 1994. godine objavio je tri bibliofilska izdanja u biblioteci Katakombe: „Bakin prijatelj“, „Plave pjesme“ i „Pilule (epigrami)“.[1][8] Posthumno, 2000 godine, u Zagrebu je objavljen Ćosićev banjalučki ratni dnevnik pod naslovom „Vrijeme mraka“[1][2] (predgovor dnevniku je napisao novinar Aleksandar Ravlić).[9]

Izabrana bibliografija уреди

Refrence уреди

  1. ^ а б в г д ђ Ćosić (2004). str. korice.
  2. ^ а б в г д ђ е Radić, Ljiljana; Mikić, Saša (9. 11. 2014). „Istaknute istorijske ličnosti Banjaluke (XXXI): Antonije - Anto Ćosić”. Nezavisne novine. Pristupljeno 25. 12. 2019. 
  3. ^ Ćosić (1985)
  4. ^ Krzić (1996). str. 22;24—25.
  5. ^ Ćosić (2000). str. 13—14.
  6. ^ Krzić (1996). str. 27.
  7. ^ Ćosić (2000). str. 6;11;107—112.
  8. ^ Ćosić (2000). str. 107.
  9. ^ Ćosić (2000). str. 2—8.

Literatura уреди

Преузето из „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Anto_Ćosić&oldid=27676254”