CD154, takođe poznat kao CD40 ligand ili CD40L, je protein koji je prvenstveno izražen u aktiviranim T ćelijama. On je član TNF superfamiliji molekula. CD154 se vezuje za CD40 na antigen-prezentirajućim ćelijama (APC), posledica čega su mnogobrojni efekti koji zavise of tipa ciljne ćelije. CD40L igra ulogu kostimulišućeg molekula, i on inducira APC aktivaciju putem stimulacije T ćelijskih receptora. CD40L može da se veže za tri molekula: CD40, α5β1 integrin i αIIbβ3.

CD40 ligand (TNF superfamilija, član 5, hiper-IgM sindrom)
PDB prikaz baziran na 1aly​.
Dostupne strukture
1aly​, 1i9r
Identifikatori
Simboli CD40LG; TRAP; CD154; CD40L; HIGM1; IGM; IMD3; T-BAM; TNFSF5; gp39; hCD40L
Vanjski ID OMIM300386 MGI88337 HomoloGene56 GeneCards: CD40LG Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
Vrsta Čovek Miš
Entrez 959 21947
Ensembl ENSG00000102245 ENSMUSG00000031132
UniProt P29965 Q0VEI3
RefSeq (mRNA) NM_000074 NM_011616
RefSeq (protein) NP_000065 NP_035746
Lokacija (UCSC) Chr X:
135.56 - 135.57 Mb
Chr X:
53.56 - 53.57 Mb
PubMed pretraga [1] [2]

CD154 je lociran na površini T ćelija. On reguliše B ćelijske funkcije putem interakcija sa CD40 na površini B ćelija. Deficit ovog gena rezultuje u onemogućavanju promene imunoglobulinske klase i vezan je za hiper IgM sindrom.[1]

CD154 ekspresija уреди

CD40 ligand je prvenstveno izražen na aktiviranim CD4+ T limfocitima, ali se takođe može naći u rastvornom obliku. Dok je CD40L bio originalno opisan na T limfocitima, njegova ekspresija je od tada ustanovljena na širokom varijetetu ćelija, kao što su trombociti, mast ćelije, makrofage, bazofili, NK ćelije, B limfociti, kao i non-hematopoetske ćelije (glatke mišićne ćelije, endotelijalne ćelije, i epitelijalne ćelije).[2]

Specifični efekti na ćelije уреди

Makrofage уреди

U makrofagama, primarni signal za aktivaciju je IFN-γ iz Th1 tipa CD4 T ćelija. Sekundarni signal je CD40L na T ćelijama, koji se vezuje za CD40 na ćelijskoj površini makrofaga. Kao rezultat, makrofag izražava CD40 i TNF receptore u većoj meri na svojoj površini, što pomaže u povećanju nivoa aktivacije. Aktivirani makrofag može onda da uništi bakterije putem fagocitoze, i da proizvede dodatne citokine.

B ćelije уреди

B ćelija može da prezentira antigene pomoćnom T ćelijama. Ako T ćelija prepozna peptid prezentiran B ćelijom, T ćelija sintetiše CD40L. CD40L se vezuje za B ćelijski CD40 receptor, prouzrokujući zaustavljanje B ćelijske aktivacije. T ćelija takođe proizvodi IL-4, koji se direktno vezuje za B ćelijske receptore. Kao rezultat ove interakcije, B ćelija je u mogućnosti da deli, menja izotip antitela, i da se diferencira u plazma ćelije. Krajnji-rezultat je B ćelija koja je sposobna da masivno proizvodi specifična antitela protiv antigenske mete.

Endotelijalne ćelije уреди

Aktivacija endotelnih ćelija sa CD40L (npr. iz aktiviranih trombocita) dovodi do produkcije reaktivnih kiseonikovih molekula, kao i hemokin i citokin produkcije, i ekspresije adhezionih molekula kao što je E-selektin, ICAM-1, i VCAM-1. Ova inflamatorna reakcija u endotelnim ćelijama promoviše regrutovanje leukocita na lezijama i može potencijalno da promoviše aterogenezu.[3]

Interakcije уреди

Za CD154 je bilo pokazano interaguje sa RNF128.[4]

Reference уреди

  1. ^ „Entrez Gene: CD40LG CD40 ligand (TNF superfamily, member 5, hyper-IgM syndrome)”. 
  2. ^ Schönbeck U, Libby P (2001). „The CD40/CD154 receptor/ligand dyad”. Cell. Mol. Life Sci. 58 (1): 4—43. PMID 11229815. 
  3. ^ Szmitko PE, Wang CH, Weisel RD, de Almeida JR, Anderson TJ, Verma S (2003). „New markers of inflammation and endothelial cell activation: Part I”. Circulation. 108 (16): 1917—23. PMID 14568885. doi:10.1161/01.CIR.0000089190.95415.9F. 
  4. ^ Lineberry, Neil B; Su Leon L (2008). „Cutting edge: The transmembrane E3 ligase GRAIL ubiquitinates the costimulatory molecule CD40 ligand during the induction of T cell anergy”. J. Immunol. United States. 181 (3): 1622—6. PMC 2853377 . PMID 18641297. 

Literatura уреди

  • Parham, Peter (2004). The Immune System (2nd изд.). Garland Science. стр. 169—173. ISBN 978-0-8153-4093-5. 
  • Tong AW, Stone MJ (1997). „CD40 and the effect of anti-CD40-binding on human multiple myeloma clonogenicity.”. Leuk. Lymphoma. 21 (1-2): 1—8. PMID 8907262. 
  • van Kooten C, Banchereau J (2000). „CD40-CD40 ligand.”. J. Leukoc. Biol. 67 (1): 2—17. PMID 10647992. 
  • Schattner, E. J. (2003). „CD40 ligand in CLL pathogenesis and therapy.”. Leuk. Lymphoma. 37 (5-6): 461—72. PMID 11042507. 
  • Bhushan A, Covey LR (2002). „CD40:CD40L interactions in X-linked and non-X-linked hyper-IgM syndromes.”. Immunol. Res. 24 (3): 311—24. PMID 11817328. doi:10.1385/IR:24:3:311. 
  • Cheng G, Schoenberger SP (2002). „CD40 signaling and autoimmunity.”. Curr. Dir. Autoimmun. 5: 51—61. PMID 11826760. 
  • Subauste, C. S. (2002). „CD154 and type-1 cytokine response: from hyper IgM syndrome to human immunodeficiency virus infection.”. J. Infect. Dis. 185 Suppl 1: S83—9. PMID 11865444. doi:10.1086/338003. 
  • Kornbluth, R. S. (2003). „An expanding role for CD40L and other tumor necrosis factor superfamily ligands in HIV infection.”. J. Hematother. Stem Cell Res. 11 (5): 787—801. PMID 12427285. doi:10.1089/152581602760404595. 
  • Xu Y, Song G (2005). „The role of CD40-CD154 interaction in cell immunoregulation.”. J. Biomed. Sci. 11 (4): 426—38. PMID 15153777. doi:10.1159/000077892. 

Spoljašnje veze уреди