Evropski parlament mladih je nevladina, neprofitna organizacija koja podstiče mlade da budu uključeni i angažovani u dešavanjima širom Evrope. U njen rad je svake godine uključeno oko

30 000 mladih iz svih krajeva Evrope, od čega 3 500 volontera.[1] Evropski parlament mladih je organizacija mladih za mlade i bavi se neformalnim obrazovanjem. Osnovan je u Francuskoj 1987.

Evropski Parlament Mladih
MotoWelcome to young Europe
Osnovana1987
OsnivačBettina Carr-Allinson (Holandija) & Laurent Grégoire (Francuska)
TipObrazovna neprofitna organizacija Neformalno obrazovanje
LokacijaBerlin, Nemačka
Područje delovanjaEvropa
RukovodiociPauline Chetail (izvršni direktor)
Broj volontera50,000+
Veb-sajtwww.eyp.org

Istorija уреди

Evropski parlament mladih (EPM) je osnovan od strane Lauren Gregoar (Francuska) i Betina Kar-Alisona (Holandija), prvobitno kao školski projekat na liceju Fransoa-ler (Lycée François-Ier).[2] Počevši od 1988. upravo su se u tom mestu održala prva tri internacionalna zasedanja.

Kada se organizacija utvrdila, godine 1991. biva priznata kao zvanična organizacija u Vitniju u Velikoj Britaniji. Narednih deset godina organizacija nastavlja da se razvija, broj članica raste i zasedanja postaju učestalija. Nacionalni komiteti koji su članovi Evropskog parlamenta mladih ne predstavljaju samo zemlje članice Evropske Unije, već uključuju i Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Tursku, Gruziju, Azerbejdžan, Jermeniju i dr.

Između 2001. i 2004. EPM se susreće sa raznim finansijskim problemima. Ipak, u novembru 2004. godine sklapa ugovor sa Švarckopf Fondacijom. Od tada je EPM program Fondacije Švarckopf za mladu Evropu (Schwarzkopf-Stiftung Junges Europa) sa sedištem u Berlinu.[3] Čak i u periodu finansijskih poteškoća, organizacija nije prestala sa svojim radom.

Organizacija уреди

Na internacionalnom nivou, EPM-om upravlja upravni odbor (Governing Body). Upravni odbor broji šest članova koji su izabrani od strane nacionalnih komiteta i članova alumni kluba. Jedan od članova je uvek predstavnik Švarckopf Fondacije. Upravni odbor je zadužen za kvalitet internacionalnih zasedanja kao i za definisanje smera u kojem će se organizacija razvijati. Organizacijom u svkodnevnim poslovima rukovodi menadžer iz Internacionalne kancelarije u Berlinu. Trenutni izvršni direktor je Lukas Fendel iz Danske (2019).[4]

 
Evropski parlament

Na nacionalnom nivou, nacionalni komiteti zemalja članica EPM-a su slobodni da se organizuju prema svojoj želji, ali u skladu sa principima demokratije. Obaveza nacionalnih komiteta jeste da finansiraju i organizuju nacionalna zasedanja (više o tome u odeljku zasedanja).[5] Zasedanja su uglavnom finansirana uz pomoć raznih sponzorstava i dobrotvornih organizacija. Svako zasedanje mora biti ekonomski nezavisno.  

Zasedanja уреди

Internacionalna zasedanja уреди

Svake godine, EPM organizuje tri internacionalna zasedanja u trajanju od devet dana. Održavaju se u različitim evropskim zemljama i sve države članice organizacije su pozvane da učestvuju. Svaki nacionalni komitet bira svoje predstavnike (delegate) koje šalje na ova zasedanja. Veličina ove delegacije tj. broj delegata koje jedan nacionalni komitet može da pošalje zavisi od toga koliko dugo je taj nacionalni komitet član EPM-a. Delegacije se potom raspoređuju u komitete. Svaki komitet se bavi posebnom temom. Kako bi se osigurala kulturna razmena, u jednom komitetu se nalaze delegati iz različitih zemalja.

Svako internacionalno zasedanje počinje sa dva dana koja su posvećeni upoznavanju (Teambuilding). Delegati igraju različite igre kako bi se upoznali i navikli na ostale članove komiteta.

Sledećih četiri ili pet dana su posvećeni radu na zadatoj temi (Committee Work). U ovoj fazi delegati diskutuju o nekom problemu sa kojim se Evropa susreće u određenom segmentu života (zaštita životne sredine, urbanizacija, ekonomija, prava žena…). Obično delegati imaju priliku da se susretnu i razgovaraju sa nekim internacionalnim ekspertom na tu temu.

Zasedanje se završava ceremonijom Generalnog Zasedanja (General Assembly) gde komiteti predstavljaju svoje rezolucije na kojima su radili. Tada se debatuje i glasa. Rezolucije mogu da se usvoje ili odbiju. One koje budu usvojene, obično budu prosleđene Evropskom Parlamentu kao organu Evorpske Unije na razmatranje. Običaj je da se Generalno Zasedanje održi u nekoj prestižnoj i značajnoj sali (gradska većnica, državni parlament i sl.).

Regionalna i nacionalna zasedanja уреди

Osim internacionalnih zasedanja, nacionalni komiteti organizuju nekoliko nacionalnih i regionalnih zasedanja ili foruma svake godine. Nacionalna zasedanja služe tome da se novi članovi uvedu u nacionalni komitet kao i da se odaberu delegati koji će predstavljati nacionalni komitet na nekom od internacionalnih zasedanja. Ova zasedanja su kraća (obično tri dana) i njih ne posećuju eksperti. Rezolucije koje budu usvojene na ovim zasedanjima se ne prosleđuju Evropskom Parlamentu.

Zvanični jezik svih zasedanja je engleski, sa izuzetkom zasedanja koja se održavaju u Francuskoj, gde se rad odvija na francuskom.

 
Države članice EU

Zemlje članice Evropskog parlamenta mladih уреди

  1. Albanija
  2. Austrija
  3. Azerbejdžan
  4. Jermenija
  5. Belorusija
  6. Belgija
  7. Bosna i Hercegovina
  8. Hrvatska
  9. Češka Republika
  10. Danska
  11. Estonija
  12. Finska
  13. Francuska
  14. Gruzija
  15. Nemačka
  16. Grčka
  17. Island
  18. Irska
  19. Italija
  20. Jermenija
  21. Kipar
  22. Latvija
  23. Litvanija
  24. Luksemburg
  25. Makedonija
  26. Holandija
  27. Norveška
  28. Poljska
  29. Portugal
  30. Rumunija
  31. Rusija
  32. Srbija
  33. Slovačka
  34. Slovenija
  35. Španija
  36. Švedska
  37. Švajcarska
  38. Turska
  39. Ukrajina
  40. Ujedinjeno Kraljevstvo


Gradovi koji su bili domaćini internacionalnih zasedanja уреди

 
Fontainebleau
Thessaloniki
Lisbon
Kronberg
Prague
Barcelona
Oxford
Strasbourg
Ghent
Bern
Budapest
Luxembourg
Berlin
Brussels
Holstebro
Gothenburg
Dublin
Milan
Helsinki
Nicosia
Edinburgh
Granada
Vienna
Rome
Weimar
Hämeenlinna
Athens
Stockholm
Dubrovnik
Porto
Riga
Turin
Tallinn
Durham
Tábor
Stavanger
Basel
Bari
Paris
Ventspils
Kiev
Potsdam
Stavanger
Białystok
Liverpool
Rennes
Leuven
Tromsø
Frankfurt
Lviv
Lillehammer
Grenoble
Zagreb
Istanbul
Amsterdam
Munich
Zurich
Tbilisi
Izmir
Tampere
Leipzig
Dublin
Belfast
Rennes
Laax
Valencia
Hamburg
Yerevan
Rotterdam
Vilnius
Brno
Trondheim
Internacionalna zasedanja















Reference уреди

  1. ^ „European Youth Parliament | About EYP” (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 05. 11. 2019. г. Приступљено 08. 11. 2019. 
  2. ^ www.amsterdam2012.eu http://www.amsterdam2012.eu/introduction/. Приступљено 05. 11. 2019.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ)
  3. ^ „European Youth Parliament”. Schwarzkopf-Stiftung Junges Europa (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 05. 08. 2019. г. Приступљено 05. 11. 2019. 
  4. ^ „European Youth Parliament | Team” (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 05. 11. 2019. г. Приступљено 05. 11. 2019. 
  5. ^ „European Youth Parliament | Organisation” (на језику: енглески). Архивирано из оригинала 05. 11. 2019. г. Приступљено 05. 11. 2019. 

Spoljašnje veze уреди