Gram-pozitivne bakterije su one koje pozitivno reaguju na testiranje Gramovom bojom. Prilikom bojenja bakterije dobijaju kristalno violetnu boju, a zatim, pod mikroskopom izgledaju kao ljubičaste. To je zato što debeli peptidoglikanski sloj u bakterijskim ćelijskom zidu zadržava boja nakon ispiranja ostatka uzorka.[1][2]

Gram-negativne bakterije ne mogu da zadrže ljubičastu boju nakon postupka dekolorizacije; alkohol se koristi u ovoj fazi za degradiranje spoljne membrane gram-negativnih ćelija, čineći ćelijski zid više poroznim i nesposobnim da zadrži kristale ljubičaste boje. Njihov peptidoglikanski sloj je mnogo tanji, između unutrašnje ćelijske membrane i bakterijske spoljne membrane, a nanoseći kontrast (safranin ili fuksin) pojavljuje se crveno ili ružičasto obojenje. Uprkos tome što imaju deblji peptidoglikanski sloj, gram-pozitivne bakterije su, zbog odsustva spoljne membrane, upotrebljivije za antibiotike nego gram-negativne.[3][4]

Osobine уреди

Uop[teno, gram-pozitivne bakterije su obelezene sledećim svojstvima:[2]

  1. Citoplazmatska lipidna membrana
  2. Tanki peptidoglikanski sloj
  3. Teihoične kiseline i lipoidi formiraju lipoteihočne kiseline, koje služe kao helacijski agensi, kao i za određivanje tipova pripajanja.
  4. Peptidoglikanski lanci lanci su umreženi da formiraju čvrste ćelijske zidove bakterijskih enzima DD-transpeptidaza.
  5. A mnogo manji volumen periplazme nego kod gram-negativnih bakterija.

Reference уреди

  1. ^ Habeš S. (2002): Mikrobiologija i parazitologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-526-8.
  2. ^ а б Madigan, Michael T.; Martinko, John M.; Brock, Thomas D.; Madigan, Michael T. (2006). Brock biology of microorganisms (11. ed., international ed изд.). Upper Saddle River, NJ: Pearson, Prentice Hall. ISBN 978-0-13-144329-7. 
  3. ^ Gibbons N. E., Murray R. G. E. (1978): Proposals concerning the higher taxa of bacteria. International Journal of Systematic and Evolutionary Microbiology, 28 (1): 1–6.
  4. ^ Woese C. R. (1987): Bacterial evolution. Microbiological reviews, 51 (2): 221–271.