Hipotalamusno-hipofizno-gonadalna osovina

Hipotalamusno-hipofizno-gonadalna osovina (HPG osa) se odnosi na zajedničko dejstvo endokrinih žlezda: hipotalamusa, hipofize, i gonada. Te žlezde često kooperativno deluju, te je u poljima fiziologije i endokrinologije podesno i opisno da se smatraju jedinstvenim sistemom.

Hipotalamusno-hipofizno-gonadalna osovina je kritični deo razvoja i regulacije brojnih telesnih sistema, kao što su reproduktivni i imunski sistemi. Fluktuacije hormona uzrokuju promene u hormonima koje pojedine žlezde formiraje i imaju razne opšte i lokalne efekte u telu.

Ova osa kontroliše razviće, reprodukciju, i starenje životinja. Hipotalamus proizvodi gonadotropin-oslobađajući hormon (GnRH). Anteriorna porcija hipofize formira luteinizirajući hormon (LH) i folikulostimulišući hormon (FSH), a polne žlezde formiraju estrogen i testosteron.

Lokacija i regulacija уреди

Hipotalamus je lociran u mozgu i izlučujuje GnRH.[1] GnRH putuje do anteriorne porcije hipofize i vezuje se za receptore na sekretornim ćelijama adenohipofize.[2] U odgovoru na GnRH stimulaciju te ćelije proizvode LH i FSH, koji se prenose krvotokom.[3]

Ta dva hormona učestvuju u kommnikaciji sa polnim žlezdama. Kod žena FSH i LH prvenstveno aktiviraju jajnike da proizvode estrogen i inhibin, i da regulišu menstrualni ciklus. Estrogen formira negativnu povratnu petlju putem inhibiranja produkcije GnRH u hipotalamusu. Inhibin inhibira aktivin, periferno proizvedeni hormon koji pozitivno stimuliše ćelije koje proizvode GnRH. Folistatin, koji se formira u svim telesnim tkivima, inhibira aktivin i daje ostatku tela veći stepen kontrole nad osom. Kod muškaraca LH stimuliše interstitinalne ćelije locirane u testisima da proizvode testosteron, i FSH učestvuje u spermatogenezi. Muškarci izlučuju samo male količine estrogena. Nedavna istraživanja su pokazala da postoji neurosteroidna osa, koja pomaže korteksu da reguliše hipotalamusnu produkciju GnRH.[4]

Reference уреди

  1. ^ Millar RP, Lu ZL, Pawson AJ, Flanagan CA, Morgan K, Maudsley SR (2004). „Gonadotropin-releasing hormone receptors”. Endocr. Rev. 25 (2): 235—75. PMID 15082521. doi:10.1210/er.2003-0002. 
  2. ^ Charlton H (2008). „Hypothalamic control of anterior pituitary function: a history”. J. Neuroendocrinol. 20 (6): 641—6. PMID 18601683. doi:10.1111/j.1365-2826.2008.01718.x. 
  3. ^ Vadakkadath Meethal S, Atwood CS (2005). „The role of hypothalamic-pituitary-gonadal hormones in the normal structure and functioning of the brain”. Cell. Mol. Life Sci. 62 (3): 257—70. PMID 15723162. doi:10.1007/s00018-004-4381-3. 
  4. ^ Meethal SV, Liu T, Chan HW, Ginsburg E, Wilson AC, Gray DN, Bowen RL, Vonderhaar BK, Atwood CS (2009). „Identification of a regulatory loop for the synthesis of neurosteroids: a steroidogenic acute regulatory protein-dependent mechanism involving hypothalamic-pituitary-gonadal axis receptors”. J. Neurochem. 110 (3): 1014—27. PMC 2789665 . PMID 19493163. doi:10.1111/j.1471-4159.2009.06192.x. 

Vidi još уреди