Hipoteza o RNK svetu je pretpostavka da su samoreplikacioni molekuli ribonukleinske kiseline (RNK) bili prekursori sadašnjeg života baziranog na dezoksiribonukleinskoj kiselini (DNK), RNK i proteinima. RNK ima sposobnost čuvanja genetičke informacije, slično DNK, i katalize hemijskih reakcija, poput enzima. Moguće je da je ona imala znatnu ulogu u evoluciji ćelijskog života.

Poređenje RNK (levo) i DNK (desno). Prikazani su heliksi i nukleobaze koji se koriste.

Jedan pregled iz 2011. godine sugeriše da je više samoreplikacionih molekulskih sistema verovatno prethodilo RNK. Proteini koji su dovoljno veliki se samostalno saviju i imaju korisno dejstvo su se pojavili nako što je postala dostupna RNK koja bi katalisala peptidnu ligaciju ili aminikiselinsku polimerizaciju, mada su aminokiseline i kratki peptidi bili prisutni u ranijim smešama.[1]

Pretpostavlja se da je RNK svet evoluirao u svet RNP enzima, kao što su ribozomi i ribozimi, pre nego što se razvio današnji DNK, RNK i proteinski svet. Smatra se da je DNK preuzela ulogu čuvanja podataka zbog njene povećane stabilnosti, dok su proteini, usled veće raznovrsnosti monomera (aminokiselina), preuzeli ulogu RNK u specijalizovanoj biokatalizi. Hipoteza o RNK svetu sugeriše da je RNK u modernim ćelijama evolucioni ostatak RNK sveta koji je prethodio našem. Isto tako, mnogi kritični kofaktori (ATP, Acetil-CoA, NADH, itd.) su bilo nukleotidi ili supstance koje su im blisko srodne.

Reference уреди

  1. ^ Cech, T.R. (2011). The RNA Worlds in Context. Source: Department of Chemistry and Biochemistry, University of Colorado, Boulder, Colorado 80309-0215. Cold Spring Harb Perspect Biol. 2011 Feb 16. pii: cshperspect.a006742v1. doi: 10.1101/cshperspect.a006742. [Epub ahead of print]

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди