Indijski ustanak 1857. godine bio je veliki, ali na kraju neuspešan, ustanak u Indiji 1857–58 protiv vladavine Britanske istočnoindijske kompanije, koja je u ime Britanske krune funkcionisala kao suverena sila.[2][3] Pobuna je započela 10. maja 1857. u obliku pobune sepoja kompanijine vojske u garnizonskom gradu Mirutu, 40 mi (64 km) severoistočno od Delhija (sada Stari Delhi). Zatim je eruptirala u druge pobune i civilne pobune, uglavnom u gornjem delu doline Ganga i centralnoj Indiji,[а][4][б][5] mada je bilo nemira i dalje na severu i istoku.[в][6] Ova pobuna je predstavljala značajnu pretnju britanskoj moći u tom regionu,[г][7] i bila je suzbijena tek nakon poraza pobunjenika u Gvalioru 20. juna 1858. godine.[8] Dana 1. novembra 1858. Britanci su odobrili amnestiju svim pobunjenicima koji nisu umešani u ubistva, mada nisu objavili da su neprijateljstva formalno okončana do 8. jula 1859. Pobuna je poznata pod mnogim imenima, uključujući Sepojska pobuna, Indijska pobuna, Velika pobuna, Pobuna iz 1857. godine, Indijski ustanak i Prvi rat za nezavisnost.[9][9]

Indijski ustanak 1857. godine
A 1912 map showing the centres of the rebellion
Karta iz 1912. godine koja prikazuje centre pobune
Vreme:10. maj 1857 (1857-05-10)1. novembar 1858 (1858-11-01)
(1 godina i 6 meseci)
Mesto:Indija
Ishod:

Britanska pobeda

Sukobljene strane
Komandanti i vođe
Nana Sahib
Lakšmi Bej 
Tantija Topi Погубљен
Henri Hevlok 
Kolin Klajd
Žrtve i gubici
6.000 od 40.000 Evropljana ubijeno.[1] Čak 800.000 Indijaca, a možda i više, kako zbog pobune, tako i usled gladi i epidemija bolesti, sudeći po populacionim procenama iz 1857. i indijanskom popisu iz 1871. godine.[1]

Indijska pobuna bila je hranjena nezadovoljstvom rođenim iz različitih percepcija, uključujući invazivne socijalne reforme britanskog stila, oštre poreze na zemlju, sveukupni tretman nekih bogatih vlasnika zemljišta i prinčeva,[10][11] kao i skepticizam prema poboljšanjima koje je donela britanska vladavina.[д][12] Mnogi Indijci su se podigli protiv Britanaca; međutim, mnogi su se takođe borili za Britance, a većina se i dalje naizgled ophodila u skladu sa britanskom upravom.[ђ][12] Nasilje koje je ponekad manifestovalo izuzetnu okrutnost bilo je vršeno na obe strane, nad britanskim oficirima i civilima, uključujući žene i decu, od strane pobunjenika, i nad pobunjenicima i njihovim pristalicama, uključujući ponekad čitava sela, britanskim represalijama; gradovi Delhi i Laknau su razoreni u borbama i usled britanske odmazde.[е][12]

Pozadina уреди

Britanska Istočnoindijska kompanija je do kraja 18. veka posedovala veći broj trgovačkih kolonija u Indiji sa glavnim centrima u Bombaju, Madrasu i Kalkuti. Politika Britanaca u Indiji, koja se do polovine 18. veka kretala u okvirima obezbeđenja trgovinskog monopola, prerasla je u drugoj polovini 18. veka u borbu za stvaranje Britanske Imperije u Indiji. Teritorijalno širenje britanskih poseda počelo je bitkom kod Plesija (1757), kojom je potčinjen Bengal. Godine 1787. karnatski navab prihvatio je britanski protektorat, 1790. pokorio se i nizam od Hajderabada, a južna Indija konačno je pokorena u Majsorskim ratovima 1799. Država Marata pokorena je u maratskim ratovima 1818, a Pandžab pod vlašću Sika pokoren je 1845-1849.[13]

Razvoj indijske armije pod Britancima išao je paralelno sa britanskim teritorijalnim širenjem i njihovom politikom. Prve indijske trupe organizovala je Istočnoindijska kompanija odmah po dolasku u Indiju. Bile su sastavljene od najamnika-domorodaca (sipaja). Komandni kadar bio je domorodački, a glavni zadatak zaštita trgovačkih centara. Ove male jedinice vremenom su prerastale u bataljone, a kasnije u tri armije - Bombaja, Madrasa i Bengala. Prostorno razdvojene većim brojem nezavisnih država, ove armije nisu u početku imale ničeg zajedničkog. Prvi put su 1748. stavljene pod komandu jednog Kompanijinog oficira. Godine 1754. u Indiju su prvi put stigle kraljevske trupe, i otada se armija Indije delila na Kraljevske i Kompanijine trupe, evropske i indijske trupe, organizovane po ugledu na britansku armiju, dok je komandni kadar domorodaca sveden na minimum. U toku britanske ekspanzije u Indiji ukazala se potreba za stvaranjem lokalnih trupa, koje su sačinjavale garnizone potčinjenih oblasti. Najpoznatije ovakve trupe bile su Hajdarabadski kontingent i Pandžabske granične jedinice. Konjica je regrutovana po feudalnom sistemu silhedara i održavana o trošku lokalnih vladara. Tako je 1784. godine Bengalska armija imala 5 pukova indijske konjice, jedan evropski pešadijski puk, 30 indijskih pukova, jedan artiljerijski divizion, jednu inžinjerijsku četu i sanitetske jedinice. Madrasku armiju činilo je 8 pukova indijske konjice, jedan evropski puk, 25 indijskih pešadijskih pukova, jedan artiljerijski divizion, jednu inžinjerijsku četu i sanitetske jedinice. Bombajska armija bila je sastavljena od jednog evropskog puka, 9 indijskih pešadijskih pukova, jednog artiljerijskg diviziona, jednog bataljona mornaričke pešadije i jedne inžinjerijske čete.[13]

Niske plate, novine koje su vređale religiozna osećenja i vekovne običaje Indijaca, a naročito socijalne ekonomske promene koje je donela britanska uprava, našle su odraza u nezadovoljstvu koje se u armiji ispoljavalo u 19. veku. Godine 1806. izbila je pobuna u Veluru (). Osamnaest godina kasnije, u vreme prvog anglo-burmanskog rata, indijski pukovi su odbili da učestvuju u pohodu. Glavne vođe pobune su povešane, a ceo 147. puk pobijen. Godine 1844. pobunio se 34. pešadijski puk, 1849. godine 22. pešadijski puk, 1850. godine 66. pešadijski puk, 1852. 38. pešadijski puk.[13]

Indijski ustanci u prvoj polovini 19. veka bili su odraz nezadovoljstva osiromašenog seljaštva i razvlašćenih zemljoposednika prema britanskoj kolonijalnoj upravi. Nezadovoljstvo je takođe zahvatilo i vojne jedinice u kojima su Britanci sprovodili rasnu diskriminaciju. U razdoblju od 1806. do 1856. četiri puta garnizoni Bengalske armije otkazali su poslušnost komandnom kadru, što su platili teškim represalijama.[14] Najmasovnija i najznačajnija bila je pobuna 1857-1858, koja je zahvatila veći broj provincija gornjeg Ganga i deo centralne Indije.[13]


Pobuna уреди

Ustanak je počeo 10. maja 1857. u vojnom garnizonu u Mejratu, proširio se za svega tri nedelje na severne indijske provincije i deo centralne Indije i dobio karakter opštenarodnog ustanka za oslobođenje od stranaca.[14] Već sutradan posle izbijanja ustanka pobunjenici su zauzeli Delhi u kojem nije bilo nijednog britanskog vojnika. Ustanicima se pridružio i deo nezadovoljne lokalne vlastele sa svojim vazalima. Tako je Nana Sahib, naslednik poslednjeg pešve (prvog ministra) carstva Marata u okolini Gvaliora okupio preko 20.000 ustanika i opseo britanski garnizon u gradu Kanpur, koji je juna 1857. lukavstvom naterao na predaju. Britanci su povratili Kanpur 16. jula, posle čega je Nana Sahib nastavio gerilski rat, dok je njegov vojskovođa Tantija Topi otišao u Džansi, čija se vladarka Lakšmi Bej takođe pobunila protiv britanske vlasti. Britancima je trebalo vremena da povuku svoje trupe iz Irana i Kine i da preduzmu efikasne protivmere. Delhi je ponovo zauzet 14. septembra, ali tek posle pada grada Lahnaua 21. marta 1858, počeo je britanski uspešan pohod protiv ustanika. Lakšmi Bej i Tantija Topi branili su Džansi do aprila 1858, posle čijeg pada su se povukli na sever i oslobodili Gvalior. Britanci su ih uporno gonili, plašeći se širenja ustanka. Lakšmi Bej je poginula u boju kod Kotaha (nedaleko od Gvaliora, 17. juna 1858), dok je Tantija Topi nastavio gerilski rat sa preživelim ustanicima. Do kraja godine ustanak je bio ugušen, a 1859. nastavljeno je istrebljivanje gerilaca koji su pod, Nana Sahibom i Tantijom Topijem pružali otpor do aprila. Ustanak se razvijao pod veoma nepovoljnim uslovima. Ustanici nisu imali jedinstvenu vojnu organizaciju ni komandu, njihove vođe bili su uglavnom predstavnici starog feudalnog sistema, koji nije mogao da zainteresuje šire narodne mase, a nacionalnog osećanja u modernom smislu nije bilo. Pored velikog broja feudalnih vladara, Britancima su ostali lojalni Gurke i Siki. Madraska i Bombajska armija nisu skoro ni bile zahvaćene ustankom, pa se može reći da je ustanak i ugušen uz pomoć domorodaca.[15] Tantija Topi je na prevaru zarobljen i pogubljen aprila 1859, dok je Nana Sahib uspeo da pobegne u Nepal, gde mu se izgubio svaki trag.

Posledice уреди

Novembra 1858. poslednji predstavnik mogulske krune, kompromitovan zbog saradnje s ustanicima, interniran je, a Indija proglašena britanskom krunskom kolonijom. Ubrzano su reorganizovani upravni organi, a armija je ojačana isključivo britanskim snagama.[15]

Napomene уреди

  1. ^ „Pobuna iz 1857. godine uglavnom je bila ograničena na severnu indijsku ravnicu Ganga i centralnu Indiju.”[4]
  2. ^ „Pobuna je bila ograničena na severnu dolinu Ganga i centralnu Indiju.”[5]
  3. ^ „Iako se većina nasilja dogodila u severnoj indijskoj dolini Ganga i centralnoj Indiji, nedavne istraživanja sugerišu da je pobuna dosegla i delove istoka i severa.”[6]
  4. ^ „Ono po čemu su osobeni događaji iz 1857. godine bio je njihov obim i činjenica da su za kratko vreme predstavljali vojnu pretnju britanskoj dominaciji u ravnici Ganga.”[7]
  5. ^ „Indijski vojnici i seosko stanovništvo velikog dela severne Indije pokazali su nepoverenje prema svojim vladarima i otuđenost od njih. ... Uprkos svog govora o poboljšanju, novi su vladari još uvek bili u stanju da ponude vrlo malo na putu pozitivnog podsticanja da bi Indijci prihvatili ovu vladavinu.”[12]
  6. ^ „Mnogi Indijci su podigli oružje protiv Britanaca, mada su bili iz veoma različitih regiona. S druge strane, vrlo veliki broj se zapravo borio za Britance, dok je većina ostala očigledno ponizna. Objašnjenja se stoga moraju koncentrirati na motive onih koji su se zapravo pobunili”[12]
  7. ^ „Troškovi pobune u pogledu ljudske patnje bili su ogromni. Dva velika grada, Delhi i Laknau, opustošeni su borbama i pljačkom pobedničkih Britanaca. Tamo gde je seosko stanovništvo pružalo otpor, kao u delovima Auda, sela su spaljena. Pobunjenici i njihove pristalice često su ubijani po viđenju. Britanski civili, uključujući žene i decu, isto tako su ubijani, kao i britanski oficiri sepojskih pukova.”[12]

Reference уреди

  1. ^ а б Peers 2013, стр. 64.
  2. ^ Marshall 2007, стр. 197
  3. ^ David 2003, стр. 9
  4. ^ а б Bose & Jalal 2004, стр. 72–73
  5. ^ а б Marriott, John (2013), The other empire: Metropolis, India and progress in the colonial imagination, Manchester University Press, стр. 195, ISBN 978-1-84779-061-3 
  6. ^ а б Bender, Jill C. (2016), The 1857 Indian Uprising and the British Empire, Cambridge University Press, стр. 3, ISBN 978-1-316-48345-9 
  7. ^ а б Bayly 1990, стр. 170
  8. ^ Bandyopadhyay 2004, стр. 169–172, Brown 1994, стр. 85–87, and Metcalf & Metcalf 2006, стр. 100–106
  9. ^ а б Williams, Chris (2006), A Companion to 19th-Century Britain, John Wiley & Sons, стр. 63, ISBN 978-1-4051-5679-0 
  10. ^ Metcalf & Metcalf 2006, стр. 100–103.
  11. ^ Brown 1994, стр. 85–86.
  12. ^ а б в г д ђ Marshall, P. J. (2001), „1783–1870: An expanding empire”, Ур.: P. J. Marshall, The Cambridge Illustrated History of the British Empire, Cambridge University Press, стр. 50, ISBN 978-0-521-00254-7 
  13. ^ а б в г Prikelmajer 1972, стр. 563.
  14. ^ а б Prikelmajer 1972, стр. 572.
  15. ^ а б Prikelmajer 1972, стр. 573.

Literatura уреди

  • Прикелмајер, Иванка (1972). „Индијски устанци”. Ур.: Гажевић, Никола. Војна енциклопедија. 3 (2. изд.). 
  • Alavi, Seema (1996), The Sepoys and the Company: Tradition and Transition 1770–1830, Oxford University Press, стр. 340, ISBN 978-0-19-563484-6 .
  • Anderson, Clare (2007), Indian Uprising of 1857–8: Prisons, Prisoners and Rebellion, New York: Anthem Press, стр. 217, ISBN 978-1-84331-249-9 .
  • Bandyopadhyay, Sekhara (2004), From Plassey to Partition: A History of Modern India, New Delhi: Orient Longman, стр. 523, ISBN 978-81-250-2596-2 .
  • Bayly, Christopher Alan (1988), Indian Society and the Making of the British Empire, Cambridge University Press, стр. 230, ISBN 978-0-521-25092-4 .
  • Bayly, Christopher Alan (2000), Empire and Information: Intelligence Gathering and Social Communication in India, c 1780–1870, Cambridge University Press, стр. 412, ISBN 978-0-521-57085-5 .
  • Bose, Sugata; Jalal, Ayesha (2004), Modern South Asia: History, Culture, Political Economy (2nd изд.), London: Routledge, стр. 253, ISBN 978-0-415-30787-1 .
  • Brown, Judith M. (1994), Modern India: The Origins of an Asian Democracy (2nd изд.), Oxford University Press, стр. 480, ISBN 978-0-19-873113-9, Архивирано из оригинала 03. 10. 2008. г., Приступљено 05. 09. 2019 .
  • Greenwood, Adrian (2015), Victoria's Scottish Lion: The Life of Colin Campbell, Lord Clyde, UK: History Press, стр. 496, ISBN 978-0-75095-685-7, Архивирано из оригинала 21. 02. 2016. г., Приступљено 05. 09. 2019 .
  • Harris, John (2001), The Indian Mutiny, Ware: Wordsworth Editions, стр. 205, ISBN 978-1-84022-232-6 .
  • Hibbert, Christopher (1980), The Great Mutiny: India 1857, London: Allen Lane, стр. 472, ISBN 978-0-14-004752-3 .
  • Jain, Meenakshi (2010), Parallel Pathways: Essays On Hindu-Muslim Relations ( 1707-1857), Delhi: Konark, ISBN 978-8122007831 .
  • Judd, Denis (2004), The Lion and the Tiger: The Rise and Fall of the British Raj, 1600–1947, Oxford University Press, xiii, 280, ISBN 978-0-19-280358-0 .
  • Keene, Henry George (1883), Fifty-Seven. Some account of the administration of Indian Districts during the revolt of the Bengal Army, London: W.H. Allen, стр. 145 .
  • Kulke, Hermann; Rothermund, Dietmar (2004), A History of India (4th изд.), London: Routledge, xii, 448, ISBN 978-0-415-32920-0 .
  • Leasor, James (1956), The Red Fort, London: W. Lawrie, стр. 377, ISBN 978-0-02-034200-7, Архивирано из оригинала 01. 02. 2020. г., Приступљено 05. 09. 2019 .
  • Ludden, David (2002), India And South Asia: A Short History, Oxford: Oneworld, xii, 306, ISBN 978-1-85168-237-9 .
  • Majumdar, R.C.; Raychaudhuri, H.C.; Datta, Kalikinkar (1967), An Advanced History of India (3rd изд.), London: Macmillan, стр. 1126 .
  • Markovits, Claude, ур. (2004), A History of Modern India 1480–1950, London: Anthem, стр. 607, ISBN 978-1-84331-152-2 .
  • Marshall, P. J. (2007), The Making and Unmaking of Empires: Britain, India, and America c.1750–1783, Oxford and New York: Oxford University Press. Pp. 400, ISBN 978-0-19-922666-5 
  • Metcalf, Barbara D.; Metcalf, Thomas R. (2006), A Concise History of Modern India (2nd изд.), Cambridge University Press, стр. 337, ISBN 978-0-521-68225-1 .
  • Metcalf, Thomas R. (1990), The Aftermath of Revolt: India, 1857–1870, New Delhi: Manohar, стр. 352, ISBN 978-81-85054-99-5 .
  • Metcalf, Thomas R. (1997), Ideologies of the Raj, Cambridge University Press, стр. 256, ISBN 978-0-521-58937-6 .
  • Mukherjee, Rudrangshu (2002), Awadh in Revolt 1857–1858: A Study of Popular Resistance (2nd изд.), London: Anthem, ISBN 978-1-84331-075-4 .
  • Palmer, Julian A.B. (1966), The Mutiny Outbreak at Meerut in 1857, Cambridge University Press, стр. 175, ISBN 978-0-521-05901-5 .
  • Peers, Douglas M. (2013), India Under Colonial Rule: 1700–1885, Routledge, ISBN 978-1-317-88286-2 
  • Ray, Rajat Kanta (2002), The Felt Community: Commonality and Mentality before the Emergence of Indian Nationalism, Oxford University Press, стр. 596, ISBN 978-0-19-565863-7 .
  • Robb, Peter (2002), A History of India, Basingstoke: Palgrave, стр. 344, ISBN 978-0-333-69129-8 .
  • Roy, Tapti (1994), The politics of a popular uprising: Bundelkhand 1857, Delhi: Oxford University Press, стр. 291, ISBN 978-0-19-563612-3 .
  • Spear, Percival (1990) [First published 1965], A History of India, Volume 2, New Delhi and London: Penguin Books, ISBN 978-0-14-013836-8 .
  • Stanley, Peter (1998), White Mutiny: British Military Culture in India, 1825–1875, London: Hurst, стр. 314, ISBN 978-1-85065-330-1 .
  • Stein, Burton (2001), A History of India, New Delhi: Oxford University Press, стр. 432, ISBN 978-0-19-565446-2 .
  • Stokes, Eric (1980), The Peasant and the Raj: Studies in Agrarian Society and Peasant Rebellion in Colonial India, Cambridge University Press, стр. 316, ISBN 978-0-521-29770-7 .
  • Stokes, Eric; Bayly, C.A. (1986), The Peasant Armed: The Indian Revolt of 1857, Oxford: Clarendon, стр. 280, ISBN 978-0-19-821570-7 .
  • Taylor, P.J.O. (1997), What really happened during the mutiny: a day-by-day account of the major events of 1857–1859 in India, Delhi: Oxford University Press, стр. 323, ISBN 978-0-19-564182-0 .
  • Wolpert, Stanley (2004), A New History of India (7th изд.), Oxford University Press, стр. 530, ISBN 978-0-19-516678-1 .
  • Alam Khan, Iqtidar (2013), „The Wahabis in the 1857 Revolt: A Brief Reappraisal of Their Role”, Social Scientist, 41 (5/6): 15—23, JSTOR 23611115 
  • Alavi, Seema (februar 1993), „The Company Army and Rural Society: The Invalid Thanah 1780–1830”, Modern Asian Studies, Cambridge University Press, 27 (1): 147—178, JSTOR 312880, doi:10.1017/S0026749X00016097 
  • Baker, David (1991), „Colonial Beginnings and the Indian Response: The Revolt of 1857–58 in Madhya Pradesh”, Modern Asian Studies, 25 (3): 511—543, JSTOR 312615, doi:10.1017/S0026749X00013913 
  • Blunt, Alison (jul 2000), „Embodying war: British women and domestic defilement in the Indian "Mutiny", 1857–8”, Journal of Historical Geography, 26 (3): 403—428, doi:10.1006/jhge.2000.0236 
  • English, Barbara (februar 1994), „The Kanpur Massacres in India in the Revolt of 1857”, Past & Present, Oxford University Press, 142 (142): 169—178, JSTOR 651200, doi:10.1093/past/142.1.169 
  • Hasan, Farhat; Roy, Tapti (1998), „Review of Tapti Roy, The Politics of a Popular Uprising, Oxford University Press, 1994”, Social Scientist, 26 (1): 148—151, JSTOR 3517586, doi:10.2307/3517586 
  • Klein, Ira (jul 2000), „Materialism, Mutiny and Modernization in British India”, Modern Asian Studies, Cambridge University Press, 34 (3): 545—580, JSTOR 313141 
  • Lahiri, Nayanjot (jun 2003), „Commemorating and Remembering 1857: The Revolt in Delhi and Its Afterlife”, World Archaeology, Taylor & Francis, 35 (1): 35—60, JSTOR 3560211, doi:10.1080/0043824032000078072 
  • Mukherjee, Rudrangshu (avgust 1990), „'Satan Let Loose upon Earth': The Kanpur Massacres in India in the Revolt of 1857”, Past & Present, Oxford University Press, 128 (128): 92—116, JSTOR 651010, doi:10.1093/past/128.1.92 
  • Mukherjee, Rudrangshu (februar 1994), „The Kanpur Massacres in India in the Revolt of 1857: Reply”, Past & Present, Oxford University Press, 142 (142): 178—189, JSTOR 651201, doi:10.1093/past/142.1.178 
  • Nanda, Krishan (septembar 1965), The Western Political Quarterly, 18 (3), University of Utah on behalf of the Western Political Science Association, стр. 700—701 .
  • Roy, Tapti (februar 1993), „Visions of the Rebels: A Study of 1857 in Bundelkhand”, Modern Asian Studies, Cambridge University Press, 27 (1): 205—228 (Special Issue: How Social, Political and Cultural Information Is Collected, Defined, Used and Analyzed), JSTOR 312882, doi:10.1017/S0026749X00016115 
  • Stokes, Eric (decembar 1969), „Rural Revolt in the Great Rebellion of 1857 in India: A Study of the Saharanpur and Muzaffarnagar Districts”, The Historical Journal, Cambridge University Press, 12 (4): 606—627, JSTOR 2638016, doi:10.1017/s0018246x00010554 
  • Washbrook, D. A. (2001), „India, 1818–1860: The Two Faces of Colonialism”, Ур.: Porter, Andrew, Oxford History of the British Empire: The Nineteenth Century, Oxford and New York: Oxford University Press, стр. 395—421, ISBN 978-0-19-924678-6 
  • Hakim Syed Zillur Rahman (2008), „1857 ki Jung-e Azadi main Khandan ka hissa”, Hayat Karam Husain (2nd изд.), Aligarh/India: Ibn Sina Academy of Medieval Medicine and Sciences, стр. 253—258, OCLC 852404214 
  • Bates, Crispin, ed. Mutiny at the Margins: New Perspectives on the Indian Uprising of 1857 (5 vol. SAGE Publications India, 2013–14). online guide Архивирано на сајту Wayback Machine (16. фебруар 2016); With illustrations, maps, selected text and more.
  • Chakravarty, Gautam. The Indian Mutiny and the British Imagination (Cambridge University Press, 2005).
  • Deshpande, Prachi. "The Making of an Indian Nationalist Archive: Lakshmibai, Jhansi, and 1857." journal of Asian studies 67#3 (2008): 855–879.
  • Erll, Astrid. "Re-writing as re-visioning: Modes of representing the ‘Indian Mutiny’in British novels, 1857 to 2000." European Journal of English Studies 10.2 (2006): 163–185. online
  • Frykenberg, Robert E. (2001), „India to 1858”, Ур.: Winks, Robin, Oxford History of the British Empire: Historiography, Oxford and New York: Oxford University Press, стр. 194—213, ISBN 978-0-19-924680-9 
  • Pati, Biswamoy (12—18 May 2007). „Historians and Historiography: Situating 1857”. Economic and Political Weekly. 42 (19): 1686—1691. JSTOR 4419570.  Проверите вредност парамет(а)ра за датум: |date= (помоћ)
  • Perusek, Darshan (proleće 1992). „Subaltern Consciousness and the Historiography of the Indian Rebellion of 1857”. NOVEL: A Forum on Fiction. Duke University Press. 25 (3): 286—301. JSTOR 1345889. doi:10.2307/1345889. 
  • Wagner, Kim A. (oktobar 2011). „The Marginal Mutiny: The New Historiography of the Indian Uprising of 1857”. History Compass. 9 (10): 760—766. doi:10.1111/j.1478-0542.2011.00799.x. 
  • Dalrymple, William (2006), The Last Mughal, Viking Penguin, ISBN 978-0-670-99925-5 
  • David, Saul (2003), The Indian Mutiny: 1857, London: Penguin Books, Pp. 528, ISBN 978-0-14-100554-6 
  • David, Saul (2007), Victoria's Wars, London: Penguin Books, ISBN 978-0-141-00555-3 
  • Mishra, Amaresh. 2007. War of Civilisations: The Long Revolution (India AD 1857, 2 Vols.), ISBN 978-81-291-1282-8
  • Ward, Andrew. Our Bones Are Scattered. New York: Holt & Co., 1996.
  • Parag Tope, "Tatya Tope's Operation Red Lotus", Publisher: Rupa Publications India
  • Anderson, Clare. The Indian Uprising of 1857–8: Prisons, Prisoners, and Rebellion. London, 2007.
  • Barter, Captain Richard The Siege of Delhi. Mutiny memories of an old officer, London, The Folio Society, 1984.
  • Campbell, Sir Colin. Narrative of the Indian Revolt. London: George Vickers, 1858.
  • Collier, Richard. The Great Indian Mutiny. New York: Dutton, 1964.
  • Forrest, George W. A History of the Indian Mutiny, William Blackwood and Sons, London, 1904. (4 vols)
  • Fitchett, W. H., B.A., LL.D., A Tale of the Great Mutiny, Smith, Elder & Co., London, 1911.
  • Inglis, Julia Selina, Lady, 1833–1904, The Siege of Lucknow: a Diary, London: James R. Osgood, McIlvaine & Co., 1892. Online at A Celebration of Women Writers.
  • Innes, Lt. General McLeod: The Sepoy Revolt, A.D. Innes & Co., London, 1897.
  • Kaye, John William. A History of the Sepoy War In India (3 vols). London: W.H. Allen & Co., 1878.
  • Kaye, Sir John & Malleson, G. B.: The Indian Mutiny of 1857, Rupa & Co., Delhi, (1st edition 1890) reprint 2005.
  • Khan, Syed Ahmed (1859), Asbab-e Baghawat-e Hind, Translated as The Causes of the Indian Revolt, Allahabad, 1873 
  • Malleson, Colonel G. B. The Indian Mutiny of 1857. New York: Scribner & Sons, 1891.
  • Marx, Karl & Freidrich Engels. The First Indian War of Independence 1857–1859. Moscow: Foreign Languages Publishing House, 1959.
  • Pandey, Sita Ram, From Sepoy to Subedar, Being the Life and Adventures of Subedar Sita Ram, a Native Officer of the Bengal Native Army, Written and Related by Himself, trans. Lt. Col. Norgate, (Lahore: Bengal Staff Corps, 1873), ed. James Lunt, (Delhi: Vikas Publications, 1970).
  • Raikes, Charles: Notes on the Revolt in the North-Western Provinces of India, Longman, London, 1858.
  • Roberts, Field Marshal Lord, Forty-one Years in India, Richard Bentley, London, 1897
  • Forty-one years in India на пројекту Гутенберг
  • Russell, William Howard, My Diary in India in the years 1858-9, Routledge, London, 1860, (2 vols.)
  • Sen, Surendra Nath, Eighteen fifty-seven, (with a foreword by Maulana Abul Kalam Azad), Indian Ministry of Information & Broadcasting, Delhi, 1957.
  • Thomson, Mowbray (Capt.), The Story of Cawnpore, Richard Bentley, London, 1859.
  • Trevelyan, Sir George Otto, Cawnpore, Indus, Delhi, (first edition 1865), reprint 2002.
  • Wilberforce, Reginald G, An Unrecorded Chapter of the Indian Mutiny, Being the Personal Reminiscences of Reginald G. WIlberforce, Late 52nd Infantry, Compiled from a Diary and Letters Written on the Spot London: John Murray 1884, facsimile reprint: Gurgaon: The Academic Press, 1976.
  • "Indian Mutiny." Encyclopædia Britannica Online. Online. https://www.britannica.com/event/Indian-Mutiny. 23 March 1998.
  • "Lee-Enfield Rifle." Encyclopædia Britannica Online. 23 March 1998.
  • Conan Doyle, Arthur. The Sign of the Four, featuring Sherlock Holmes, originally appearing in Lippincott's Monthly Magazine 1890.
  • Farrell, J. G.. The Siege of Krishnapur. New York: Carroll & Graf, 1985 (orig. 1973; Booker Prize winner).
  • Fenn, Clive Robert. For the Old Flag: A Tale of the Mutiny. London: Sampson Low, 1899.
  • Fraser, George MacDonald. Flashman in the Great Game. London: Barrie & Jenkins, 1975.
  • Grant, James. First Love and Last Love: A Tale of the Mutiny. New York: G. Routledge & Sons, 1869.
  • Kaye, Mary Margaret. Shadow of the Moon. New York: St. Martin's Press, 1979.
  • Kilworth, Garry Douglas. Brothers of the Blade: Constable & Robinson, 2004.
  • Leasor, James. Follow the Drum Архивирано на сајту Wayback Machine (28. август 2019). London: Heinemann, 1972, reissued James Leasor Ltd, 2011.
  • Masters, John. Nightrunners of Bengal. New York: Viking Press, 1951.
  • Raikes, William Stephen. 12 Years of a Soldier's Life In India. Boston: Ticknor and Fields, 1860.
  • Julian Rathbone, The Mutiny.
  • Rossetti, Christina Georgina. "In the Round Tower at Jhansi, 8 June 1857." Goblin Market and Other Poems. 1862.
  • Anurag Kumar. Recalcitrance: a novel based on events of 1857–58 in Lucknow. Lucknow: AIP Books, Lucknow 2008.
  • Stuart, V. A.. The Alexander Sheridan Series: # 2: 1964. The Sepoy Mutiny; # 3: 1974. Massacre at Cawnpore; # 4: 1974. The Cannons of Lucknow; 1975. # 5: The Heroic Garrison. Reprinted 2003 by McBooks Press. (Note: # 1 – Victors & Lords deals with the Crimean War.)
  • Valerie Fitzgerald "Zemindar": 1981 Bodley Head. historic novel.
  • Frédéric Cathala, 1857, KDP, 2017, historical novel.

Spoljašnje veze уреди