Kalaj-telurid je jedinjenje kalaja i telura (SnTe). Ovo jedinjenje je semi-metal.[3] Ono se često javlja sa olovom u telurid legurama, koje se koriste kao infracrveni detektorski materiali.

Kalaj-telurid[1]
Nazivi
IUPAC naziv
Tin telluride
Identifikacija
ECHA InfoCard 100.031.728
Svojstva
SnTe
Molarna masa 246,31 g/mol
Agregatno stanje sivi kubični kristali
Gustina 6,445 g/cm3 [2]
Tačka topljenja 790 °C
Elektronska mobilnost 500 cm² V−1 s−1
Struktura
Kristalna rešetka/struktura Halit (kubična), cF8
Kristalografska grupa Fm3m, No. 225
a = 0,63 nm
Geometrija molekula Oktaedralna (Sn2+)
Oktaedralna (Se2−)
Termohemija
Specifični toplotni kapacitet, C 185 J K−1 kg−1
Srodna jedinjenja
Drugi anjoni
Kalaj(II)-oksid
Kalaj(II)-sulfid
Kalaj-selenid
Drugi katjoni
Ugljen-monotelurid
Silikon-monotelurid
Germanijum-telurid
Olovo-telurid
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Upotreba уреди

Kalaj-telurid je našao primenu u olovo-kalaj-telurid laserima. Ovi laseri se mogu podesiti da emituju unutar željenog srednjeg ili dalekog infracrvenog opsega.[4]

Literatura уреди

  1. ^ Lide David R., ур. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th изд.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3. 
  2. ^ Beattie, A. G. (1969). „Temperature Dependence of the Elastic Constants of Tin Telluride”. J. Appl. Phys. 40: 4818—4821. doi:10.1063/1.1657295. 
  3. ^ G. M. Gaiduchok, D. M. Freik, V. V. Voitkiv, I. I. Brodin and Ya. V. Solonichnyi (1972). „Some features of the electrical properties of thin films of tin telluride”. Russian Physics Journal. Springer. 15 (6): 900—902. doi:10.1007/BF00912238. ISSN 1064-8887. [мртва веза]
  4. ^ Shani, Y.; Rosman, R.; Katzir, A. (1984). „Calculation of the refractive index of lead-tin-telluride for infrared devices”. IEEE Journal of Quantum Electronics. QE-20: 1110—1114. doi:10.1109/JQE.1984.1072284. 

Spoljašnje veze уреди