Lacinka
Lacinka (łacinka, лацінка) ili beloruska latinica je često ime za više istorijskih latiničkih pisama za pisanje beloruskog jezika.
Upotreba уреди
Lacinka je ponekad bila korišćena na teritoriji današnje Belorusije, uglavnom u XIX stoleću i prvim godinama XX stoleća. Beloruski se zvanično pisao latiničkim pismom samo tokom okupacije Belorusije od strane nacističke Nemačke (1941–44). Ponekad je korišćena u nedeljniku Naša Njiva i u nekim medijima beloruske dijaspore na Internetu. Slična je lužičkoj abecedi i sadrži delove poljske i češke abecede.
|
|
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
* ćirilički е, ё, і, ю, я su jednaki: je, jo, ji, ju, ja na početku reči ili iza samoglasnika, e, o, i, u, a nakon suglasnika ć, dź, l, ń, ś, ź, ie, io, i, iu, ia nakon ostalih suglasnika. |