Mineralokortikoidni receptor (MR, MLR, MCR, aldosteronski receptor, nuklearni receptor putfamilije 3, grupa C, član 2, NR3C2) protein je koji je kod čoveka kodiran NR3C2 genom lociranom na hromozomu 4q31.1-31.2.[1]

Nuklearni receptor potfamilije 3, grupa C, član 2
PDB prikaz baziran na PDB: 1gdc​.
Dostupne strukture
1Y9R​, 1YA3​, 2A3I​, 2AA2​, 2AA5​, 2AA6​, 2AA7​, 2AAX​, 2AB2​, 2ABI​, 2OAX​, 3VHU​, 3VHV​, 3WFF​, 3WFG
Identifikatori
Simboli NR3C2; MCR; MLR; MR; NR3C2VIT
Vanjski ID OMIM600983 MGI99459 HomoloGene121495 IUPHAR: GeneCards: NR3C2 Gene
Pregled RNK izražavanja
podaci
Ortolozi
Vrsta Čovek Miš
Entrez 4306 110784
Ensembl ENSG00000151623 ENSMUSG00000031618
UniProt P08235 Q8VII8
RefSeq (mRNA) NM_000901 NM_001083906
RefSeq (protein) NP_000892 NP_001077375
Lokacija (UCSC) Chr 4:
149 - 149.37 Mb
Chr 8:
76.9 - 77.25 Mb
PubMed pretraga [1] [2]

MR je receptor sa jednakim afinitetom za mineralokortikoide i glukokortikoide. On pripada familiji citosolnih receptora. Ligand se difuzijom unosi u ćelije, formira interakciju sa receptorom i to dovodi do prenosa signala što utiče na izražavanje specifičnog gena u jedru.

Funkcija уреди

MR je izražen u mnogim tkivima, kao što su bubrezi, creva, srce, centralni nervni sistem (hipokampus), smeđe adipozno tkivo i znojne žlezde. U epitelnim tkivima, njegova aktivacija dovodi do izražavanja proteina koji regulišu transport jona i vode (uglavnom epitelni natrijumski kanal ili ENaC, Na+/K+ pumpa, serumom i glukokortikoidom indukovana kinaza ili SGK1) te dolazi do reapsopcije natrijuma, i konsekventno povećanja ektracelularne zapremine, povećanja krvnog pritiska, i izlučivanja kalijuma radi održavanja normalne koncentracije soli u telu.

Ovaj receptor aktiviraju mineralokortikoidi, kao što je aldosteron, i deoksikortikosteron kao i glukokortikoidi, poput kortizola. U životinjama, mineralokortikoidni receptor je „zaštićen“ od glukokortikoida putem kolokalizacije enzima, kortikosteroid 11-beta-dehidrogenaza izozim 2 (aka 11-β-hidroksisteroidna dehidrogenaza 2; 11ß-HSD2), koja konvertuje kortizol do neaktivnog kortizona. On je takođe responsivan na pojedine progestine. Spironolakton i eplerenon su antagonisti mineralokortikoidnog receptora.

Aktivacija mineralokortikoidnog receptora, nakon vezivanja liganda aldosterona, dovodi do njegove translokacije u ćelijsko jedro, homodimerizacije i vezivanja za hormonske responsne elemente prisutne u promoterima pojedinih gena. Rezultat je kompleksno regrutovanje transkripcione mašinerije i transkripcije DNK sekvence aktiviranih gena u iRNK.[2]

Interakcije уреди

Mineralokortikoidni receptor formira interakcije sa:

Reference уреди

  1. ^ Fan YS, Eddy RL, Byers MG, Haley LL, Henry WM, Nowak NJ, Shows TB (1989). „The human mineralocorticoid receptor gene (MLR) is located on chromosome 4 at q31.2”. Cytogenet. Cell Genet. 52 (1-2): 83—4. PMID 2558856. doi:10.1159/000132846. 
  2. ^ Fuller PJ, Young MJ (2005). „Mechanisms of mineralocorticoid action”. Hypertension. 46 (6): 1227—35. PMID 16286565. doi:10.1161/01.HYP.0000193502.77417.17. 
  3. ^ а б Savory, J G; Préfontaine G G; et al. (2001). „Glucocorticoid receptor homodimers and glucocorticoid-mineralocorticoid receptor heterodimers form in the cytoplasm through alternative dimerization interfaces”. Mol. Cell. Biol. UNITED STATES. 21 (3): 781—93. ISSN 0270-7306. PMC 86670 . PMID 11154266. doi:10.1128/MCB.21.3.781-793.2001. 
  4. ^ Zennaro MC, Souque A, Viengchareun S, Poisson E, Lombès M (2001). „A new human MR splice variant is a ligand-independent transactivator modulating corticosteroid action”. Mol. Endocrinol. 15 (9): 1586—98. PMID 11518808. doi:10.1210/me.15.9.1586. 
  5. ^ Thénot S, Henriquet C, Rochefort H, Cavaillès V (1997). „Differential interaction of nuclear receptors with the putative human transcriptional coactivator hTIF1”. J. Biol. Chem. 272 (18): 12062—8. PMID 9115274. doi:10.1074/jbc.272.18.12062. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди