Oleuropein je hemijsko jedinjenje pristno u maslinovom lišću. Ono se javlja zajedno sa blisko srodnim jedinjenjima kao što su 10-hidroksioleuropein, ligstrozid, i 10-hidroksiligstrozid. Sva ta jedinjenja su tirozolni estri elenolinske kiseline koja su dalje hidroksilovana i glikozilovana. On je jedan od glavnih prirodnih fenola prisutnih u arganskom ulju.[3] On je takođe prisutan u lišću kaline.

Oleuropein
Nazivi
IUPAC naziv
(4S,5E,6S)-4-[2-[2-(3,4-dihidroksifenil)etoksi]-2-oksoetil]-5-etiliden-6-[[(2S,3R,4S,5S,6R)-3,4,5-trihidroksi-6-(hidroksimetil)-2-tetrahidropiranil]oksi]-4H-piran-3-karboksilna kiselina, metil estar
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.046.466
  • O=C(OCCc1ccc(O)c(O)c1)C[C@H]2C(=C/C)\[C@@H](O\C=C2\C(=O)OC)O[C@@H]3O[C@@H]([C@@H](O)[C@H](O)[C@H]3O)CO
Svojstva
C25H32O13
Molarna masa 540,51 g/mol
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Oleuropein i njegov metabolit hidroksitirozol imaju moćno antioksidansno dejstvo in vivo i in vitro. Oleuropein je jedno od jedinjenja koja daju ekstra devičanskom maslinovom ulju njegov gorak, opor ukus. Preparati oleuropeina imaju više farmakoloških dejstava,[4][5] jedno od kojih je ojačavanje imunskog sistema. Ispitivanja na pacovima sugerišu da oleuropein pojačava termogenezu putem povišenaj sadržaja termogenina u smeđem adipoznom tkivu i sekreciju noradrenalina i adrenalina.[6]

Reference уреди

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Charrouf, Z.; Guillaume, D. (2007). „Phenols and Polyphenols from Argania spinosa”. American Journal of Food Technology. 2 (7): 679—683. doi:10.3923/ajft.2007.679.683. 
  4. ^ Haris Omar, Syed (2010). „Oleuropein in Olive and its Pharmacological Effects”. Scientia Pharmaceutica. 78 (2): 133—54. PMC 3002804 . PMID 21179340. doi:10.3797/scipharm.0912-18. 
  5. ^ Sudjana, Aurelia N.; D’Orazio, Carla; Ryan, Vanessa; Rasool, Nooshin; Ng, Justin; Islam, Nabilah; Riley, Thomas V.; Hammer, Katherine A. (2009). „Antimicrobial activity of commercial Olea europaea (olive) leaf extract”. International Journal of Antimicrobial Agents. 33 (5): 461—3. PMID 19135874. doi:10.1016/j.ijantimicag.2008.10.026. 
  6. ^ Oi-Kano, Yuriko; Kawada, Teruo; Watanabe, Tatsuo; Koyama, Fumihiro; Watanabe, Kenichi; Senbongi, Reijirou; Iwai, Kazuo (2008). „Oleuropein, a Phenolic Compound in Extra Virgin Olive Oil, Increases Uncoupling Protein 1 Content in Brown Adipose Tissue and Enhances Noradrenaline and Adrenaline Secretions in Rats”. Journal of Nutritional Science and Vitaminology. 54 (5): 363—70. PMID 19001767. doi:10.3177/jnsv.54.363. 

Vidi još уреди

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди