Ostrvski gigantizam je biološki fenomen gde se veličina životinja izolovanih na nekom ostrvu dramatično povećava kroz nekoliko generacija.

Veliki haastov orao i moa sa Novog Zelanda (oboje izumrli)

To je oblik prirodne selekcije kod koje veće dimenzije osiguravaju prednosti u preživljavanju. Velike dimenzije biljojedima često onemogućavaju bežanje ili sakrivanje od napadača, dok na ostrvu obično nema napadača. Ostrvski gigantizam, zato, nije evolucioni proces određen potpuno novim temeljnim parametrima u životu vrste koji bi određivali njenu mobilnost (fizički oblik) kao kod ostrvskog patuljastog rasta, već nedostatak ostrvskih grabljivaca koji bi ih ograničavali u nesmetanom razvoju. Osim grabljivaca pojava nedostatka interspecijske kompeticije (rivalstva) omogućava da velike jedinke uzimaju i velike i male komade hrane za sebe, a i veliki rast osigurava bolju energetsku efikasnost (duže i lakše preživljavanje u ekstremnim uslovima).

Sa dolaskom ljudi i domaćih grabljivaca kao što su psi, mačke, svinje, pacovi, mnoge su velike ostrvske endemske vrste izumrle. Ostrvski gigantizam možemo pronaći kod većine velikih grupa kičmenjaka i beskičmenjaka.