Oviljeho, (šp. ovillejo), u španskoj poeziji, predstavlja strofu od deset stihova od kojih prvih šest formiraju tri distiha (pareada): u dužem stihu se postavlja pitanje, dok se u kraćem stihu (šp. verso de pie quebrado), pruža odgovor, kao eho. Četiri poslednja stiha formiraju redondilju koja sažima smisao prethodnih stihova, a često se ponavljanju i reči koje su korišćene u kratkim stihovima. Rima je konsonantska. Metrička šema oviljeha je, dakle, sledeća: aa bb cc cddc.

Prvi ga koristi Migel de Servantes (u Don Kihotu i Slavnoj sudoperi, jednoj od Uzornih novela). Kasnije Sor Huana Ines de la Kruz piše cele scene dramskog dela u ovoj formi (npr. Auto o božanskom Narcisu, treća scena). Česta je strofa u šaljivoj i satiričnoj poeziji XVII veka. Kasnije ga koriste Sorilja, Ruben Dario, Eduardo Markina, Pedro Munjos Seka i drugi. Često se vezuje za eksperimentalnu poeziju. Do današnjih dana se zadržala i upotreba u satiričnoj poeziji.

U nastavku sledi jedan od oviljeha iz Servantesove Slavne sudopere:

¿Quién de amor venturas halla?

El que calla.

¿Quién triunfa de su aspereza?

La firmeza.

¿Quién da alcance a su alegría?

La porfía.

Dese modo, bien podría

esperar dichosa palma

si en esta empresa mi alma

calla, está firme y porfía..

Literatura уреди

  • Quilis, Antonio, Métrica española, Ediciones Ariel. 14ª edición. Madrid, 2001.
  • Varela Merino, Elena et al., Manual de métrica española, Editorial Castalia. Madrid, 2005.