Test neutralizacije jedna je veoma specifična, ali komplikovana, skupa i tehnički zahtevna metoda, u serologiji, koja je zbog navedenih nedostataka uglavnom zamenjena savremenijim tehnikama.[1] Zasnovan je na saznanju da virus-specifična antitela, ukoliko su prisutna u serumu, neutrališu virus, tako da on ne može da raste u kulturi.[2] Pošto se u reakciji koriste dvostruka serijska razblaženja seruma ili izolovanog virusa, test je kvantitativan i njime se moze odrediti količina neutrališućih antitela ili izolovanog virusa.[3][4]

Test neutralizacije
MeSHD004797

Opšte informacije уреди

Pošto su virusi primarno intracelularni (unutarčelijski) paraziti, oni se ne mogu izolovati na veštačkim hranljivim podlogama, već samo u živim ćelijama domaćina.[5] Kulture ćelija su veoma osetljive, pa se najčešće koriste za otkrivanje i kultivisanje virusa.[6] Pored kultivisanja u ćelijskim kulturama, animalni virusi se kultivišu i u eksperimentalnim životinjama (ređe se koristi) i u embrionisanom kokošijem jajetu (za proizvodnju virusnih antigena i vakcina).[7][8][9]

Kod animalnih virusa, kulture ćelija su zapravo razmnožene životinjske ćelije u veštačkoj podlozi. Kada se u ćelijsku kulturu unese materijal koji sadrži virus, virus će inficirati ćelije i formirati plake – vidljiva mesta, prozirne zone, unutar ćelijske kulture gde je virus lizirao (razorio) ćeliju.[10]

Virusna infekcija može dovesti i do drugih morfoloških promena (oblika i građe) kao što su gigantske ćelije, grupe ćelija u gomilice itd. Ove promene ćelijske kulture nazivaju se – citopatogeni efekat (akronim CPE). CPE se može posmatrati primenom običnog svetlosnog mikroskopa.[11]

Namena уреди

Test neutralizacije se koristi za detekciju specifičnih neutrališućih antitela ili za identifikaciju izolovanog virusa.[12][13][14]

Način izvođenja уреди

 
Test neutralizacije

Test neutralizacije se može izvoditi na:[15]

  • kulturi ćelija,
  • pilećem embrionu,
  • eksperimentalnim zivotinjama.[16]

Neutralisana antitela se vezuju za površinske antigene koji učestvuju u pripajanju virusa na receptor osjetljive ćelije čime se neutrališe infektivnost virusa.[17]

Kada se test neutralizacije koristi za dokazivanje neutrališućih antitela mešaju se serijska razblaženja inaktivisanog ispitivanog seruma i konstantna količina poznatog virusa.[18]

Kada se test neutralizacije koristi za identifikaciju izolovanog virusa uzimaju se jednake količine poznatog dijagnostičkog seruma i mešaju sa dvostrukim serijskim razređenjima izolovanog virusa.[19]

U inokulisanoj kulturi ćelija posmatra se citopatogeni efekt (CPE). Titar neutrališućih antitela je najveće razblaženje seruma koje spečava citopatogeni efekt.[11]

Izvori уреди

  1. ^ „SEROLOSKA DIJAGNOSTIKA VIRUSNIH INFEKCIJA-Vezbe-Mikrobiologija-Medicina - Docsity”. www.docsity.com (на језику: српски). Приступљено 19. 1. 2021. 
  2. ^ Storch GA. Diagnostic Virology. In: Knipe DM, Howley PM. Fields Virology. 4th ed. Lippincott Williams & Wilkins, 2001: 493-531.
  3. ^ Kudesia G, Wreghitt. Clinical and Diagnostic Virology. Cambridge University Press, 2009.
  4. ^ Murray PR, Witebsky FG. The Clinician and the Microbiology Laboratory. In: Mandell, Douglas and Bennett´s principles and practice of infectious diseases, eds. Gerald L. Mandell, John E. Bennett, Raphael Dolin. 7th ed., Churchill Livingstone Elsevier, 2010: 233-65
  5. ^ Krstić Lj, Medicinska virusologija, drugo izdanje, 2000.
  6. ^ Winn W, Allen S, Janda W, Koneman E, Procop G, Schreckenberger P, Woods G. Koneman's Color Atlas and Textbook of Diagnostic Microbiology. 6th ed. Lippincott Williams & Wilkins, 2006.
  7. ^ Nester EW, Anderson DG, Roberts CE, Nester MT. Microbiology a human perspective. 5th ed. McGraw-Hill Companies, New York 2007
  8. ^ „Mikrobiološkinja: Koronavirus se ne menja, ispitivanjima do vakcine”. N1 (на језику: српски). 6. 11. 2020. Приступљено 19. 1. 2021. 
  9. ^ V. Presečki i sur: Virologija, Medicinska naklada, Zagreb, 2002
  10. ^ Arsenović Ranin N, Stojić Vukanić Z, Bufan B. Priručnik za praktičnu nastavu iz imunologije i imunohemije, Farmaceutski fakultet u Beogradu 2007.
  11. ^ а б Rabenau HF, Kessler HH, Kortenbusch M, Steinhorst A, Raggam RB, Berger A. Verification and validation of diagnostic laboratory tests in clinical virology. J Clin Virol 2007; 40(2): 93 - 8.
  12. ^ Storch GA. Diagnostic virology. Clin Infect Dis 2000; 31: 739-51.
  13. ^ Black JG. Microbiology. 7th ed. John Wiley & Sons, INC 2008.
  14. ^ Stankov S. Razvoj i značaj komparativne sekvencijske analize u medicinskoj virusologiji. Med Pregl 2006; LIX (3-4): 138-42.
  15. ^ Tortora GJ, Funke BR,Case CL. Microbiology, an introduction. 8th ed. San Francisko CA, 2004.
  16. ^ Arsenović Ranin N, Stojić Vukanić Z, Bufan B. Priručnik za praktičnu nastavu iz imunologije i imunohemije, Farmaceutski fakultet u Beogradu 2007.
  17. ^ Deljo, Dervis (2012-01-14). „Test neutralizacije”. Zdravlje (на језику: хрватски). Приступљено 2021-01-19. 
  18. ^ Mlinarić-Galinović, G., Ramljak-Šešo, M. i sur.: Specijalna medicinska mikrobiologija i parasitologija, Merkur A. B. D., Zagreb, 2003
  19. ^ S. Kalenić, E. Mlinarić-Missoni : Medicinska bakteriologija i mikologija., Merkur A. B. D., Zagreb, 2001.

Spoljašnje veze уреди

 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).