Đorđe Vojislavljević

краљ Дукље

Đorđe Vojislavljević ili Đorđe Bodinović je bio srpski kralj iz prve polovine 12. vijeka. Pripadao je dinastiji Vojislavljevića, a bio je sin kralja Konstantina Bodina. Pošto je država Vojislavljevića još od ranije bila svedena na srpsko primorje, Đorđe je kao kralj vladao prvenstveno u oblastima Duklje i Travunije, a njegov pokušaj da obnovi vlast nad svim srpskim zemaljama nije uspio. Njegova vladavina je poznata prvenstveno na osnovu Ljetopisa popa Dukljanina. Kraljevsku vlast je vršio u dva navrata: oko (1113–1118) i oko (1125–1131). Između Đorđeve prve i druge vladavine, državom Vojislavljevića je vladao Grubeša Branisavljević, rođak velikog župana Uroša I, koji je bio naklonjen Vizantiji. Pošto je narod zbacio Grubešu i vratio Đorđa na prijestol, car Jovan II Komnin je napao srpske oblasti u unutrašnjosti i osvojio Ras, a vizantijska vojska je nedugo potom slomila i otpor kralja Đorđa, koji je kao zarobljenik odveden u Carigrad, gdje je kasnije i umro.[1][2][3]

Đorđe I Vojislavljević
Srpske zemlje krajem 11. i početkom 12. vijeka
Lični podaci
Puno imeĐorđe I Vojislavljević
Datum rođenjaoko 1081.
Mesto rođenjadržava Vojislavljevića
Datum smrti1131.
Mesto smrtiCarigrad, Vizantija
Porodica
RoditeljiKonstantin Bodin
Jakvinta Barijska
DinastijaVojislavljevići
Kralj Duklje i Travunije
Period(1113–1118), (1125–1131)
PrethodnikVladimir i Grubeša
NaslednikGrubeša (1118—1125) i Gradihna (1131—1143)

Biografija uredi

 
Simbol krsta u krugu, oblikovan prema krstovima sa ktitorskog natpisa Đorđevog dede, kralja Mihaila, iz crkve Svetog Mihaila u Stonu

Đorđe je bio sin kralja Bodina i kraljice Jakvinte, čiji je brak bio zaključen oko 1081. godine. Đorđev najstariji brat Mihailo II|Mihailo II nije uspio da se održi na vlasti nakon smrti njihovog oca, kralja Bodina, koji je umro oko 1100. godine, nakon čega se Đorđe sa majkom Jakvintom i ostalom braćom, Arhiricom i Tomom, tokom narednih dvanaesetak godina nalazio u nepovoljnom položaju.[4]

Prva vladavina (1113—1118) uredi

Nakon smrti kralja Vladimira, oko 1113. godine, Đorđe je postao kralj, zahvaljujući spletkama kraljice Jakvinte. Đorđe je sa svojom vojskom krenuo u Skadar svome stricu Gojislavu. Grubeša je jedini bio uhvaćen u Skadru. U to vrijeme vojskovođa Kalojovan Kuman je sa Gojislavom napao Đorđa. Gojislav i vojskovođa su dobili bitku, a Đorđe je pobegao u Oblik. Zatim je vojskovođa osvojio Skadar. Tada izvukoše Grebušu iz tamnice i postave ga za vladara Duklje. Posle ovoga je Đorđe pobegao u Rašku. Kasnije se vratio sa vojskom pred Bar i svrgnuo Grebušu.[4]

Druga vladavina (1125—1131) uredi

Posle ovoga Đorđe se pomirio sa Grebušinom braćom Dragihnom i Dragilom, a za uzvrat im dade župu u Zeti. Gradihni nije htio ništa da da jer je htio da ga namami u Duklju, pošto je ovaj bio u Raškoj. Zatim Dragilo prodre u oblast zvanu Podgorje i osvaja neke župe. Uz pomoć Dragilovog saveta, Đorđe je napao Rašku i osvojio je. Tu su našli Uroša u tamnici pa su ga izvukli i postavili za vladara Raške. Zbog jačanja Dragila, Đorđe je poslao Mihaila, sina bivšeg kralja Vladimira, a posle i Dragila u tamnicu. Kasnije je Dragihn pobjegao u Drač sa svojim sinovima Prvošem, Grebušom i Nemanjom. Zatim vojskovođa Pirigordi sa Dragihnom i Gradihnom napadne Duklju i osvoji sve do Vranjine i Bara. Kasnije je vojskovođa hteo da ode u Carigrad, pa je Gradihna ostavio svome sinu Borošu da čuva tvrđavu u Obliku. Tada je Đorđe naredio sa se ubije Gradihna i njegov brat. Tada je u Drač došao Aleksije Kontostefan, pa je Đorđe napao Oblik. Kada je za to čuo Aleksije odmah je sa Gradihom i njegovim bratom napao Đorđa. Tada su napali njegov logor, ali je Đorđe uspeo da pobegne u Crmnicu. Aleksije se posle toga vratio u Bar, a Gradihnu ostavi sa vojiskom. Malo posle toga se pobuni Kotor, pa zatim i cela zemlja, pa Gradihna poče da osvaja susjedne oblasti. Kada je shvatio da je napadnut sa svih strana i da nije mogao više da se krije u šumama i gorama, on se sakri u tvrđavu koja se zvala Obolon. Zatim je Gradihna osvojio ceo Kotor osim tvrđave u kojoj se nalazio Đorđe. Međutim je vojskovođa došao u Skadar da bi sa Gradihnom osvojio tvrđavu. Đorđe je uhvaćen i odveden u tamnicu u Draču, a posle u Carigrad.[4]

Đorđe je umro u carigradskoj tamnici, a na njegovo mesto vizantijski car je postavio Gradihnu Branisavljevića.[4]

Đorđevi pečati uredi

 
Pečat kraljevića Đorđa, sina kralja Bodina

Dva olovna pečata, koja potiču iz vremena kada je Đorđe još uvijek bio kraljević, sačuvana su u dobrom stanju, a oba se nalaze u Bugarskoj, gdje su i otkriveni, a potom su i opisani u sfragističkim radovima pojedinih bugarskih naučnika.

Prvi pečat uredi

Prvi olovni pečat kraljevića Đorđa objavljen je 1938. godine, čime je bilo potvrđeno da je Bodinov sin Đorđe bio stvarna istorijska ličnost. Pečat se danas čuva u muzejskoj zbirci Nacionalnog arheološkog instituta u Sofiji.[5]

Na aversu pečata prikazan je Sveti Đorđe, sa grčkim natpisom, koji glasi: ό ἅγιος Γεώργιος. Na reversu se nalazi latinski natpis, koji glasi: Geor(gius) regis Bodini filius, što u prevodu znači: Đorđe, kralja Bodina sin.

Drugi pečat uredi

Drugi olovni pečat kraljevića Đorđa, koji je po svemu sličan prvom, takođe je pronađen u Bugarskoj, u blizini sela Krepost u Haskovskoj oblasti, a objavljen je 1984. godine.[6]

Lokrumski falsifikati uredi

Pojedine krivotvorene isprave, koje pripadaju grupi poznatih mljetskih, odnosno lokrumskih falsifikata, pominju i kralja Đorđa, kao i neke druge srpske vladare iz 11. i 12. vijeka, ali u nauci je sa potpunom pouzdanošću utvrđeno da je riječ o znatno poznijim krivotvorinama, stvorenih radi dokazivanja raznih prava i posjeda na koje su pretendovale pojedine benediktinske ustanove.[7][8][9][10]

Kralj Đorđe se pominje u dva lokrumska falsifikata:

  • Povelja sudije Grda (iz navodne 1114. godine), kojom se crkva Sv. Martina u Šumetu dosuđuje benediktinskom samostanu na Lokrumu.
  • Povelja kralja Đorđa (iz navodne 1115. godine), kojom se crkva Sv. Martina u Šumetu potvrđuje benediktinskom samostanu na Lokrumu.

Rodoslov kralja Đorđa uredi

Rodoslov Đorđa Vojislavljevića

Stefan Vojislav
(vladao 1042—1050)
Gojislav Vojislavljević Mihailo Vojislavljević
(vladao 1052-1081)
Saganek Radoslav Predimir
Vladimir
Župan Zete
Konstantin Bodin
(vladao 1081-1101)
Dobroslav II
(vladao 1101-1102)
Branislav Kočapar
(vladao 1102)
Vladimir
(vladao 1102-1115)
Mihailo II
(vladao 1101)
Đorđe
(vladao 1115-1118
i 1125-1131)
Grubeša
(vladao 1118-1125)
Draginja Gradihna
(vladao 1131-1142)
Mihailo
(knez Zahumlja)

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Živković 2006a, str. 127-132.
  2. ^ Živković 2006b, str. 451-466.
  3. ^ Živković 2009, str. 304-305.
  4. ^ a b v g Mijušković 1988.
  5. ^ Gerassimov 1938, str. 217-218.
  6. ^ Юrukova 1984, str. 8-13.
  7. ^ Foretić 1952, str. 63-72.
  8. ^ Dinić 1962, str. 5-16.
  9. ^ Kampuš 1962, str. 317-324.
  10. ^ Klaić 1967, str. 185-234.

Izvori i literatura uredi

Izvori
Literatura

Spoljašnje veze uredi