Đula Grošič (mađ. Grosics Gyula; Dorog, 4. februar 1926Budimpešta, 13. jun 2014)[1] bio je mađarski fudbaler koji je igrao na poziciji golmana.

Đula Grošič
Grošič 1954.
Lični podaci
Nadimak Crni Panter
Datum rođenja (1926-02-04)4. februar 1926.
Mesto rođenja Dorog, Kraljevina Mađarska
Datum smrti 13. jun 2014.(2014-06-13) (88 god.)
Mesto smrti Budimpešta, Mađarska
Visina 1,78 m
Pozicija golman
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1945—1947 Dorogi 61 (0)
1947—1949 Mateos Budimpešta 55 (0)
1949—1950 Teherfuvar 30 (0)
1950—1957 Honved 125 (0)
1957—1962 Tatabanja 123 (0)
2008 Ferencvaroš 1 (0)
Ukupno 394 (0)
Reprezentativna karijera
1947—1962 Mađarska 86 (0)
Trenerska karijera
1963 Tatabanja
1964—1965 Šalgotarjan
1966 KSI
1966—1968 Kuvajt
Nagrade
Predstavljajući  Mađarska
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto 1952. Helsinki
Svetsko prvenstvo
Srebrna medalja — drugo mesto 1954. Švajcarska
Balkanski kup u fudbalu za reprezentacije
Zlatna medalja — prvo mesto Balkanski kup u fudbalu za reprezentacije 1947.
Centralnoevropski kup
Srebrna medalja — drugo mesto Centralnoevropski kup 1948 — 1953.

Grošič je bio golman čuvene mađarske zlatne fudbalske generacije iz pedesetih godina dvadesetog veka. Branio je 86 puta za fudbalsku reprezentaciju Mađarske. Imao je nadimak „Crni Panter” (a fekete párduc).[2]

Karijera uredi

Grošič je bio član nepobedive Mađarske fudbalske reprezentacije između 1948. i 1954. godine. Bio je član budimpeštanskog FK Honveda a na Olimpijskim igrama u Helsinkiju 1952. godine je sa reprezentacijom Mađarske osvojio zlatnu medalju. Na svetskom prvenstvu 1954. godine u Švajcarskoj, svako je već unapred video mađarsku reprezentaciju na pobedničkom postolju. Za iznenađenje su se pobrinuli reprezentativci fudbalske reprezentacije SR Nemačke, koji su u finalu pobedili mađare sa rezultatom 3:2.[3]

Posle revolucije u Mađarskoj 1956. godine, zlatna generacija se raspala, Grošič je odlučio da ostane u zemlji. Ostao je prvi golman reprezentacije, ali je dobio kaznu neigranja na godinu dana iz političkih razloga. Još je učestvovao na svetskom prvenstvu 1958. godine i prvenstvu 1962. godine. Svoju prvu utakmicu za reprezentaciju Mađarske Grošič je odigrao sa 21. godinom starosti protiv reprezentacije Albanije a zadnju utakmicu je odigrao sa svojih 36. godina 1962. godine protiv Jugoslavije.[4]

Za Grošiča se tvrdi da je uveo pojam golmana - „trećeg beka“ ("sweeper-keeper"), koji je u stvari bio jedanaesti igrač i pomagao svojoj odbrani istrčavanjem kada je to trebalo.[5]

Reference uredi

  1. ^ „Blik, novine”. Arhivirano iz originala 14. 06. 2014. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  2. ^ Đula Grošič Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. oktobar 2007), sportski muzej
  3. ^ „FIFA-statistika: Đula Grošič”. Arhivirano iz originala 26. 04. 2014. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 
  4. ^ Đula Grošič (reprezentativna statistika)
  5. ^ „Golmani koji protivreče svom izgledu”. Arhivirano iz originala 03. 07. 2014. g. Pristupljeno 14. 06. 2014. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi