Đunis je naseljeno mesto grada Kruševca u Rasinskom okrugu. Prema popisu iz 2002. bilo je 812 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 1006 stanovnika). Ovo ime koje odudara od uobičajenih toponima za srpska sela verovatno duguje svecu Dionisiju kome je bio posvećen jedan od mnogih manastira koji su se u Đunisu nekada nalazili. U knjizi ”Crkvena umetnost”[1] navodi se da su na đuniškom groblju, nedaleko od današnje parohijske crkve Svetog Pantelejmona, podignute 1903, pronađeni ostaci starog hrišćanskog hrama Svetog Dionisija Areopagita iz 4. veka. S obzirom na to da je reč Đunis narodni hipokoristik - posrbljavanje reči Dionis, a kult paganskog božanstva Dionisa bio je jedan od najrasprostranjenijih na centralnom Balkanu do dolaska hrišćanstva [2], može se pretpostaviti da toponim Đunis ima daleko starije korene, iz prehrišćanskog vremena.

Đunis
Manastir u Đunisu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugRasinski
GradKruševac
Stanovništvo
 — 2011.812
Geografske karakteristike
Koordinate43° 35′ 01″ S; 21° 30′ 16″ I / 43.583666° S; 21.504333° I / 43.583666; 21.504333
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina257 m
Đunis na karti Srbije
Đunis
Đunis
Đunis na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj37202
Pozivni broj037
Registarska oznaka

Geografija uredi

Đunis se nalazi u centralnoj Srbiji u Rasinskom okrugu. Udaljen je oko 210 km od Beograda, 14 km od Kruševca i 8 km od auto-puta E-75, a nalazi se na glavnoj železničkoj liniji normalnog koloseka Beograd - Niš - Skoplje - Solun na kojoj ima svoju putničku i teretnu stanicu. Smešten je u dolini Južne Morave, a kroz njega protiče i Ribarska reka.

U blizini se nalazi Đuniski vis.

Klima uredi

Klima Đunisa je umereno kontinentalna sa uticajem planinske klime. Leta su sa prilično svežim jutrima i večerima zbog vetra koji duva sa Jastrepca, a zime su snegovite sa retkim oštrim mrazevima.

Demografija uredi

U naselju Đunis živi 696 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 47,1 godina (44,1 kod muškaraca i 49,9 kod žena). U naselju ima 276 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,94.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.567
1953. 1.637
1961. 1.417
1971. 1.278
1981. 1.139
1991. 1.006 976
2002. 812 833
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
779 95,93%
Romi
  
19 2,33%
Jugosloveni
  
5 0,61%
Crnogorci
  
4 0,49%
Hrvati
  
1 0,12%
nepoznato
  
1 0,12%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Istorija uredi

 
Đunis 1876. godine. Autor, ruski fotograf, Groman je zapisao na poleđini slike: „Mesto sa koga su Turci 9. oktobra 1876. Đunis uzeli

Đunis je neproporcionalno svojoj veličini imao veoma burnu istoriju. Mada je često sa svojim brojnim crkvama i manastirima bio na meti turskih napada retko je bio bitna tačka istorijskih dešavanja sve do srpsko-turskog rata 1876. godine kada je srpska vojska pod komandom ruskog generala Mihaila Černjajeva u Đunisu 17. oktobra pretrpela katastrofalan poraz, inače jedini u dotadašnjoj Černjajevljevoj vojnoj karijeri.

Turizam uredi

 
Mesto pređašnjeg groba grofa Rajevskog u kome je sada sahranjeno njegovo srce

Đunis svake godine poseti na desetine hiljada turista, ali su smeštajni kapaciteti ipak nerazvijeni. Turističke atrakcije Đunisa predstavljaju njegovi manastiri, poznati pecaroški lokaliteti na Južnoj Moravi, kao i prilično očuvana priroda.

Najveći broj hodočasnika privlači manastir Pokrova Presvete Bogorodice koji je izuzetno posećen tokom cele godine, ali na dan slave manastira, 14. oktobra se svake godine okupi više desetina hiljada ljudi iz cele Srbije. Drugi đuniški manastir, manastir sv. Romana je takođe jedna od najvećih srpskih svetinja. Pominje se još 1020. u hrisovulji vizantijskog cara Vasilija Drugog. Posebnu pažnju budi podatak da se u ovom manastiru nalazi i grob ruskog plemića i dobrovoljca Nikolaja Nikolajeviča Rajevskog koji je u Tolstojevom romanu Ana Karenjina predstavljen kao Vronski. Vronski tj. Rajevski je po pogibiji prvobitno bio sahranjen u porti manastira da bi kasnije bio prenet u porodičnu grobnicu u Rusiji, ali je njegovo srce ostavljeno da do danas počiva u manastiru.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Protođakon Pribislav Simić ”Crkvena umetnost” izdanje Sv. arhijerejskog sabora SPC 1994. http://www.patrijarsija-puo.rs/e-prodavnica/knjige/crkvena-umetnost/knjiga-1234/ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (18. jul 2018)
  2. ^ Sanja Pilipović ”Trijada Zevsa, Herkula i Dionisa - prilog izučavanju drevnih kultova u Gornjoj Meziji” Institut za balkanske studije, SANU, Beograd 2017 http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0350-7653/2008/0350-76530839059P.pdf
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi