Đurakovac (alb. Gjurakoc) je naseljeno mesto u opštini Istok, na Kosovu i Metohiji. Prema popisu stanovništva iz 2011. u naselju je živelo 2.209 stanovnika.

Đurakovac
Srušena srpska pravoslavna crkva u selu Đurakovac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugPećki
OpštinaIstok
Stanovništvo
 — 2011.Pad 2.209[1]
Geografske karakteristike
Koordinate42° 43′ 32″ S; 20° 28′ 19″ I / 42.725556° S; 20.471924° I / 42.725556; 20.471924
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina454 m
Površina10,74 km2
Đurakovac na karti Srbije
Đurakovac
Đurakovac
Đurakovac na karti Srbije

Položaj uredi

Atar naselja se nalazi na teritoriji katastarske opštine Đurakovac površine 1074 ha. Selo se nalazi u Pećkom podgoru, nedaleko od Istoka.

Istorija uredi

U Đurakovcu je do kraja XX veka bila stara crkva Sv. Nikole u čijoj oltarskoj apsidi je bila u podu ugrađena mermerna ploča sa natpisom iz 1362. godine sa natpisom nepoznatog vlastelina Danila koji je verovatno bio i ktitor crkve. Na njenim temeljima je 1592. godine podignuta nova crkva, koja je odmah bila i oslikana. U turskom popisu iz 1572. ubeležen je manastir. Đurakovačka stara crkva bila je veoma poštovana kako u narodu tako i u sveštenstvu. O tome su svedočili urezani zapisi na njenim freskama. Tako su crkvu posetili: 1734. godine Andreja, brat patrijarha Arsenija IV Jovanovića, 1741. mitropolit skopski kir Atanasije, arhimandrit hercegovački Filotej, arhimandrit dabrobosanski Gavril; 1763. vladika Teodosije je zapisu dodao da je posetio svoje otečestvo u Đurakovcu. U crkvi je bilo oko stotinu kvadratnih metara fresaka. Iznad ulaznih vrata iz priprate u hram stajao je ktitorski natpis u osam redova, iz 1592. u kome se pominju pop Cvetko i drugi hristjani sela sego sa potpisom zugrafa Milije na kraju. U crkvi su se sačuvale stare ikone, oltarske dveri i knjige iz XVI i XVII veka koje su, srećom, posle konzervacije izvedene 1965. godine, bile vraćene u riznicu Pećke patrijaršije i tako sačuvane. Ispred zidanog dela crkve je kao njen sastavni deo sagrađena drvena priprata sa drvorezbarenim vratima na čijim okvirima su urezana imena ktitora i duborezaca iz Đurakovca i susednog sela Tomanaca. U porti crkve, među mnogim starim kamenim i hrastovim nadgrobnim spomenicima, bio je sačuvan i kameni stećak iz XIV-XV veka sa uklesanim likom jelena i ornamentima. U Đurakovcu su postojale još dve stare srpske crkve. Ostaci Crkve Sv. vrača Kuzmana i Damjana bili su na Pejčinovića bregu, istočno od crkve Sv. Nikole. Na njenom mestu su 1987. godine tadašnje vdasti dozvolile da se sagradi nova katolička (albanska) crkva. Ostaci druge crkve ležali su na mestu starog srpskog groblja, 200 metara zapadno od Stare lipe. Ceo taj prostor bio je pretvoren u smetlište. Za vreme tromesečnog bombardovanja Srbije 1999. stara crkva Sv. Nikole je oštećena. Juna meseca iste godine Albanci su je eksplozivom razorili do temelja. Tada su opljačkali i srušili sve srpske kuće iz Đurakovca i okolnih sela i proterali sve Srbe.[2]

Stanovništvo uredi

Naselje sada ima albansku etničku većinu, do 1999. godine u selu je živelo i 600 Srba i Crnogoraca. Prema popisu iz 2011. godine, Đurakovac ima sledeći etnički sastav stanovništva:

Nacionalnost[1] 2011.[a]
Albanci 2.014 (91,17%)
Egipćani 107 (4,84%)
Bošnjaci 39 (1,77%)
Srbi 22 (1,00%)
Aškalije 12 (0,54%)
drugi 15 (0,68%)
Ukupno 2.209


Demografija[1][3]
Godina Stanovnika
1948. 1.235
1953. 1.615
1961. 2.143
1971. 2.631
1981. 3.100
1991. 3.801
2011. 2.209

Napomene uredi

  1. ^ Popis iz 2011. na ovom području sproveli su organi jednostrano proglašene i delimično priznate Republike Kosovo. Budući da ga je popriličan broj kosovskih Srba bojkotovao, stvarni udeo Srba veći je od iskazanog u zvaničnim rezultatima popisa.

Reference uredi

  1. ^ a b v Etnički sastav stanovništva na Kosovu i Metohiji iz 2011. godine (jezik: engleski)
  2. ^ Ivanović, Milan (2013). Metohija:spomenici i razaranja. Novi Sad: Novi Sad:Prometej. str. 417.  COBISS.SR 278213639
  3. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.

Spoljašnje veze uredi