JSD Partizan

срортско друштво у Београду, Србија

Jugoslovensko sportsko društvo Partizan je osnovano 4. oktobra 1945. godine u Beogradu, pod nazivom Fiskulturno društvo Centralnog doma Jugoslovenske armije Partizan. Godine 1950. Partizan se reorganizuje i postaje sportsko društvo, a njegove sekcije prerastaju u klubove i okupljaju pored pripadnika Jugoslovenske armije, i ostale građane svih uzrasta, osnivajući omladinske, a u nekim klubovima i ženske ekipe. Na godišnjoj skupštini 1960. dopunjuje naziv društva u Jugoslovensko sportsko društvo Partizan.

JSD Partizan
Pun nazivJugoslovensko sportsko društvo Partizan
NadimciCrno-beli
Parni valjak
Sportovi30 klubova
Osnovano4. oktobar 1945. god.; pre 78 godina (1945-10-04)
SjedišteBeograd
BojeCrna i bela
   
Himna„Himna navijača Partizana“, Kornelije Kovač
RukovodstvoOstoja Mijailović (predsednik)
Andrea Arsović (zamenik predsednika)
Zvanični fan klubGrobari
Veb-sajtjsdpartizan.rs

Među prvim njegovim sekcijama su fudbalska, atletska, košarkaška, biciklistička i teniska. Poslednji su osnovani e-sport, 3x3 i MMA klub.

Predsednik sportskog društva Partizan je Ostoja Mijailović.[1] Potpredsednici su Andrea Arsović, Milan Pavlović i Jovan Lazarević.[2]

Klubovi Partizana su osvojili 20 evropska trofeja od kojix je čak 12 titula evropskog prvaka. Partizan je najuspešnije sportsko društvo u Srbiji i na prostoru bivše Jugoslavije.[3]

Klubovi JSD Partizan uredi

Atletski klub Partizan uredi

Atletski klub Partizan je osnovan 4. oktobra 1945. kada je osnovano JSD Partizan, kao sekcija sportskog društva, tri godine kasnije sekcija je prerasla u klub. Atletičari Partizana Ivan Gubijan bacač kladiva i Franjo Mihalić dugoprugaš - maratonac, bili su najveće zvezde atletike u istoriji kluba koji su doneli jedine dve olimpijske medalje za jugoslovensku i srpsku atletiku. Gubijan je bio „srebrni“ na Olimpijskim igrama 1948. u Londonu, a Mihalić 1956. u Melburnu. Nije bilo jugoslovenske selekcije bez takmičara ovog kluba. Najveći domet ostvario je trkač Petar Šegedin koji je na Evropskom prvenstvu u Briselu 1950. u trci 3.000 metara sa preprekama osvojio drugo mesto i srebrnu medalju, što je bila prva jugoslovenska medalja u atletici na evropskim prvenstvima. Sličan uspeh je ponovio Jože Međimurec na prvom Evropskom prvenstvu u dvorani 1970. u Beču na trci na 800 m osvojivši treće mesto i opet prvu medalju za Jugoslaviju na evropskim prvenstvima u dvorani.[4]

AK Partizan je do sada 39 puta bio ekipni državni prvak u muškoj i ženskoj konkureniciji i 24 puta osvajač kupa. Najveći uspeh ostvarile su juniorke 1990. godine pobedom u kupu evropskih šampiona.[5]

Slavna imena jugoslovenske atletike iz redova Partizana su još Zvonko Sabolović (23 puta obarao državne rekorde u više sprinterskih disciplina), Mirko Vujačić, Boris Brandl, Stevan Pavlović, Drago Štritof, Andrija Otenhajmer, Ivica Karasi, Vlado Marjanović Veselinka Milošević, Danijel Temim, Mladen Nikolić, Ivan Mustapić, Ivan Ivančić, Sead Krdžalić, Jovan Lazarević, Slobodan Branković, Dragan Perić, Dragutin Topić, Goran Raičević.[6]

Članovi Partizana su reprezentativci Srbije Asmir Kolašinac i Emir Bekrić.

Biciklistički klub Partizan uredi

Biciklistički klub Partizan je osnovan 1945. godine. Deset puta su osvajali nacionalno prvenstvo i jednom kup.

Partizanovi takmičari su ostvarivali zapažene rezultate. Saša Gajičić je bio osmi na svetu, dva puta pobednik trke kroz Srbiju i učesnik Điro d'Italija, Aleksandar Nikavčević (7. na svetu, dvostruki pobednik Trke kroz Sbiju, učesnik Vuelte), Nebojša Jovanović (6. mesto u Evropi, pobednik Trke oko Grčke), Veselin Petrović (15. mesto na Olimpijskim igrama, pobednik mnogih međunarodnih trka).[7]

Danas ekipu čine: Ivan Stević, Nikola Kozomara, Branko Marković i Goran Cerović.[8]

Košarkaški klub Partizan uredi

 
Utakmica između Cibone i Partizana

Košarkaški klub Partizan je najtrofejniji srpski košarkaški klub, iz Beograda. Nastao je kao košarkaška sekcija Sportskog društva Centralnog doma Jugoslovenske narodne armije. Sportsko društvo CDJA Partizan osnovano je 4. oktobra 1945. Košarkaška sekcija CDJA Partizan nastala je od košarkaške reprezentacije Jugoslovenske armije, koja je 1945. godine osvojila prvenstvo države na turniru sa reprezentacijama jugoslovenskih republika. Pod imenom Partizan košarkaši današnjeg KK Partizan nastupaju od prvog klupskog šampionata Jugoslavije, održanog 1946. godine. KK Partizan je 1953. godine zvanično prestao da bude klub Jugoslovenske narodne armije i celo sportsko društvo je dobilo naziv Jugoslovensko sportsko društvo Partizan.

Dvadeset jedan puta je osvajao nacionalno prvenstvo, šesnaest puta nacionalni kup, sedam puta Jadransku ligu i jednom Superkup Jadranske lige, a takođe je osvojio i Kup evropskih šampiona 1992, iako je te sezone, zbog rata u Jugoslaviji, odigrao samo jednu utakmicu pred svojim navijačima. Partizan je osvojio i tri Kupa Radivoja Koraća 1978, 1979. i 1989. godine. KK Partizan je prvi košarkaški klub iz Srbije koji je odigrao zvaničnu utakmicu sa NBA timovima.[9]

Teniski klub Partizan uredi

Teniski klub Partizan je osnovan 4. oktobra 1945. godine kao sekcija pri JNA, da bi 1950. godine postao klub i dobio današnje ime. Partizan je osvojio 19 ekipne titule u muškoj i 12 u ženskoj konkurenciji.[10]

Za Partizan je od 1954. do 1976. godine igrala Jelena Genčić. Ona je 18 puta bila prvakinja Jugoslavije: 2 puta pojedinačno, 6 puta u ženskim parovima i 12 puta u mešovitim parovima, dok je 11 puta bila druga. Ilija Panajotović je jednom bio prvi pojedinačno i u paru i 7 puta je bio drugi. Bio je Dejvis kup reprezentativac od 1957 do 1960. godine

Najbolji srpski teniseri koji su trenirali u Partizanu početkom XXI veka su: Novak Đoković, Ana Ivanović, Janko Tipsarević, Nenad Zimonjić, Bojana Jovanovski, Ilija Bozoljac, Dušan Vemić, Dušan Lajović, Ana Jovanović, kao i Jelena Dokić iz Australije i Andrea Petković iz Nemačke.[11]

Fudbalski klub Partizan uredi

 
Početak meča Arsenal - Partizan

Fudbalski klub Partizan je osnovan u Beogradu 4. oktobra 1945, kao deo Jugoslovenskog sportskog društva, koje danas broji 26 klubova u različitim sportovima, ali je potpuno nezavisan u pogledu organizacije, uprave, finansija, materijalnih sredstava i objekata. Klub je u početku formiran pod okriljem Jugoslovenske narodne armije, a stadion Partizana je dugo nosio ime Stadion JNA. Početkom 1950-ih je postao nezavisan od vojske.

Partizan je osnovan 4. oktobra 1945. Bio je 27 puta bio prvak države, a osvajač je i 16 kupova i jednog superkupa. Najveći uspeh Partizana u evropskim takmičenjima je finale Kupa evropskih šampiona 1966. godine protiv madridskog Reala i 1 trofej Mitropa kupa 1978. godine. Posle raspada Jugoslavije, Partizan je prvi klub iz Srbije koji se plasirao u Ligu šampiona (ukupno dva puta) i koji se plasirao u osminu finala Kupa UEFA.Uz to je bio 8 puta u grupnoj fazi Lige Evrope i 2 puta u grupnoj fazi Lige šampiona nakon raspada Jugoslavije

Momčilo Vukotić je rekorder Partizana po broju nastupa - odigrao je 752 utakmice, a rekorder u broju golova postignutih za crno-bele je Stjepan Bobek sa 403 pogotka. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupilo je preko 130 Partizanovih fudbalera, a više od pedeset utakmica odigrali su Stjepan Bobek, Branko Zebec, Zlatko Čajkovski, Fahrudin Jusufi, Milan Galić, Milutin Šoškić, Slaviša Jokanović, Predrag Mijatović. Bivši igrač Partizana Savo Milošević je odigrao 102 utakmice za reprezentaciju, što je apsolutni rekord.

Klub je u dosadašnjim nacionalnim ligaškim takmičenjima postigao šest pobeda sa deset i više datih golova, u dva prvenstva je postigao po više od stotinu golova i drži rekord jugoslovenske prve lige sa 107 pogodaka u jednom prvenstvu i jedini je neporažen šampion ikada (u sezoni 2004/05). Od raspada SFRJ u nacionalnim prvenstvima Partizan je osvojio najviše titula, postavši prvak 15 od 23 puta.[12]

Vaterpolo klub Partizan uredi

 
Vaterpolisti Partizana na fajnal foru Evrolige 2011.

Vaterpolo klub Partizan je osnovan 1946. godine. Jedan je od najuspešnijih klubova sportskog društva. Partizan je dvadeset devet puta bio nacionalni prvak, a nacionalni kup je osvajao dvadeset pet puta. Sedam puta je bio šampion Evrope. Takođe je osvajao i dva puta Super kup Evrope, Len kup, Kup pobednika kupova, Mediteranski kup i dva puta Evrointer ligu.[13]

Za Partizan je igrao veliki broj istaknutih igrača. Neki od njih su:Milan Muškatirović, Đorđe Perišić koji se takođe takmičio i u plivanju, Jugoslav Vasović, Aleksandar Šoštar, Petar Trbojević, Igor Milanović, Nikola Kuljača, Vladimir Vujasinović, Danilo Ikodinović, Živko Gocić, Slobodan Nikić, Vanja Udovičić, Filip Filipović...

Partizan su vodili poznati treneri:Vlaho Orlić, Mirko Sandić, Ratko Rudić, Nenad Manojlović, Dejan Udovičić...

Odbojkaški klub Partizan uredi

Odbojkaški klub Partizan je osnovan 1946. godine. Klub je deo Jugoslovenskog sportskog društva Partizan. Jedanaest puta je bio nacionalni prvak. Deset puta je bio prvak Jugoslavije, a jednom šampion Srbije. Sedam puta je osvajao Kup Jugoslavije, dva puta trofej kupa Srbije i jednom trofej superkupa Srbije.[14]

Neki od igrača koji su igrali za Partizan su: Goran Vujević, Željko Tanasković, Ivan Miljković...

Bokserski klub Partizan uredi

Bokserski klub Partizan je osnovan 1947. godine. Partizan je sedam puta bio ekipni prvak i jednom pobednik nacionalnog kupa, a njegovi bokseri su osamdeset puta osvajali titule u pojedinačnoj konkurenciji.[14]

Prvu bronzanu i medalju uopšte doneo je sa Evropskog prvenstva 1949. u lakoj kategori Pavle Šovljanski koji je taj uspeh ponovio i 1955. u velteru. Bronzu je osvojio i Stevan Redli 1953. godine u kategoriji pero. Srebrnu medalju na evropskom prvenstvu 1951. godine je osvojio Kosta Leković u pero kategoriji, a 1971. Svetomir Belić u polusrednjoj.[15]

Kuglaški klub Partizan uredi

Kuglaški klub Partizan je osnovan 1947. godine. Kuglaši Partizana su i pored velikih međunarodnih uspeha, tačno 47 godina čekali prvu titulu ekipnog prvaka. U svojoj bogatoj istoriji Kuglaški klub Partizan je 7 puta bio ekipni prvak države i 1 puta pobednik nacionalnog kupa.[14]

Šahovski klub Partizan uredi

Šahovski klub Partizan je osnovan 1947. godine i u svojim redovima je imao velikog igrača kao što je Svetozar Gligorić, najvećeg jugoslovenskog i srpskog šahistu svih vremena. U svojim vitrinama ima 23 šampionska pehara, 12 trofeja namenjenih pobedniku nacionalnog kupa. Članovi ŠK Partizana su kao reprezentativci, doneli našoj zemlji pregršt medalja sa šahovskih olimpijada i evropskih prvenstava. Uz Gligorića, to su ostvarili i Aleksandar Matanović, Milan Matulović, Petar Trifunović, Borivoje Ivkov, Vladimir Raičević...[14]

Plivački klub Partizan uredi

Plivački klub Partizan je osnovan 1948. godine na inicijativu Rudi Renoa i plivačkih radnika Bogdana Nenadovića, dr Miljenka Orlića i Ante Lambaše. Već 1953. godine učestvuje na republičkim prvenstvima svih kategorija gde osvaja treće mesto.

Boris Škanata je bio prvi plivač koji je 1948. godine doneo prvu titulu Partizanu u plivanju.[16][17] Treba pomenuti i Đorđa Perišića koji je za reprezentaciju učestvovao 66 puta i bio učesnik Letnjih olimpijskih igara 1960. u Rimu u disciplini 200 metara prsno. Bio je petostruki prvak države na 100 i 200 metara prsno.

Veliki broj plivača Partizana učestvovao je u reprezentaciji. Na prvom šampionatu sveta našu zemlju su uspešno predstavljali plivači Partizana Jasna Efendić, Jovan Kovačić, Božidar Linhart i Aleksandar Pavličević dok je trener reprezentacije bio trener Partizana Vladimir Pavlović. Mirjana Šegrt osvojila je srebrnu medalju na šampionatu Evrope, dok je Jasna Efendić postavila nesvakidašnji rekord postavši sedmostruka šampionka Balkana na Balkanskom šampionatu u Izmiru. Veliki broj plivača je osvajao medalje na mediteranskim igrama i balkanskim prvenstvima.[18]

Član Partizana je jedan od najboljih plivača sveta Milorad Čavić. Čavić je osvojio srebrnu medalju u disciplini 100 delfin na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu. Na svetskom prvenstvu u Rimu je osvojio zlatnu medalju u disciplini 50 metara delfin i srebrnu medalju na 100 metara delfin. Na Evropskim prvenstvima je osvojio dve zlatne medalje. Takođe ima veliki broj medalja u malim bazenima.[19]

Članovi Partizana su i Velimir Stjepanović[20] i Radovan Siljevski.[21]

Rvački klub Partizan uredi

Rvački klub Partizan je osnovan 1948. godine. Do sada je deset puta bio nacionalni prvak dok je nacionalni kup osvajao petnaest puta, a dva puta i nacionalni superkup.[22] Najveći uspeh je ostvario 2009. godine kada je postao šampion Evrope. Tadašnji tim činili su Artur Šahinjan, Vladimir Radosavljević, Rustam Totrov, Kristijan Fris, Nikola Knežević, Radomir Petković, Goran Bulatović, Aleksandar Maksimović i Davor Štefanek.[23] Takođe dva puta su osvajali Kup Evrope 2009. i 2010. godine.

Rukometni klub Partizan uredi

Rukometni klub Partizan je osnovan 1948. godine od kada se takmičio u velikom rukometu. Godine 1957. počeo je takmičenje u malom rukometu. Do sada je 9 puta bio prvak, 12 puta je trijumfovao u nacionalnom kupu i 3 puta osvojio titule nacionalnog superkupa. Najveći uspeh u evropskim takmičenjima je učešće u polufinalu EHF Kupa pobednika kupova (199899 i 200102) i polufinalu EHF Čelendž kupa (201011) kao i učešće u Ligi šampiona (199900, 200304, 201112 i 201213).[24]

Hokejaški klub Partizan uredi

Hokejaški klub Partizan je osnovan 1948. godine. Klub je osvojio 20 titula prvaka države i 3 kupa, što ga čini najtrofejnijim klubom u Srbiji. Dva puta su trijumfovali u regionalnoj Slohokej ligi 2011. i 2012. godine.[25] kao i jednom u Balkanskoj ligi.

Najviše sezona, čak 27 odigrao je Rašid Šemsedinović, koji je odigrao i najviše utakmica, 342. Najviše prvenstvenih golova dao je Lazar Dunda koji je postigao 144 gola na 312 meča. Najviše poena u sezoni dao je Blaž Lomovšek, 70 poena (42+28) u sezoni 1987/88.

Klub dizača tegova Partizan uredi

Klub dizača tegova Partizan je osnovan 1949. godine. [14]

Članovi kluba su u pojedinačnoj konkurenciji osvajali mnogo medalja. Miomir Maletić je 1962, 1963 i 1964 osvojio državno prvenstvo u lakoj kategoriji i kasnije nekoliko drugih i trećih mesta u težim kategorijama. K. Simonovski je 1968 u bantamu bio prvi. U superteškoj kategoriji preko 110 kg prvenstvo je 1969 osvojio N. Stojanović sa podignutih 675 kg.[26]

Stonoteniski klub Partizan uredi

Stonoteniski klub Partizan je osnovan 20. oktobra 1950. godine. Sa do sada osvojenih 12 šampionskih pehara i jednim trofejom nacionalnog kupa kao i titulom vicešampiona Evrope iz 1960. godine, STK Partizan je najtrofejniji i najuspešniji klub u zemlji, a pored ovog treba pomenuti da je do 80-ih godina STK Partizan imao i žensku ekipu, koja je 4 puta osvajala titulu prvaka Jugoslavije: 1955, 1956, 1957. i 1960. godine. Tih godina stonoteniseri Partizana su ekipno bili apsolutni prvaci Jugoslavije jer su pobedili u obe konkurencije.[27]

Najuspešnija stono teniserka Jugoslavije Margita Čović igrala je u Partizanu od 1954. godine i sa njim bila pojedinačni šampion 5 puta. Četiri puta je bila šampion u konkurenciji parova zajedno sa Maricom Vrzić-Temunović, a dva puta u mešovitom paru sa Vojislavom Markovićem, koji je pored titule u mešovitom dublu bio tri puta prvak u pojedinačnoj konkurenciji.

Ženski odbojkaški klub Partizan uredi

Ženski odbojkaški klub Partizan je osnovan 1950. godine. Osam puta je bio prvak Jugoslavije i dva puta je osvajao Kup Jugoslavije.[14] Klub je ugašen 1972. godine ali je od sezone 2013/14. ponovo reaktiviran u sklopu saradnje OK Partizan i ŽOK Vizura.[28] Na početku sezone za trenera je doveden nekadašnji trener Jedinstva i Poštara Darko Zakoč.[29] Već posle prvog zvaničnog meča pod ovim imenom klub je osvojio prvi trofej. U meču Superkupa, Partizan Vizura je pobedio Crvenu zvezdu sa 3:0.[30] Kao kruna sezone došlo je osvajanje titule šampiona nakon trijumfa nad večitim rivalom od 3:0 u pobedama. Nakon samo godinu dana došlo je do raskida saradnje između Partizana i Vizure, ali tokom leta 2016. godine zahvaljujući legendi Partizana i jugoslovenske odbojke Željku Tanaskoviću zvanično je obnovljen ŽOK Partizan. Klub je u seniorskoj konkurenciji krenuo od najnižeg ranga takmičenja, opštinske lige ali uz dobar rad trenera Ivana Steljića, takođe bivšeg igrača muške ekipe Partizana očekuje se brzi napredak ka eliti srpske ženske odbojke. ŽOK Partizan je istovremeno krenuo sa radom u svim mlađim kategorijama, angažovani su priznati i dokazani treneri, a na mestu direktora svih selekcija nalazi se Biljana Mihailović.

Veslački klub Partizan uredi

Veslački Klub Partizan osnovan je 5. jula 1951. godine. Ideja o organizovanju veslanja u okviru tadašnje sportske organizacije „JSD Partizan“ začeta je 1949-50. godina. Rodila se u krugu bivših veslača VK „Beograd“, VK „Danubius“, VK „Krka“ i drugih učesnika NOR-a, koji su se nalazili na novoizgrađenom kupalištu CDJA na Adi Ciganliji. Generalni direktor kluba je Ivan Brajtigam proslavljeni srpski moreplovac. Partizan je najtrofejniji srpski veslački klub.[31]

Ženski košarkaški klub Partizan uredi

Klub je osnovan 1953. godine. Tri puta su bili prvaci Jugoslavije, u sezonama 1983/84, 1984/85 i 1985/86. Partizan je u ovom periodu i dva puta osvajao kup 1985. i 1986. godine. Partizan su tada predvodili Jelica Komnenović, Biljana Majstorović, Olivera Krivokapić, Stojna Vangelovska, Cvetana Dekleva, Dragana Simić, Merhunisa Omerović, Zorana Cvetković, Radmila Lekić, Dragana Boreli, Olgica Mašić, Sonja Krnjaja, Zorica Ivetić, Andreja Pukšić, Tanja Stevanović...

Posle raspada Jugoslavije nisu imali uspeha, sve do sezone 2009/10. kada su postali prvaci Srbije. Naredna sezona 2010/11. je bila još uspešnija jer su igračice Partizana osvojile duplu krunu, osvojivši prvenstvo i kup.[32] U sezoni 2011/12. Partizan je po prvi put osvojio Regionalnu ligu trijumfom na finalnom turniru u Zenici. Klub iz Humske bio je bolji u finalu od domaćeg Čelika rezultatom 74:65.[33] Na kraju sezone Partizan je ponovo osvojio prvenstvo što je bila ukupno 6. titula prvaka u istoriji kluba.[34] U sezoni 2012/13. prvo je osvojen kup, potom je odbranjen trofej u Regionalnoj ligi pobedom u finalu nad ekipom Radivoja Koraća sa 70:45. Na kraju sezone osvojena je i 7. titula šampiona pobedom u finalu plej-ofa prvenstva Srbije nad ekipom Radivoja Koraća. Nakon pet godina bez trofeja, u sezoni 2017/18. Partizan je pobedom u finalu nad Crvenom zvezdom od 68:61 osvojio svoj peti trofej pobednika nacionalnog kupa.

Ragbi klub Partizan uredi

Ragbi klub Partizan je osnovan 1. novembra 1953. godine. Ragbi klub je odigrao prvu utakmicu 26. aprila 1954. u Paraćinu protiv Radničkog iz Beograda u kome su pobedili sa 21:11 (3:5). Četiri dana kasnije, 1. maja isti klubovi su na stadionu JNA odigrali i prvu ragbi utakmicu u Beogradu. Pobedio je Partizan 16:14.

Prvo prvenstvo Beograda 1955. osvojila je ekipa Partizana. U svojoj dugoj istoriji RK Partizan je 20 puta bio nacionalni prvak i 16 puta osvajač nacionalnog kupa. Najveći uspeh ostvario je 1994. godine kada je stigao do finala Evropskog kupa. Najznačajnija imena ragbi kluba Partizana su Damir Dimitrijević, Žan Garić, Dragan Grujić, Milan Medić, Dejan Petrović...[35]

Džudo klub Partizan uredi

Klub je osnovan 15. avgusta 1953. godine u okviru Teškoatletskog kluba. Godine 1957. je došlo do fuzije sa Crvenom zvezdom, a klub pod sadašnjim imenom nastaje 1961. godine. Prvi predsednik Džudo kluba Partizan bio je Markus Danon. [14]

Svoju prvu titulu ekipnog prvaka, džudo klub Partizan je osvojio 1963. godine. Isti uspeh je ponovljen i naredne godine. Do treće titule prvaka države stigli su tek nakon trideset godina, tj. 1994. Partizan je osvajao titulu nacionalnog prvaka i 2000, 2005, 2007. i 2008. godine i trofej nacionalnog kupa 2007. godine. Najveći uspeh u Evropi klub je ostvario 1959. kada je na Kupu Evrope zauzeo drugo mesto.[36]

Streljački klub Partizan uredi

Streljački klub Partizan je osnovan 27. marta 1959. godine. U pojedinačnoj konkurenciji strelci Partizana su osvojili 172 zlatne medalje na domaćim takmičenjima.

Najveći uspeh u istoriji kluba je osvajanje zlatne olimpijske medalje i postizanje olimpijskog rekorda u Seulu 1988. godine koji je postigao Goran Maksimović.

Na prvenstvima sveta ima osvojene 3 zlatne, 3 srebrne i 4 bronzane medalje. Na prvenstvima Evrope strelci Partizana su se vratili sa 16 zlatnih, 11 srebrnih i 8 bronzanih medalja. Na balkanskim šampionatima je osvojeno 52 zlatne, 52 srebrne i 50 bronzane medalje.

Ženski klub je aktuelni šampion Srbije. Klub predvode Andrea Arsović, Tatjana Savić, Jelena Banović i Ivana Scepinski.[37]

Karate klub Partizan uredi

Karate klub Partizan je osnovan 1967. godine, a najveći uspeh su 2 titule šampiona Evrope 2000. i 2001. godine.[14] Ženska ekipa Partizana je osvojila titulu šampiona države 2011. i 2018. godine dok su karatisti Partizana svoju prvu titulu šampiona države osvojili 2012. godine.[38]

Gimnastički klub Partizan uredi

Gimnastičarski klub Partizan je osnovan 1988. godine.[14]

Ženski vaterpolo klub Partizan uredi

Ženski vaterpolo klub Partizan je osnovan 2009. godine. Svoj prvi trofej vaterpolistkinje su osvojile 2012. godine i to kup Srbije.

3x3 klub Partizan uredi

3x3 klub Partizan je osnovan 2022. godine. Trenutno je rangiran na 8. mestu na rang-listi 3x3 klubova od strane Međunarodne košarkaške federacije. [39] Već 2023. godine Partizan je postao prvak Srbije savladavši u finalu Ub sa 15:14. [40][41]

Esport klub Partizan uredi

Esport klub Partizan je osnovan 2017. godine. Osvojio je Balkansku e-sport ligu 2022. godine.

Ugašeni klubovi uredi

Klubovi koji više ne postoje su: Skijaška sekcija, Planinarski klub, Bejzbol klub i Moto klub Partizan.

U periodu od 1948. do 1951. CDJA Partizan i njegovi članovi bili su višestruki prvaci države u nordijskom skijanju. Anton Pogačnik je bio prvak 1949, 1950. i 1951. u trčanju na 15 kilometara. God 1951 skijaši Partizana u disciplini trčanje na 15 km bili su apsolutni prvaci jer su Pogačnik, Kandara i Razinger osvojili prva tri mesta. Štafeta Partizana 4 h 10 km je bila prva 1948, 1949, 1950. i 1951. godine.

Skijaši Partizana su imali uspeha i u Nordijskoj kombinaciji. Stane Kordež je bio prvi 1947. godine, Anton Razinger je bio prvi 1948. Godine 1950. Anton Dolenc je bio prvi. Razinger je 1951. ponovo bio prvi. U skijaškim skokovima Jože Langus je 1947. bio državni prvak, a isti uspeh je ostvario i Janko Mežik 1949. godine. U Alpskom skijanju Marjan Magušar je bio prvak 1949. u slalomu.[42]

Najbolji sportista i klub uredi

Godina Sportista Sportistkinja muški klub ženski klub
2011. Vladimir Vujasinović (vaterpolo) Ivana Čomagić (karate) Vaterpolo klub Košarkaški klub
2012. Asmir Kolašinac (atletika) Andrea Arsović (streljaštvo) Atletski klub Košarkaški klub
2013. Emir Bekrić (atletika) Andrea Arsović (streljaštvo) Atletski klub Košarkaški klub
2014. Velimir Stjepanović (plivanje) Andrea Arsović (streljaštvo) Košarkaški klub Odbojkaški klub
2015. Nikola Jakšić (vaterpolo) Andrea Arsović (streljaštvo) Fudbalski klub Karate klub
2016. Nikola Jakšić (vaterpolo) Andrea Arsović (streljaštvo) Vaterpolo klub Streljački klub
2017. Nikola Jakšić (vaterpolo) Andrea Arsović (streljaštvo) Fudbalski klub Karate klub
2018. Velimir Stjepanović (plivanje) Andrea Arsović (streljaštvo) Vaterpolo klub Košarkaški klub
2019. Aleksa Erski (rvanje) Andrea Arsović (streljaštvo) Kuglaški klub Klub dizača tegova
2022.[43] Miloš Vasić, Martin Mačković (veslanje) Andrea Arsović (streljaštvo) Ragbi klub Streljački klub
2023.[44] Hetik Cabolov (rvanje) Andrea Arsović (streljaštvo) Košarkaški klub Veslački klub

Olimpijske medalje uredi

Medalja Takmičar(i) Olimpijske igre Sport
  Stjepan Bobek, Miroslav Brozović, Zlatko Čajkovski, Miodrag Jovanović, Aleksandar Atanacković, Prvoslav Mihajlović, Franjo Šoštarić 1948. London Fudbal
  Ivan Gubijan 1948. London Atletika
  Stjepan Bobek, Branko Zebec, Zlatko Čajkovski, Ratko Čolić 1952. Helsinki Fudbal
  Franjo Mihalić 1956. Melburn Atletika
  Milan Galić, Milutin Šoškić, Velimir Sombolac, Fahrudin Jusufi 1960. Rim Fudbal
  Mirko Sandić, Zoran Janković, Milan Muškatirović 1964. Tokio Vaterpolo
  Mirko Sandić, Uroš Marović, Zoran Janković, Dejan Dabović, Đorđe Perišić 1968. Meksiko Siti Vaterpolo
  Stevan Horvat 1968. Meksiko Siti Rvanje
  Dražen Dalipagić, Dragan Kićanović 1976. Montreal Košarka
  Dražen Dalipagić, Dragan Kićanović 1980. Moskva Košarka
  Ratko Rudić, Predrag Manojlović, Siniša Belamarić, Milorad Krivokapić 1980. Moskva Vaterpolo
  Biljana Majstorović 1980. Moskva Košarka
  Zoran Petrović, Igor Milanović, Dragan Andrić, Milorad Krivokapić 1984. Los Anđeles Vaterpolo
  Ljubomir Radanović, Admir Smajić 1984. Los Anđeles Fudbal
  Nebojša Zorkić 1984. Los Anđeles Košarka
  Aleksandar Šoštar, Igor Milanović, Goran Rađenović, Igor Gočanin, Dragan Andrić 1988. Seul Vaterpolo
  Goran Maksimović 1988. Seul Streljaštvo
  Vlade Divac, Žarko Paspalj, Željko Obradović 1988. Seul Košarka
  Ilija Lupulesku 1988. Seul Stoni tenis
  Miroslav Berić, Dejan Tomašević 1996. Atlanta Košarka
  Goran Vujević 1996. Atlanta Odbojka
  Ivan Miljković 2000. Sidnej Odbojka
  Nikola Kuljača 2000. Sidnej Vaterpolo
  Denis Šefik 2004. Atina Vaterpolo
  Milorad Čavić 2008. Peking Plivanje
  Filip Filipović, Duško Pijetlović, Andrija Prlainović, Slobodan Soro, Nikola Rađen, Živko Gocić, Vladimir Vujasinović 2008. Peking Vaterpolo
  Dušan Mandić, Slobodan Soro, Stefan Mitrović 2012. London Vaterpolo
  Nikola Jakšić 2016. Rio de Žaneiro Vaterpolo
  Stefan Birčević 2016. Rio de Žaneiro Košarka
  Milan Aleksić, Stefan Mitrović 2020. Tokio Vaterpolo

Uspesi u evropskim takmičenjima uredi

Sport Takmičenje Rezultat Sezona Rang
Košarka FIBA Evroliga Pobednik 1991/92. 1.
Vaterpolo LEN Kup šampiona Pobednik 1963/64. 1.
Vaterpolo LEN Kup šampiona Pobednik 1965/66. 1.
Vaterpolo LEN Kup šampiona Pobednik 1966/67. 1.
Vaterpolo LEN Kup šampiona Pobednik 1970/71. 1.
Vaterpolo LEN Kup šampiona Pobednik 1974/75. 1.
Vaterpolo LEN Kup šampiona Pobednik 1975/76. 1.
Vaterpolo LEN Evroliga Pobednik 2010/11. 1.
Karate Evropsko prvenstvo Pobednik 2000. 1.
Karate Evropsko prvenstvo Pobednik 2001. 1.
Rvanje Liga šampiona Pobednik 2009. 1.
Šah Kup evropskih šampiona Pobednik 1956. 1.
Vaterpolo LEN Kup pobednika kupova Pobednik 1990/91. 2.
Rvanje Kup Evrope Pobednik 2010. 2.
Vaterpolo LEN Kup Evrope Pobednik 1997/98. 3.
Košarka FIBA Kup Radivoja Koraća Pobednik 1977/78. 3.
Košarka FIBA Kup Radivoja Koraća Pobednik 1978/79. 3.
Košarka FIBA Kup Radivoja Koraća Pobednik 1988/89. 3.
Vaterpolo LEN Superkup Evrope Pobednik 1992.
Vaterpolo LEN Superkup Evrope Pobednik 2012.
Fudbal UEFA Kup evropskih šampiona Finalista 1965/66. 1.
Vaterpolo LEN Kup šampiona Finalista 1964/65. 1.
Vaterpolo LEN Kup šampiona Finalista 1972/73. 1.
Vaterpolo LEN Kup šampiona Finalista 1979/80. 1.
Stoni tenis Kup evropskih šampiona Finalista 1960. 1.
Karate Evropsko prvenstvo Finalista 2002. 1.
Džudo Kup Evrope Finalista 1959. 1.
Vaterpolo LEN Kup Evrope Finalista 2004/05. 2.
Košarka FIBA Kup Radivoja Koraća Finalista 1973/74. 3.
Odbojka CEV Čelendž kup Finalista 1984/85. 3.
Odbojka CEV Čelendž kup Finalista 1989/90. 3.
Ragbi Kup Evrope Finalista 1994.
Vaterpolo LEN Superkup Evrope Finalista 1976/77.

Sportski tereni uredi

 
Stadion Partizana

Stadion Partizana je fudbalski i atletski stadion u Beogradu koji je u vlasništvu JSD Partizan. Stadion je dugo vremena nosio ime Stadion JNA. Od polovine pedesetih godina 20. veka, pa do 1987. na stadionu su se svakog 25. maja održavale parade za Dan mladosti. Stadion je zvanično otvoren 9. oktobra 1949. utakmicom između Jugoslavije i Francuske. Stadion Partizana je imao kapacitet od 55.000 gledalaca pre nego što je UEFA usvojila nova pravila o bezbednosti. Renoviran je tokom 1998. i sada ima 32.710 mesta. Igralište ima dimenzije 105 x 70 m, tribine imaju 30 redova sedišta i postoji 30 ulaza za gledaoce. Najviša tačka stadiona je na visini od 21 m, a najudaljenija mesta gledališta su na rastojanju od 236 m po dužini (sever-Jug) i 150 m po širini (istok-zapad). Grobari svoj stadion nazivaju Fudbalski hram.[45]

Sportski centar Partizan-Teleoptik se nalazi na površini od 10 hektara. Sportski centar raspolaže sa devet terena, od čega su dva sa veštačkom travom. Postoji i zgrada koja ima 19 apartmana. Koristi ga prvi tim fudbalskog kluba Partizan za treninge, kao i mlađe kategorije za treninge i utakmice. Partizanova filijala Teleoptik takođe koristi sportski centar.[46]

Košarkaški klub Partizan igra svoje utakmice u Hali Pionir kapaciteta 7.000 mesta. Ona je otvorena 24. maja 1973. godine, hala se nalazi u sklopu SRC Tašmajdan.[47] U hali pionir je Rukometni klub igrao utakmice u Ligi šampiona.[48]

Beogradska arena je velika dvorana na Novom Beogradu. Građena je od 1991. godine, da bi upotrebnu dozvolu dobila je 1. oktobra 2007. godine. Kapacitet arene je od 20.000 do 25.000 posetilaca u zavisnosti od događaja.[49] Koristi je košarkaški klub Partizan kada igra mečeve druge runde u Evroligi. U martu 2009. godine, na utakmici Evrolige između Partizana i Panatinaikosa postavljen je rekord u poseti (22.567 ljudi) i on do danas nije oboren.[50]

Hala sportova ili Palata sportova je višenamenska sportska dvorana u Novom Beogradu, Beograd, Srbija. Otvorena je 1968. godine i to je najstariji sportski objekat u Novom Beogradu, a od 1979. se nalazi u sastavu Sportskog i poslovnog centra Novi Beograd. Kapacitet joj je 5.000 posetilaca. U hali sportova je nekada igrao košarkaški klub Partizan, a sada igra Ženski košarkaški klub Partizan.[51]

 
Ledena dvorana Pionir

Ledena dvorana Pionir je sportska dvorana u Beogradu. U sklopu je Hale Pionir i sportskog centra Tašmajdan. Hala je sagrađena 12. marta 1978. godine. Renovirana je 2001. godine. U njoj svoje utakmice igra Hokejaški klub Partizan.[52]

Centar za kulturu i sport Šumice je sportski, obrazovni i kulturni centar u naselju Šumice, Opština Voždovac, Beograd, Srbija. Izgrađen je 1973, a sa radom je počeo 24. maja 1974. pod nazivom Dom pionira i omladine Voždovac. U njemu igra veliki broj klubova, među njima i OK Partizan.[53]

Sportski centar Voždovac je izgrađen 1974. godine. Osnivač je opština Voždovac. U njemu utakmice igra Rukometni klub.[54]

Vaterpolo klub igra u Sportskom centru Banjica.[55]

Teniski klub raspolaže sa 11 zemljanih i 3 betonska terena, klupskom zgradom, u čijem sadržaju, površine oko 350 m², se nalaze svlačionice, restoran i kancelarije.[56]

Navijači Partizana uredi

 
Grobari na južnoj tribini

Grobari, navijači Partizana, su organizovani krajem 1970-ih. Oni uglavnom podržavaju sve klubove koji su deo JSD Partizan.

Poznati navijači uredi

Reference uredi

  1. ^ „JSD Partizan na sajtu Agencije za privredne registre”. apr.gov.rs. Arhivirano iz originala 13. 09. 2022. g. Pristupljeno 13. 9. 2022. 
  2. ^ „Rukovodstvo JSD Partizan”. jsdpartizan.rs. Pristupljeno 19. 3. 2023. 
  3. ^ „Ovo su svi trofeji koje su klubovi Partizana osvajali u 70 godina dugoj istoriji!”. telegraf.rs. 4. 10. 2015. Pristupljeno 7. 6. 2023. 
  4. ^ 30. godina 1948—1978. Atletskog saveza Srbije, Izdanje Atletskog saveza Srbije, Beograd 1978. pp. 159/161.
  5. ^ Istorija atletskog kluba Partizan, Pristupljeno 4. 5. 2013.
  6. ^ 40. godina 1948—1988. Atletskog saveza Srbije, Izdanje Atletskog saveza Srbije, Beograd 1988. pp. 57/60.
  7. ^ Istorija Biciklističkog kluba Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. avgust 2012) na bkpartizan.rs
  8. ^ Trenutni sastav Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. novembar 2012) na bkpartizan.rs
  9. ^ Istorija košarkaškog kluba Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. avgust 2012), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  10. ^ Istorija teniskog kluba Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. maj 2012), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  11. ^ Igrači Partizana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. septembar 2012) na tkpartizan.rs
  12. ^ Istorija fudbalskog kluba Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (21. septembar 2012), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  13. ^ Istorija vaterpolo kluba Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. jul 2010), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  14. ^ a b v g d đ e ž z 50 godina - JSD PARTIZAN 1945.-1995. (Dokumentarac), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  15. ^ Almanah jugoslovenskog sporta 1943—1963. Izdanje Jugoslovenskog saveza organizacija za fizičku kulturu, Sportska knjiga Beograd 1964. pp. 92-102.
  16. ^ Almanah jugoslovenskog sporta 1943—1963. Izdanje Jugoslovenskog saveza organizacija za fizičku kulturu, Sportska knjiga Beograd 1964. pp. 274.
  17. ^ Enciklopedija fizičke kulture JLZ Zagreb 1977. tom 2 poglavlje rezultati pp. 734.
  18. ^ Istorija Plivačkog kluba Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. decembar 2013) na pkpartizan.rs
  19. ^ Milorad Čavić Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. decembar 2013) na pkpartizan.rs
  20. ^ Velimir Stjepanović Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. decembar 2013) na pkpartizan.rs
  21. ^ Radovan Siljevski Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. decembar 2013) na pkpartizan.rs
  22. ^ Uspesi kluba Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. jul 2011), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  23. ^ Šampioni Evrope Arhivirano na sajtu Wayback Machine (24. jul 2012) na rvackiklubpartizan.com
  24. ^ Istorija rukometnog kluba Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. oktobar 2011), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  25. ^ Istorija hokejaškog kluba Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (30. април 2012), Приступљено 4. 5. 2013.
  26. ^ Алманах југословенског спорта 1943—1963. Издање Југословенског савеза организација за физичку културу, Спортска књига Београд 1964. pp. 657-661.
  27. ^ Историја стонотенисерског клуба Партизан, Приступљено 4. 5. 2013.
  28. ^ Partizan i Vizura ozvaničili saradnju sledeći cilj liga šampiona Архивирано на сајту Wayback Machine (28. jun 2013), Pristupljeno 25. 6. 2013.
  29. ^ Darko Zakoč novi je trener Partizan Vizure Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. oktobar 2013) na ok-vizura.com
  30. ^ Superkup Srbije: Partizan Vizura preko Zvezde do prvog trofeja Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. oktobar 2013) na ok-vizura.com
  31. ^ Istorija veslačkog kluba Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. oktobar 2011), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  32. ^ Istorija ženskog košarkaškog kluba Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (1. новембар 2011), Приступљено 4. 5. 2013.
  33. ^ Košarkašice Partizana osvojile regionalnu ligu, Приступљено 4. 5. 2013.
  34. ^ Milica Dabović: Bez bele zastave Архивирано на сајту Wayback Machine (28. septembar 2012), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  35. ^ Istorija Ragbi kluba Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. novembar 2012), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  36. ^ Istorija džudo kluba Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. maj 2010), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  37. ^ Istorija Partizana na partizanshooting.rs
  38. ^ Partizan i Zadrugar prvaci Premijer lige Srbije, Pristupljeno 1. 6. 2013.
  39. ^ „Top 10 Ranked Teams Fiba 3x3 Wolrd Tour 2023”. worldtour.fiba3x3.com. Pristupljeno 31. 5. 2023. 
  40. ^ „PARTIZAN PRVAK SRBIJE U BASKETU! Pred crno-belima pali i Bulut, i svetski prvaci predvođeni kapitenom "orlova" Majstorovićem”. novosti.rs. Pristupljeno 13. 9. 2023. 
  41. ^ „Partizan novi 3×3 šampion Srbije”. kss.rs. Pristupljeno 13. 9. 2023. 
  42. ^ Almanah jugoslovenskog sporta 1943—1963. Izdanje Jugoslovenskog saveza organizacija za fizičku kulturu, Sportska knjiga Beograd 1964. pp. 328-333.
  43. ^ „Proglašeni najbolji sportisti Partizana”. politika.rs. 
  44. ^ „Proglašeni najbolji timovi i pojedinci u 78. godini JSD Partizan”. volimpartizan.rs. Arhivirano iz originala 16. 10. 2023. g. Pristupljeno 10. 10. 2023. 
  45. ^ Stadion FK Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (11. februar 2012) na partizan.rs
  46. ^ SC Teleoptik Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. septembar 2012) na partizan.rs
  47. ^ Dvorana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2012) na kkpartizan.rs
  48. ^ Hala Pionir, Pristupljeno 4. 5. 2013.
  49. ^ Beogradska arena - O areni Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. avgust 2011), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  50. ^ Oboren rekord, Pristupljeno 4. 5. 2013.
  51. ^ Sportski centar „Novi Beograd“, Pristupljeno 4. 5. 2013.
  52. ^ Ledena dvorana Pionir, Pristupljeno 4. 5. 2013.
  53. ^ Istorijat CKS Šumice Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. novembar 2012), www.sumice.org.rs
  54. ^ Sportski centar Voždovac Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. novembar 2013), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  55. ^ Bazen Banjica, Pristupljeno 4. 5. 2013.
  56. ^ Istorija Partizana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. maj 2012) na tkpartizan.rs
  57. ^ Bodiroga: Slava Bogu za sve što mi je dao, Pristupljeno 4. 5. 2013.
  58. ^ Viktor čestitao Noletu drugo mesto: Pazite se Vojvodine! Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. februar 2014), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  59. ^ Milica Mandić: Koristim svaku priliku da gledam Partizan Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. mart 2016), Pristupljeno 4. 5. 2013.
  60. ^ Tijana Bogdanović za Telegraf: Za koga navija od večitih, koliko sklekova može da uradi, šta želi da studira?
  61. ^ „Dogodovštine Nikole Nikića”. pravdabl.com. 06. 03. 2015. Pristupljeno 22. 11. 2018. 
  62. ^ a b v g d đ Njihovim venama teče crveno ili crno bela krv Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. februar 2014), Pristupljeno 4. 5. 2013.

Spoljašnje veze uredi