Javni radovi su jedan od načina da se izgrade veliki objekti od opšteg društvenog značaja.

Poznati su od davnina, dobar primer su piramide u Egiptu.

Opšta i zajednička karakteristika javnih radova je da na njima radi veliki broj ljudi najčešće samo za hranu i krov nad glavom. Generalno, to su loši uslovi rada.

U Srbiji za vreme Turaka postojale su dve vrste javnih radova:

  • Kuluk - rad u mestu boravka, pa se na kraju rada vraćate kući i
  • Zgon - rad van mesta stanovanja. Već sama reč govori da je u pitanju gonjenje.

Javni radovi su doprineli ublažavanju položaja američkog stanovništva u vreme velike krize 1929. godine, kada je došlo do sloma Berze. I oni su imali samo lošu hranu i smeštaj u barakama. No tada su izgrađeni mnogi auto-putevi, telekomunikacione veze i sl.

U drugoj Jugoslaviji, pod nazivom "Omladinske radne akcije" formirane su mnoge radne brigade koje su izgradile auto-put „Bratstvo-Jedinstvo“, prugu Brčko-Banovići, Jadransku magistralu, Adu Ciganliju... samo ovde je mehanizacija bila primenjena u znatnoj meri i brigadiri su radili pomoćne a ne ključne radove. U zavisnosti od akcije brigadiri su dobijali uniforme, cipele, solidnu hranu i smeštaj. Na akcijama je bio dobro organizovan kulturno umetnički život, postojali su i mnogi kursevi (vozački, traktorski i sl.)

Jedan od primera javnih radova se desio i u Srbiji 1999. posle NATO bombardovanja gde je pokrenuta cela građevinska operativa ali ljudi na kraju uglavnom nisu bili plaćeni.