Jagodnjak

општина у Хрватској

Jagodnjak (mađ. Kácsfalu, nem. Katschfeld) je gradić i središte opštine u Baranji, Osječko-baranjska županija, Republika Hrvatska. Do nove teritorijalne organizacije u Hrvatskoj, područje Jagodnjaka nalazilo se u okviru opštine Beli Manastir.

Jagodnjak
Jagodnjak, zgrada opštine
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaOsječko-baranjska
OpštinaJagodnjak
OblastBaranja
Stanovništvo
 — 2011.Pad 990 (2021)
Geografske karakteristike
Koordinate45° 42′ 04″ S; 18° 35′ 08″ I / 45.70107° S; 18.58554° I / 45.70107; 18.58554
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina87 m
Jagodnjak na karti Hrvatske
Jagodnjak
Jagodnjak
Jagodnjak na karti Hrvatske
Jagodnjak na karti Osječko-baranjske županije
Jagodnjak
Jagodnjak
Jagodnjak na karti Osječko-baranjske županije
Ostali podaci
Poštanski broj31324 Jagodnjak
Pozivni broj+385 31
Registarska oznakaBM
Veb-sajtwww.jagodnjak.hr

Prema rezultatima popisa iz 2021. u opštini je živelo 1.500 stanovnika, a u samom naselju je živelo 990 stanovnika.[1]

Istorija Srba u mestu uredi

Pravoslavne crkvene matrikule vode se od 1772. godine. Pravoslavna crkva je posvećena Sv. Nikolaju. Hram se 1905. godine nalazio u lošem stanju. Ima srpsko pravoslavno groblje.[2]

U parohiji Kačvali bilo je 1735. godine - 185 pravoslavnih hrišćana koji su se pred Uskrs ispovedili i pričestili. Zna se prezime dvadesetak domaćina koji su zabeleženi. Tada su bila dva pravoslavna sveštenika u mestu, pop Ivan i pop Pano. Tu je 1731. godine bilo 43 pravoslavna doma. Broj Srba pravoslavaca bio je 1796. godine 860, a vek kasnije 1890. godine broj im je porastao na 1096, što je bio ređi slučaj među srpskim mestima. Povećanje je iznosilo 286 stanovnika.[3] Godine 1885. mesto je u Mohačkom izbornom srezu za crkveno-narodni sabor, a tu je zapisano 1120 pravoslavaca.[4]

Zabeleženo je 1828. godine, u Kačfali 1311 pravoslavaca stanovnika.[5]

Učitelj mesni bio je 1808. godine Gavril Arsić. Pedagošku knjigu namenjenu učiteljima uzeli su 1816. godine osim učitelja Jovana Jankovića i zemljedelac Konstantin Zarić i kovač Jovan Jovanović.[6] Bio je 1824. godine pop Jakov Popović paroh kačfalski (i 1808-1809), sa mesnim detonastavnikom (učiteljem) Teodorom Andrićem, prenumerant jedne srpske knjige.[7] Učenik drugog razreda Karlovačke gimnazije bio je 1853. godine Petar Trbić iz Kačfale.

U Kačfali je 1847. godine popisano 1030 pravoslavnih žitelja, a dve decenije potom 1867. godine njihov se broj popeo na 1138 duša.[5] Praktičnu knjigu o pčelarstvu uzelo je za sebe nekoliko meštana 1860. godine. Pored prote pop Dragutina, tu su još Jovan Savić abadžija, Dimitrije Đonlić ekonom i dva učenika.[8] Protoprezviter u Kačfali bio je 1861. godine pop Dragutin Grujić. Kod njega se mogla nabaviti knjiga "Sv. Sava" koju je napisao budimski vladika Nikanor Grujić.[9] Tražen je novi paroh u Kačfali 1907. godine.

Godine 1905. Kačfala je bila mala opština u Dardanskom srezu, Baranjske županije. Tu živi 2280 stanovnika u 467 domova. Srbi minimalno prednjače nad Nemcima; pravoslavnih duša je 1128 (ili 49%) sa 202 kuće. Od srpskih javnih zdanja tu su pravoslavna crkva i narodna škola. U naselju radi poštanski ured. Srpska crkvena opština je u mestu, crkvena skupština redovna pod predsedništvom Draga Ribića. Crkveno-opštinski posed je znosio 47 kj. zemlje. Pravoslavna parohija je četvrte klase, ima parohijski dom a parohijska sesija je iznosila 37 kj. zemlje. Paroh je pop Josif Gruić, rodom iz mesta, koji služi 40 godina u rodnom mestu.[10]

Kačfalska opština je još 1745. godine odvajala 20 f. godišnje za izdržavanje škole.[11] Ta opština je 1866. godine bila dužna za Pravoslavni Školski fond 6 f. Teodor Andrić je 1868. godine kačfalski učitelj, a 1879. godine Isidor Bošnjak, pretplatnik humorističkog lista "Starmali". Školski referent je u proleće 1884. godine banuo u Kačfalu i zatekao nimalo pohvalnu situaciju. Bila je škola u "vrlo zanemarenom stanju". Od 97 upisanih đaka u školu je dolazilo samo 21 dete. Učitelj Isidor Bošnjak (tu i 1879) je svakih 14 dana pismeno tražio od opštinskog Poglavarstva da natera roditelje da decu u školu šalju, ali nije bilo pomaka jer seoski knez nije radio ništa. Uspeh đaka je bio u svakom pogledu bio nedovoljan. Sama školska dvorana je bila nečista, niska sa štetnom ukrštenom svetlošću, koje je kvarilo dečji vid. Nezadovostvo je tim veće što se radilo o najvećem i najbogatijem srpskom naselju u protoprezviratu. Nedostajale su i zidne slike kao nastavna sredstva. Kako su Srbi u Kačfali bili imućni, predloži je revizor, eparhijskoj školskoj vlasti, da se tu napravi nova škola po svim propisima. Trebalo je da se otkupi kuća pored postojeće škole, poruše zatim obe zgrade i tu podigne novo veće zdanje. Raspisan je 1884. godine stečaj za upražnjeno mesto srpskog učitelja sa ponuđenom osnovnom godišnjom platom od zakonskog minimuma - 340 f. plus 21 f. za poftornu školu, osam lanaca zemlje, četiri hvata drva i slobodan stan.[12] Aprila 1885. godine postavljen učiteljski pripravnik Svetozar Timotić za kačfalskog novog učitelja.[13] Međutim već sledeće 1887. godine u novembru umro je taj učitelj u Aradgaju, kod roditelja gde je došao u posetu. Osnovna škola u mestu je srpska veroispovedna, sa jednim zdanjem iz 1897. godine. Ta škola je bila krajem 19. veka uređena po zakonu. To je i na primer značilo da svako dete mora imati na raspologanju po četiri metra kubnog vazduha. Radilo se 1903. godine da se mesna škola podeli na dve dvornice, i da se novo mesto za učiteljicu otvori, kad se deca podele. Predsednik Školskog odbora bio je paroh, školski upravitelj Pavle Popović. Učiteljsko telo čine učitelj i učiteljica. Tokom leta 1906. godine raspisan je stečaj za privremenu učiteljicu u privremeno otvorenoj ženskoj školi, sa osnovnom platom od 600 k. godišnje i drugim primanjima. Učitelj je Lazar Plavšić rodom iz Mohača, sa službom 16 godina u mestu (tu i 1913). Učiteljica Mileva Matoruška rodom je iz Sombora, služi tri godine kao privremena u mestu. Osnovnu školu je pohađalo 120 đaka, a u nedeljnu išlo 35 učenika starijeg uzrasta.[2]

Stanovništvo uredi

Na popisu stanovništva 2021. godine, opština Jagodnjak je imala 1500 stanovnika, od čega u samom Jagodnjaku 990.

Popis 2021.‍
Srbi
  
943 62,87%
Hrvati
  
300 20,00%
Romi
  
151 10,07%
Mađari
  
58 3,87%
ostali
  
22 1,46%
ukupno: 1500

Na popisu stanovništva 2011. godine, opština Jagodnjak je imala 2.023 stanovnika, od čega u samom Jagodnjaku 1.299.[14]

Popis 2011.‍
Srbi
  
1.333 65,89%
Hrvati
  
391 19,33%
Romi
  
154 7,61%
Mađari
  
61 3,02%
ostali
  
84 4,15%
ukupno: 2.023

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Jagodnjak je imalo 1.951 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
1.439 73,75%
Hrvati
  
296 15,17%
Jugosloveni
  
103 5,27%
Mađari
  
67 3,43%
Albanci
  
6 0,30%
Nemci
  
5 0,25%
Rumuni
  
5 0,25%
Muslimani
  
3 0,15%
Makedonci
  
1 0,05%
Rusi
  
1 0,05%
Slovenci
  
1 0,05%
Crnogorci
  
1 0,05%
neopredeljeni
  
19 0,97%
nepoznato
  
4 0,20%
ukupno: 1.951

Demografska istorija uredi

Većina stanovništva je srpske nacionalnosti (65%).

Naselje Jagodnjak imalo je 2001. godine 1.469 stanovnika (žena 52,6%, muškaraca 47,4%) i 557 domaćinstava. Prosečna gustina naseljenosti iznosi 24 st./km².

Broj stanovnika u poslednjih 150 godina kretao se ovako: 2.167 (1857), 2.212 (1869), 2.064 (1880), 2.282 (1890), 2.280 (1900), 2.462 (1910), 2.381 (1921), 2.624 (1931), 2.706 (1948), 2.678 (1953), 2.967 (1961), 2.348 (1971), 2.259 (1981), 1.951 (1991).

Opština Jagodnjak (uključujući i naselje Novi Čeminac) imala je 2001. godine 2.537 stanovnika (žena 52,4%, muškaraca 47,6%) u 940 domaćinstava. Prosečna gustina naseljenosti je iznosila 22 st./km².

Nacionalni sastav opštine Jagodnjak 2001:

Stanovništvo opštine Jagodnjak 2001. godine prema maternjem jeziku: srpski govori 50,22% stanovnika, hrvatski (46,16%), mađarski (1,62%), rumunski (0,16%), romski (0,79%), hrvatskosrpski (0,32%), srpskohrvatski (0,08%), makedonski (0,08%), nemački (0,08%), bošnjački (0,04%), češki (0,04%), poljski (0,04%), ruski (0,04%), slovenački (0,2%) i 0,13% nepoznato.

Stanovništvo opštine Jagodnjak 2001. prema veroispovesti: Srpska pravoslavna crkva (63,74%), katolici (29,76%), ostale pravoslavne crkve (2,64%), islam (0,12%), Makedonska pravoslavna crkva (0,08%), Jehovini svedoci (0,20%), kalvinistička crkva (0,20%), ostale vere (0,12%), agnostici (3,00%) i 0,14% nepoznato.

Sport uredi

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Rezultati popisa 2021. godine”. popis2021.hr. Arhivirano iz originala 14. 1. 2022. g. Pristupljeno 11. 11. 2022. 
  2. ^ a b Mata Kosovac, navedeno delo
  3. ^ "Srpski sion", Karlovci 1895. godine
  4. ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
  5. ^ a b "Glasnik društva srpske slovesnosti", Beograd 1872. godine
  6. ^ Jovan Berić: "Pedagogija i metodika za učitelja", Budim 1816. godine
  7. ^ Vasilije Bulić: "Zemljeopisanije vseobšćeg", prvi deo, Budim 1824. godine
  8. ^ Filip Đorđević: "Pčelar", Novi Sad 1860. godine
  9. ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1861. godine
  10. ^ Mata Kosovac: "Srpska pravoslavna mitropolija Karlovačka po podacima iz 1905. godine", Karlovci 1910. godine
  11. ^ "Prosvetni glasnik", Beograd 1886. godine
  12. ^ "Školski list", Sombor 1884. godine
  13. ^ "Školski list", Sombor 1885. godine
  14. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. Pristupljeno 16. 3. 2017. 

Literatura uredi

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze uredi