Jakobinska diktatura

Jakobinska diktatura ili period terora je Francuske revolucije od 5. septembra 1793. do 28. jula 1794. godine kada su se na vlasti nalazili jakobinci predvođeni Maksimilijanom Robespjerom.[1] Jakobinsku diktaturu karakteriše "režim giljotine" u kojem je stradalo preko 25.000 ljudi širom Francuske.

Maksimilijan Robespjer

Među istoričarima postoje neslaganja oko toga kada je tačno počeo „teror“. Neki smatraju da je počeo tek 1793. godine, dajući datum 5. septembar,[2] jun[3] ili mart, kada je Revolucionarni sud osnovan. Drugi, međutim, navode ranije vreme Septembarskih masakara 1792, ili čak jula 1789, kada se dogodilo prvo ubistvo revolucije.[a]

Termin „teror” koji se koristi za opisivanje tog perioda uvela je Termidorska reakcija koja je preuzela vlast nakon pada Maksimilijana Robespjera u julu 1794. godine,[2][3] da bi diskreditovala Robespjera i opravdala svoje postupke.[4] Danas postoji konsenzus među istoričarima da su izuzetne revolucionarne mere nastavljene i nakon Robespijerove smrti, a ovaj period koji je usledio sada se naziva „Beli teror“.[5] Do tada su 16.594 zvanične smrtne kazne izrečene širom Francuske od juna 1793. godine, od kojih je 2.639 bilo samo u Parizu;[3][6] a dodatnih 10.000 je umrlo u zatvoru, bez suđenja, ili usled obe ove okolnosti.[7]

Teror uredi

Revolucijom od 31. maja do 2. juna 1793. godine jakobinci preuzimaju vlast od žirondinaca i zavode diktaturu. Sitna buržoazija i sirotinja su preuzele vlast. Diktatura se ogledala u činjenici da su članovi Konventa, odnosno jakobinci sjedinili zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Da bi spasili Francusku od spoljnih neprijatelja, uveli su opšti mobilizaciju i narodnu vojsku. Konačno su ukinuli sva feudalna prava i uništili sve dokumente o feudalnim obavezama. Početkom 1794. godine uspeli su da proteraju neprijatelje sa svoje teritorije. Uveli su novi, demokratski ustav (1793) koji je predviđao opšte pravo glasa, federalno uređenje, izglasavanje važnih zakona putem referenduma, slobodu štampe, lične slobode...

Najznačajnija ličnost Jakobinske diktature bio je Maksimilijan Robespjer. Parižani su ga zvali "nepodmitljivi". Bio je oličenje sitne buržoazije i donosio je najrevolucionarnije odluke. Radikalnija krila, ebertovce i besne poslao je na giljotinu. Time je revolucija počela da "proždire" svoju decu. Danton, kao štićenik imućne buržoazije, poslat je na giljotinu. Sa njim je pogubljen i Kamij Dimulen i mnogi drugi.

Kraj diktature uredi

 
Pogubljenje Robespjera

Robespjer se zanosio idejom da može u potpunosti preurediti društvo. Uveo je novi republikanski kalendar i pokušao da stavi nauku u službu Revolucije. Pokušao je takođe i da preuredi crkvu uvodeći kult "Vrhovnog bića". Zbog maksimiranja nadnica diktaturom nije bilo zadovoljno ni bogato građanstvo, ali ni sirotinja. Međutim, najgore od svega bilo je pooštravanje terora. Čak se ni članovi Komiteta javnog spasa nisu osećali sigurnim od samovolje Robespjera, Sen Žista i Kutona. Članovi Komiteta skovali su zaveru protiv njih i izvršili državni udar. Nakon slabog otpora, vođe jakobinaca su uhapšene, a 28. jula 1794. godine poslate na giljotinu (Termidorska reakcija). Termidorci, novi gospodari Konventa, ukinuli su ustanove diktature.

Vidi još uredi

  1. ^ The dates July 1789, September 1792 and March 1793 are given as alternatives in Martin, Jean-Clément (2010). La Terreur, part maudite de la Révolution [The Terror: Cursed Period of the Revolution]. Découvertes Gallimard (na jeziku: francuski). 566. Paris: Gallimard. str. 14—15. 

Reference uredi

  1. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 67. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ a b „Reign of Terror”. Encyclopædia Britannica (2015). Pristupljeno 19. 4. 2017. 
  3. ^ a b v Linton, Marisa. „The Terror in the French Revolution” (PDF). Kingston University. Arhivirano iz originala (PDF) 17. 1. 2012. g. Pristupljeno 2. 12. 2011. 
  4. ^ Jean-Clément Martin, La Terreur, part maudite de la Révolution, Découvertes/Gallimard, 2010, pp. 14–15.
  5. ^ Michel Biard et Hervé Leuwers, "Visages de la Terreur", in Michel Biard et Hervé Leuwers (ed.), Visages de la Terreur. L'exception politique de l'an II, Paris, Armand Colin, 2014, pp. 5–14.
  6. ^ Linton, Marisa (avgust 2006). „Robespierre and the terror: Marisa Linton reviews the life and career of one of the most vilified men in history.”. History Today. 8 (56): 23. Pristupljeno 28. 4. 2017. 
  7. ^ „Reign of Terror”. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 24. 2. 2019. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi