Japanski nosač aviona Hošo

Hošo je bio prvi nosač aviona izgrađen u japanu i korišćen je u Drugom svetskom ratu uglavnom kao brod za obuku palubnih pilota. Jedan je od manjeg broja velikih japanskih brodova koji su preživeli rat.

Japanski nosač Hošo
Nosač aviona Hošo
Opšti podaci
KarijeraJapan mornarička zastava
Kobilica postavljena16. decembar 1919.
Porinut13. novembar 1921.
Završetak gradnje27. decembar 1922.
Glavne karakteristike
Deplasman7.470 tona (standardni deplasman)
9.494 tona (puni deplasman)
Širina18,00 metara
Gaz6,20 metara
Pogon2 × parne turbine, snage 30.000 KS
Brzina25,2 kn (46,7 km/h)
Posada550 oficira i mornara
NaoružanjeTopovi: 4 × 140 mm, 2 × 80 mm ,
Mitraljezi: 2 × 7,62 mm
Avioni: 21

Istorija uredi

Japanska flote je još za vreme Japansko-ruskog rata vršila probnu upotrebu vazduhoplovnih sredstava, kada je nekoliko balona korišćeno za izviđanje, a poletali su sa krstarica. Pred početak Prvog svetskog rata proučena su iskustva o upotrebi aviona u Italijansko-turskom ratu i Prvom balkanskom ratu. Tokom 1913. godine u Sjedinjene Američke Države i Francusku odlazi nekoliko ljudi, kako bi se obučili za pilote. Godine, 1914. u sastav 2. flote se nalazio transporter hidroaviona Vakamija, na kojem su bazirala dva aviona sa plovcima firme „Farman“. Zajedno sa još jednim avionom (sa točkovima) iste firme, uzeli su učešće u opsadi nemačke baze Cindao. Za vreme jednog leta nad zalivom Kiao Čao, piloti „palubne“ avijacije su potopili pomoćni minopolagač. Sve to, kao i probe britanske flote u korišćenju aviona, dali su razlog japanskom Admiralštabu da predloži, u okviru programa "8-8", izgradnju dva nosača aviona. Oni bi trebalo da osiguraju protiv-vazdušnu odbranu bojnim brodovima, da izviđaju snage protivnika i da mu nanesu što više oštećenja pre rešavajuće artiljerijske bitke.

Početkom 1920. godine odlučeno je da se izgrade dva nosača aviona. Pošto Japanci nisu imali iskustva u gradnji takvih brodova, pomoću britanskih specijajalista napravljen je projekat za dovršetak gradnje već početog tankera Hirju u nosač aviona.

Ime Početak gradnje Porinuće Primljen u flotu
Hirju 16. decembar 1919. 13. novembar 1921. -

Nakon porinuća trupa on je odvučen u Jokosuku, gde su produženi radovi za izgradnju nosača aviona. Novi brod je dobio ime Hošo. Planirani drugi brod po istom projektu dobio je ime Šokaku, no njegova gradnja nije počela usled donesenih odredba na Vašingtonskoj pomorskoj konferenciji 1922. godine.

Na trupu je postavljen hangar na jednom nivou, u kome su mogla da stanu 21 avion. Poletna paluba bila je postavljena na hangar, stim što su se na prednjem i zadnjem delu nalazili potporni stubovi. Trećina prednje paluba imala je nagib nadole, da bi se olakšalo uzletanje aviona. Hangar se povezivao sa palubom putem dva lifta za avione. Oni su bili različite veličine - prednji 9×9 metara, zadnji 12,5×7 metara. Na desnom boku postavljena je ostrvska nadgradnja, u kojoj je smešten komandni most i punkt za upravljanje poletanjem aviona. Pogonske uređaje činilo je 12 kotlova „Kanpon“ za naftu i ugalj i 2 parne turbine. Za vreme ispitivanja mašina na Hošou, razvijena je snaga od 31.117 KS i postignuta brzina od 26,66 kn (49,37 km/h). Dim iz kotlova se odvodio putem tri dimnjaka na desnom boku koji su mogli sa se spuste pod 90% u odnosu na bok i tako smanje zadimljavanje poletne palube. Oklopljavanje je izostavljeno, a naoružanje je činilo 4 topa od 140 mm, koji su se nalazili u zasebnim kupolama, po dva sa svake strane broda. Protiv-avionsko naoružanje činili su 2 topa 80 mm i dva mitraljeza 7,62 mm. Nema tačnih podataka o prvom sastavu avio-grupe na Hošou, ali verovatno je bila sastavljena od prvih japanski palubnih aviona: lovca A1N2, bombardera 2MT1 i izviđača 2MR1

Taktičko-Tehnički podaci uredi

Pre modernizacije Posle modernizacije (1936)
Standardna težina: 7.470 tona 8.000 tona
Puna težina: 9.494 tona 10.797 tona
Dužina: 165,00 metara 165,00 metara
Širina: 18,00 metara 18,00 metara
Gaz (srednji): 6,20 metara 6,20 metara
Poletna paluba: 158,20×22,70 metara -
Pogon: 12 kotla „Kanpon“ 8 kotla „Kanpon“
Snaga: 30.000 KS (2 parne turbine) 30.000 KS (2 parne turbine)
Brzina: 25,2 kn (46,7 km/h) 25 kn (46 km/h)
Daljina plovljenja: - 3.000 nautičkih milja/14 kn (26 km/h)
Količina goriva: 2695 tona nafte i 960 tona uglja 559 tona nafte
Posada: 550 čoveka 570 čoveka
Glavna artiljerija: 4×1 topa 140 mm 4×1 topa 140 mm
Protivavionska artiljerija: 2×1 topa 80 mm 2×1 topa 80 mm
Mitraljezi: 2×1 mitraljeza 7,62 mm 12×1 mitraljeza 13 mm
Aviogrupa: 21 21
Lovci: - 8 A5M2
Obrušavajući bombarderi: - 12+1 D1A2


Modernizacija uredi

Za vreme svoje službe nosač aviona Hošo je više puta prepravljan. Tokom 1923. godine ostrvska nadgradnja je demontirana, a nagib na prednjem delu palube uklonjen. Godine, 1934. brod prolazi kroz generalnu modernizaciju. Kotlovi su prebačeni na korišćenje samo nafte, a broj im je smanjen na 8. Dimnjaci su učvršćeni u horizontalnom položaju, a paluba je pretrpela izvesne promene stim što se nije promenila njena razmera. Dopunski su postavljena 12 mitraljeza od 13 mm. Aviogrupa na brodu dobila je nove tipove aviona i činilu su je 8 A5M2 i 12+1 D1A2. Pritom posada je narasla na 570 čoveka. Nakon modernizacije, težina broda se povećala na 10.797 tona (puni deplasman). Za vreme remonta 1937. godine zamenjeni su protiv-avionski topovi 80 mm topovima 25 mm (4×2), a mitraljezi su odstranjeni. Tokom 1941. godine aviogrupa na brodu dobila je nove avione - 18 A6M2 i 2 D3A1. Nakon bitke za Midvej sa nosača viona su uklonjeni topovi 140 mm a postavljena su još 4×2 topa 25/60 mm, dok je aviogrupu činilo 18+6 A6M2. Poslednju modernizaciju Hošo je imao 1944. godine. Paluba je produžena do 180,8 metara a veličine otvora liftova za avione povećane - prednji 8,50×12,80 metara, zadnji 13,70×11 metara. Dimnjaci su skinuti i postavljeni novi koji su bili zakrivnjeni ka vodenoj površini. Sledeće godine broj protiv-avionskih topova smanjen je na svega 3×2 topa 25/60 mm.

Služba uredi

Nosač aviona Hošo ulazi u satav japanske ratne mornarice 27. decembra 1922. godine. Tokom 1923. godine prolazi program za odstranjivanje defekta otkrivenih prilikom ispitivanja. Nakon toga do marta 1928. godine služi kao školski brod za obuku pilota mornaričke avijacije. Od aprila 1928. do juna 1932. godine je u sastavu 1. divizije nosača aviona, nakon čega je izveden u rezervu. Od 1934. do 1936. godine prolazi obširan program modernizacije, a zatim je opet školski brtod. Pri započinjanju borbenih dejstava u Evropi septembra 1939. godine - Drugi svetski rat, Hošo se vraća u sastav Ujedinjene flote i uključen je u 3. diviziju nosača aviona. Tokom 1941. godine prolazi planirani remont u Sasebu i od oktobra je ponovo u sastavu 3. divizije nosača aviona, bazirajući u Hašira Džimi. U vreme pripreme za napad na Perl Harbor, avioni njegove aviogrupe su prebačeni u 1. vazdušnu flotu. Tokom prve etape Japanskog nastupanja 1941—1942. godine, nosač aviona Hošo ostaje u rejonu Metropole i osigurava obuku novih pilota za palubnu avijaciju. Dana, 25. maja 1942. godine uključen je u sastav glavnih snaga pri pripremi za operaciju „MI“. Uzima učešće u borbi za Midvej, no nema kontakta sa protivnikom. Od septembra 1942. pa do februara 1945. godine ponovo je školski brod, a tada je izveden u rezervu i postavljen na „mrtvoj tački“ u Kureu. Dana, 28. jula 1945. godine zadobija lakša oštećenja trupa usled napada američke avijacije. Nakon rata služi kao transportni brod za prebacivanje japanskih vojnika iz Kine u Japan. Predat je na sečenje 30. aprila 1947. godine.

Spoljašnje veze uredi