Jevrejska dijaspora

Jevrejska dijaspora (hebr. תְּפוּצָה) ili izgnanstvo (hebrejski: גָּלוּת gālūṯ; jidiš: golus)[3] je rasejavanje Izraelaca ili Jevreja iz njihove pradomovine (zemlje Izrael) i njihovo naknadno naseljavanje u druge delove sveta.[4][5]

Mapa jevrejske dijaspore
  Izrael
  + 1.000.000
  + 100.000
  + 10.000
  + 1.000

U tanahu, termin izgnanstvo označava sudbinu Izraelaca koji su odvedeni u asirsko progonstvo iz Kraljevstva Izraela tokom 8. veka pre nove ere i Judejaca iz Kraljevstva Judeja koji su odvedeni u Vavilonsko ropstvo tokom 6. veka pre nove ere. Dok su bili u izgnanstvu, Judejci su postali poznati kao Jevreji (יְהוּדִים ili Yehudim). Mordecai the Jew je prva biblijski pominjala termine.

Prvi izgnanstvo je asirsko progonstvo, proterivanje iz Kraljevstva Izraela je započeo Tiglat-Pilesar III od Asirijskog carstva 733 pre nove ere. Ovaj proces je dovršio Sargon II uništenjem kraljevstva 722. pre nove ere, zaključujući trogodišnju opsadu Samarije koju je započeo Šalmanasar V. Sledeće iskustvo izgnanstva bilo je vavilonsko ropstvo, u kome su delovi stanovništva judejskog kraljevstva deportovani 597. pre nove ere, kao i 586. pre nove ere Novovavilonsko carstvo pod vlašću Nabukodonosor II.

Jevrejska dijaspora postojala je nekoliko vekova pre pada Drugog hrama, a njihovo stanovanje u drugim zemljama većinom nije rezultat prinudne dislokacije.[6] Pre sredine prvog veka nove ere, pored Judeje, Sirije i Vavilonije, velike jevrejske zajednice postojale su i u rimskim provincijama Sirije, Palestina, Egipat, Krit i Kirenaika, te u samom Rimu;[7] nakon opsade Jerusalima 63. pre nove ere. Kada je Hasmonejsko kraljevstvo postalo protektorat Rima, emigracija se pojačala. Region je bio organizovan kao rimska provincija Judeja 6. veka nove ere. Judejsko stanovništvo pobunilo se protiv Rimskog carstva 66. godine nove ere u prvom rimsko-jevrejskom ratu koji je kulminirao opsadom Jerusalima 70. godine. Tokom opsade Rimljani su uništili drugi hram i veći deo Jerusalima. Ovaj prelomni trenutak, uklanjanje simboličkog središta judaizma i jevrejskog identiteta, ograničilo je mnoge Jevreje da preformulišu novo samoodređenje i prilagode svoje postojanje perspektivi neograničenog perioda raseljenja.[8]

Godine 132 nove ere, Bar Kohbin ustanak je vodio pobunu protiv Hadrijana, pobunu povezanu sa preimenovanjem Jerusalima u Elija Kapitolina. Posle četiri godine razornog ratovanja, ustanak je ugušen, a Jevrejima je zabranjen pristup Jerusalimu.

Tokom srednjeg veka, usled sve veće migracije i preseljenja, Jevreji su se podelili u različite regionalne grupe kojima se danas generalno obraćaju prema dve primarne geografske grupe: Aškenazima severne i istočne Evrope i sefardskim Jevrejima Iberije (Španija i Portugalija), Severna Afrika i Srednji istok. Ove grupe imaju paralelne istorije koje dele mnoge kulturne sličnosti, kao i niz masakra, progona i proterivanja, poput proterivanja iz Engleske 1290. godine, proterivanja iz Španije 1492. i iz arapskih i muslimanskih zemalja 1948—1973.

Reference uredi

  1. ^ „golus”. Jewish English Lexicon. 
  2. ^ Šablon:Merriam-Webster: “Etymology: Hebrew gālūth
  3. ^ Other Ashkenazic- or Yiddish-based variants include galus, goles and golus.[1] A Hebrew-based variant spelling is galuth.[2]
  4. ^ „Diaspora | Judaism”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2018-07-12. 
  5. ^ Ben-Sasson, Haim Hillel.
  6. ^ Erich S. Gruen, Diaspora: Jews Amidst Greeks and Romans Harvard University Press, 2009 pp. 3–4, 233–34: 'Compulsory dislocation, .…cannot have accounted for more than a fraction of the diaspora.
  7. ^ E. Mary Smallwood (1984). „The Diaspora in the Roman period before CE 70”. Ur.: William David Davies; Louis Finkelstein; William Horbury. The Cambridge History of Judaism: The early Roman period, Volume 3. Cambridge University Press. ISBN 978-0521243773. 
  8. ^ Gruen, Diaspora: Jews Amidst Greeks and Romans, Harvard University Press, 2009 pp. 233–34:

Bibliografija uredi

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Jevrejska dijaspora na Vikimedijinoj ostavi